Kada je cunami prije deset godina pogodio japansku obalu i uništio nuklearku Fukushima-Daiichi, ta je katastrofa u nekim zemljama dovela do zaokreta po pitanju atomske energije. Njemačka je odlučila ubrzati proces gašenja svojih nuklearki i on bi trebao biti okončan 2022. U Italiji je na referendumu održanom samo nekoliko tjedana nakon katastrofe 95 posto građana reklo 'ne' povratku proizvodnje nuklearne energije u toj zemlji.

Za razliku od njih, zemlje poput Finske, SAD-a, Rusije ili Francuske ostaju vjerne atomskoj energiji, odnosno planiraju i povećati kapacitete njezine proizvodnje, piše Deutsche Welle.

Francuska do 2035. godine, kako je u međuvremenu definirano i zakonski, želi doduše smanjiti udio nuklearne energije u ukupnom 'energetskom miksu' sa sadašnjih 70 posto (što je svjetski rekord) na 50 posto. No francuski predsjednik Emmanuel Macron ostavio je otvorenim odgovor na pitanje je li to uopće izvedivo. Ujedno je najavio državne investicije u razvoj malih nuklearnih reaktora – kako bi Francuska 'uz pomoć pionirskih inovacija prednjačila u ovom sektoru'.

Sve bi to trebalo pomoći Francuskoj da i ubuduće proizvodi struju i pritom ne poveća emisiju ugljičnog dioksida. Ali stručnjaci kažu da se razvoj tehnologije mini reaktora nalazi u početnoj fazi i da ona nije ni ekološka ni gospodarski isplativa. Čak pretpostavljaju da se iza odluke o investiranju u tu tehnologiju skrivaju možda sasvim drugi (stvarni) razlozi.

'Imamo odlučujuću prednost – naš povijesni model: postojeće nuklearke', rekao je Macron nedavno, prilikom predstavljanja strategije Francuska 2030 u Elizejskoj palači. Iz paketa teškog 30 milijardi eura, osam milijardi trebalo bi otići u energetski sektor, a milijarda od te svote u istraživanje takozvanih mini reaktora. Iako je visina ulaganja u istraživanje nove tehnologije relativno mala, predsjednik Macron upravo je te planove prezentirao kao najvažniji dio nove strategije.

Radi se o reaktorima koji bi trebali imati snagu od 50 do 500 megavata (MW) – a time bi bili znatno manji od dosadašnjih francuskih reaktora (900-1450 MW). Ali Francuska nije pionir po pitanju razvoja mini reaktora. Startup NuScale Power u američkom Portlandu već je razvio dizajn novog reaktora koji je dobio i potrebnu dozvolu. Prvi takav reaktor (60 MW) trebao bi početi s radom 2027. Rusko državno poduzeće Rosatom planira do 2028. izgraditi svoj prvi mini reaktor na kopnu – Rosatom već ima jedan takav, Small Modular Reactor (SMR) na brodu Akademik Lomonosov, usidrenom u Sjevernom polarnom moru.

Sudeći po Macronovim planovima, Francuska bi tek 2030. mogla imati svoj prototip. Nicolas Mazzucchi iz pariške Zaklade za strateška istraživanja uvjeren je da bi usprkos tome mogla postati pionir po pitanju malih reaktora. 'Posjedujemo potrebno stručno znanje, a kad privatni sektor pojača svoje investicije, mogli bismo 2030. početi sa serijskom proizvodnjom', kaže on za DW.

Mazzucchi ističe da bi nuklearna energija i ubuduće morala ostati dio 'energetskog miksa': 'Ona je stabilna i može se planirati, nije kao neke obnovljive energije koje se nekad ne može koristiti, naprimjer kad ne puše vjetar, a osim toga, gotovo da i ne proizvodi CO2.' Dodaje da je rizik havarije pod kontrolom jer tu industriju pojačano regulira država. Slično je po njemu i po pitanju zbrinjavanja nuklearnog otpada, a koji zrači i po nekoliko tisuća godina.

Na drugoj strani Mycle Schneider smatra da je atomska energija neučinkovita u borbi protiv klimatskih promjena – 'preskupa je i prespora'. Schneider je neovisni konzultant za pitanja energije i atomske politike te radi kao koordinator međunarodnog tima s kojim izrađuje sveobuhvatan godišnji izvještaj o stanju nuklearne industrije. 'Diskusija o razvoju manjih nuklearki je orkestrirano šarlatanstvo i veliki hype', kaže on za DW. 'U protekloj godini diljem svijeta na distributivnu mrežu priključeno je preko 250 gigavata obnovljivih izvora energije, a osim toga, samo 0,4 gigavata nuklearnih kapaciteta – atomska energija je u međuvremenu irelevantna na tržištu.'

S obzirom na visoke investicije i kratke rokove realizacije novih mini reaktora, Kenneth Gillingham, profesor za ekološku i energetsku privredu na američkom Sveučilištu Yale, smatra da se investicije u nuklearnu energiju uopće ne isplate. 'Sigurnosni zahtjevi su toliko visoki da u ekstremne visine tjeraju i cijenu atomske energije', kaže on u intervjuu za DW. 'Uopće ne vidim smisla u tome da se investira u nove vrste nuklearne energije. Treba puno kapitala, a da se pritom ne zna sa sigurnošću hoće li te nuklearke na koncu funkcionirati ili ne.'

Philip Johnstone, istraživač na Sveučilištu Sussex na jugu Engleske, dodaje još jednu stvar koja mu se čini nelogičnom: 'Do sada su nam govorili da su veliki reaktori isplativi jer se zbog njihove veličine i kapaciteta štedi novac – i sad bi odjednom sve trebalo funkcionirati sasvim drugačije?' Johnstone zato sumnja da odluka Francuske o investicijama nije primarno vezana uz nuklearnu energiju. 'Zemlje koje i dalje polažu karte na nuklearnu energiju uglavnom su i zemlje koje posjeduju nuklearno oružje – Velika Britanija, SAD i Francuska. One moraju zadržati svoje atomske sektore', objašnjava on za DW. I pritom podsjeća na Macronov govor iz prosinca 2020. godine: 'Bez civilne atomske energije nema vojne atomske snage, a bez vojne atomske snage nema ni civilne', rekao je tada predsjednik i ujedno pohvalio sektor u kojem u Francuskoj radi 220 tisuća ljudi.