Već i prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj, u kojem će u nedjelju Francuzi ubaciti svoje glasačke listiće, mogao bi biti sudbonosan za Europsku uniju. Nakon parlamentarnih izbora u Nizozemskoj održanih prije mjesec dana, za koje se predviđalo da bi mogli ozbiljno uzdrmati stabilnost Unije u slučaju pobjede kandidata s krajnje desnice, ovogodišnje francuske izbore mnogi smatraju ključnima za budućnost EU-a.

Nakon otprilike godinu dana predizborne kampanje iskristalizirala se slika u kojoj među jedanaestoro kandidata realne šanse za ulazak u drugi krug, u kojem bi za dva tjedna Francuzi trebali odlučivati tko će im od dvoje preostalih kandidata biti predsjednik idućih pet godina, ima četvero njih. Dvoje kandidata s krajnjih pozicija političkog spektra, jedan s krajnje lijevice, kandidatkinja s krajnje desnice te dvoje iz tzv. 'centra'.

Najviše pažnje u dosadašnjem tijeku kampanje svakako je imala Marine Le Pen. Od 2011. godine čelnica stranke Nacionalna fronta (FN, Front national) koju je osnovao njezin otac, i kojeg je zbog ekstremističkih stavova izbacila iz stranke, Le Pen je glavni kandidat francuske desnice. Nacionalna fronta pod vodstvom njenog oca bila je ekstremistička stranka poznata po protužidovskim stavovima negiranja Holokausta i relativno zanemariva u političkom životu Francuske, no Marine Le Pen je uspjela ponešto ublažiti te stavove i učiniti Nacionalnu frontu atraktivnim izborom za mnoge glasače.

Glavna podrška joj dolazi od mladih birača. Francuska već godinama ostvaruje anemičan gospodarski rast, posljednje procjene Eurostata govore da je lani BDP porastao tek 1,2 posto, što za posljedicu ima tvrdoglavo visoku nezaposlenost od oko 10 posto. No, među mladima ta je stopa čak i dvostruko viša zbog čega Le Pen i njeni protueuropski, protuglobalistički i antiimigrantski stavovi uživaju visoku popularnost.

Le Pen, naime, u slučaju pobjede na izborima obećava napuštanje zajedničke valute kao i referendum o mogućem izlasku iz članstva EU. Uz to, mladima obećava programe zapošljavanja među kojima bi bila i regulativa koja bi poslodavce tjerala da zapošljavaju državljane, a ne kandidate iz inozemstva. Dodatnu popularnost Le Pen uživa i zahvaljujući protuimigrantskim stavovima, posebno u vidu niza terorističkih napada s kojima se Francuska morala nositi u posljednjih nekoliko godina.

Drugi popularni kandidat je Emmanuel Macron. Nekadašnjem bankaru i bivšem ministru financija ovo je prvi izlazak na izbore i u toj činjenici da dosad nema previše iskustva u politici mu mnogi vide glavnu manu. S druge strane, činjenica da nije dio političkog establišmenta mu dodaje na atraktivnosti među onima koji su zasićeni politikantstvom. Macron je relativno brzo – svoju stranku 'En Marche!' osnovao je prije samo godinu dana, a ona danas navodno broji čak 250 tisuća članova – stekao popularnost i unutar uskog raspona u anketama mu se ipak daje najviše šanse za konačnu pobjedu.

Macron je proeuropski orijentiran kandidat političkog centra. Zalaže se za stabilne i jake odnose s Europskom unijom, slobodnu trgovinu, a među glavnim obećanjima nalazi mu se rezanje javne uprave koju u Francuskoj mnogi smatraju birokratskim utegom oko vrata biznisa. Također, po pitanju imigranata zalaže se za politiku otvorenih vrata i tu su mu stavovi slični s onima njemačke kancelarke Angele Merkel.

Slične stavove zastupa i François Fillon, također kandidat političkog centra odnosno Republikanske stranke. Fillon se zalaže za još drastičnije rezanje javne uprave i državne potrošnje, također se zalaže za slobodnu trgovinu i dobre odnose s EU-om, no za razliku od Macrona, on bi ograničio broj imigranata koji mogu ući u Francusku. Bivši premijer Fillon je neko vrijeme figurirao kao glavni mogući kandidat za pobjedu, no nakon što se otkrilo da je supruzi i djeci isplaćivao plaću iz državnog proračuna i to za neobavljene poslove u iznosu od nekoliko stotina tisuća eura, popularnost mu je posljednjih mjeseci u padu. Smatra se da bi mu ta afera mogla u slučaju pobjede donositi nove probleme.

Posljednji kandidat kojem se daju realne šanse za ulazak u drugi krug je kandidat krajnje ljevice Jean-Luc Mélenchon. Član Europskog parlamenta Mélenchon predan je socijalističkim politikama i otvoreno je kritičan prema Europskoj uniji kao i francuskom članstvu u NATO-u. Popularnost mu dobrim dijelom počiva na općem nezadovoljstvu javnosti politikantstvom i željom za radikalnijim promjenama koje su u populističkim pokretima u posljednje dvije godine već dovele i do pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima kao i do odluke o britanskom izlasku iz EU-a. Mélenchonu popularnost u posljednje vrijeme nešto opada, no iznenađenja u odnosu na očekivane rezultate, koja su obilježila i spomenute američke izbore i britanski referendum, više su nego očiti dokaz da nikoga ne treba prerano otpisivati.

Ono što su pokazivale ankete jest da svaki od spomenutih četvero glavnih kandidata može završiti u drugom krugu izbora. Iako se najviše očekuje da će u tom krugu snage u konačnici odmjeriti Le Pen i Macron te da će Macron u takvom izboru odnijeti pobjedu, razlika u popularnosti je tolika da su sve kombinacije moguće i da nitko ne očekuje da bi ijedan kandidat mogao odnijeti više od 50 % glasova odmah u prvom krugu, što bi bilo dovoljno za pobjedu. U takvom odmjeru snaga realna je i mogućnost u kojoj bi Francuzi u drugom krugu mogli biti prisiljeni birati između Mélenchona s krajnje lijevice i Le Pen s krajnje desnice. Njihovi proklamirani protueuropski stavovi značili bi tektonsku promjenu u odnosima, prvenstveno s Njemačkom i ostatkom Europske unije. Mnogi strahuju da bi takav ishod značio i de facto kraj Europske unije.

Posljedice po Hrvatsku je, naravno, u takvom slučaju vrlo teško predvidjeti i u košmaru takve političke situacije našli bismo se s ostatkom Unije. Sve bi ovisilo o tome bi li Francuska napustila samo eurozonu, odnosno vratila se vlastitoj valuti uz sve monetarne i financijske posljedice koje bi to moglo imati za euro, ili bi se radilo o potpunom izlasku iz članstva poput onoga na što se odlučila Velika Britanija.

U slučaju pobjede jednog od dvojice kandidata iz političkog centra za Hrvatsku se, vjerojatno, ne bi promijenilo puno toga. Francuska se nalazi među deset najvećih hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera. Ukupna vrijednost vanjske trgovine između Hrvatske i Francuske, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), lani je bila malo manje od 5,8 milijardi kuna, i za 9% viša nego godinu prije. Rast je u skladu s općim hrvatskim vanjskotrgovinskim trendom i u tome se Francuska, iako relativno važan hrvatski partner, ne ističe previše.

Po pitanju turizma situacija je slična. Lani nam je iz Francuske, koja je ionako najpoznatija svjetska turistička destinacija, stiglo nešto manje od pola milijuna turista (+6%), a oni su ostvarili blizu 1,9 milijuna noćenja (+10%), pokazuju podaci DZS-a. Po tim brojevima Francuska se kao emitivno tržište također nalazi oko desete pozicije na listi značaja za Hrvatsku. Rast zapošljavanja koju bi ostvario bilo koji od francuskih predsjedničkih kandidata bio bi, vjerojatno, povoljan za turističke dolaske u Hrvatsku no teško je zamišljati neke fundamentalne promjene.

Treći aspekt ekonomskih odnosa između Francuske i Hrvatske su vanjska ulaganja među kojima se kao najpoznatiji francuski vlasnici domaćih tvrtki ističu velika francuska banka Société Générale kao vlasnica Splitske banke i francuski mljekarski div Lactalis kao vlasnik zagrebačkog Dukata. Od infrastrukturnih projekata tu su Istarski ipsilon i zagrebački aerodrom u kojem se među glavnim investitorima ističe francuski građevinski konglomerat Bouygues. To je daleko od svih francuskih ulaganja u Hrvatsku i za nastavak takvih odnosa vrlo vjerojatno bi puno povoljniji bio ishod u kojem bi na izborima pobijedio netko od dvoje kandidata koji se ne protive globalizaciji, odnosno ili Macron ili Fillon.

Ovisno o konačnom rezultatu za dva tjedna Hrvatska bi se mogla naći u situaciji da, zajedno s ostatkom svijeta, brine o stabilnosti Europske unije i posljedicama koje bi mogle proizaći iz njenog eventualnog raspada ili da se posveti daljnjem postepenom razvoju ekonomskih odnosa s Francuzima. Uzimajući u obzir u kakvom je rasulu domaća politika, nije teško zaključiti što bi nam bilo povoljnije.