Uz francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je pobjedu na izborima odnio prije tek tri mjeseca, u javnosti su se najviše vezale dvije stvari: njegov strelovit politički uspon i uspjeh kojim je potukao sve protukandidate na izborima, te njegova neuobičajena bračna veza sa suprugom Brigitte, Macronovom bivšom profesoricom iz srednje škole. Oba ta obilježja označila su i njegov politički život nakon što je uselio u Elizejsku palaču, rezidenciju francuskih predsjednika.

Jedan od glavnih razloga za Macronov uspjeh na izborima bila je njegova odluka da u centar svoje predsjedničke kampanje stavi najavu rješavanja financijskih i etičkih kontroverzi francuskih političara. Nakon što su njegovi konkurenti na izborima, François Fillon i Marine Le Pen, dijelom stradali i zbog optužbi o kreiranju lažnih poslova za članove obitelji i prijatelje unutar državnih institucija čime su im omogućavali izdašne prihode financirane iz džepova poreznih obveznika, moglo se očekivati da će Macron zazirati od takvih situacija.

No popularni francuski predsjednik našao se u problemima nakon što je najavio da će svojoj supruzi Brigitte osigurati poziciju u političkoj hijerarhiji zajedno s proračunom za njene obveze i troškove, po uzoru na poziciju koju imaju supruge američkih predsjednika. Za razliku od europskih običaja i sustava, u Sjedinjenim Američkim Državama supruge predsjednika imaju i službene titule i od njih se očekuje da aktivno sudjeluju u društvenim ulogama vezanim uz politiku njihovih supruga. Michelle Obama, supruga bivšeg predsjednika Barracka Obame, bila je posebno poznata po svojem angažmanu, a i Melanija Trump je također najavila određeni aktivizam, posebno po pitanju zlostavljanja na društvenim mrežama.

Macronova najava izazvala je kritike s krajnje ljevice političkog spektra koja se usprotivila izdvajanju proračunskog novca za osobu koja na političku poziciju nije stigla redovnim izborima. Drugi komentatori su pak primijetili da se skandal digao bez potrebe jer je ionako poznato da se za potrebe predsjednikove supruge u Francuskoj godišnje izdvaja oko 400 tisuća eura u što ulaze i izdvajanja za dobrotvorne svrhe i slično.

Kontroverza oko toga koju će točno ulogu i poziciju imati Brigitte Macron u francuskom političkom životu došla je u nezgodnom trenutku upravo nakon što je donji dom francuskog parlamenta uspio prihvatiti prijedlog zakona kojim se pokušava unijeti više transparentnosti u rad političara i kojim se pokušava iskorijeniti nepotizam u francuskoj politici. Ako se prijedlog zakona u konačnici prihvati ministri, zastupnici u parlamentu te u lokalnim predstavničkim tijelima neće smjeti zapošljavati bliske članove obitelji (bračne partnere, roditelje i djecu), a pod strožu kontrolu će se staviti i prihodi i rashodi političara.

Za razliku od SAD-a, nepotizam i općenito veze između javnog i privatnog života političara u Europi, pa tako i u Francuskoj, puno više prolaze u nekakvom vidu diskrecije ispod crte. Američko društvo puno je spremnije osuditi političare za koje se ispostavi da su koristili svoj položaj kako bi osigurali zaposlenje ili druge koristi sebi bliskim osobama nego što je to slučaj u Europi. Možda je jedan od najboljih pokazatelja za to skandal iz 2011. godine u kojem je tadašnji izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda, a bivši francuski ministar financija, Dominique Strauss-Kahn optužen za seksualno zlostavljanje sobarice Nafissatou Diallo u hotelu u New Yorku. Slučaj je u američkim medijima imao ogromnu pokrivenost, dok je reakcija francuskih i europskih bila ipak suzdržanija, usprkos ozbiljnosti optužbi.

A daleko do toga da je francuska visoka politika bila imuna na peripetije bračnog i ljubavnog života. Macronov prethodnik François Hollande proveo je tridesetak godina u vezi s političarkom Ségolène Royal s kojom, iako se nikada nisu vjenčali, ima četvero djece. Royal se 2007. kandidirala na predsjedničkim izborima na kojima je na kraju pobjedu odnio Nicolas Sarkozy, a neposredno nakon tih izbora Royal i Hollande su objavili da više neće živjeti zajedno.

Pet godina kasnije kad je na izborima pobijedio Hollande prilikom useljenja u Elizejsku palaču, a i kasnije tijekom službenih putovanja, pratila ga je novinarka Valerie Trierweiler s kojom je bio u vezi nakon što je prekinuo s Royal. Kasnije se ispostavilo da je Hollande već u tom trenutku održavao odnose i s glumicom Julie Gayet, a kad je početkom 2014. afera završila u medijima Trierweiler je prekinula vezu s Hollandeom da bi on dva mjeseca nakon toga na ministarsku poziciju imenovao Ségolène Royal.

I ljubavni život Hollandeovog prethodnika Nicolasa Sarkozyja nije bio baš potpuna misterija. Sarkozy se nekoliko mjeseci nakon što je postao predsjednikom rastao od dotadašnje supruge Cécilije da bi mjesec dana nakon toga započeo vezu s poznatom talijanskom pjevačicom i manekenkom Carlom Bruni s kojom se vjenčao početkom veljače 2008. godine.

I Sarkozyjev prethodnik Jacques Chirac nije bio imuna na žene, unatoč prema van sretnome braku sa suprugom Bernadette s kojom je imao dvije kćeri, no njegove brojne afere bile su vrlo diskretne i prolazile su ispod radara javnosti. Ipak, njegov vozač je otkrio kako je predsjednike često vozio u ljubavne pohode, a opisao ga je kao Monsieur tri minute, uključujući i tuširanje. U svojim memoarima je i sam Chirac priznao kako je volio više žena, 'unatoč tome što je moja supruga sigurno godinama u tišini patila'.

Chiracova ljubavnica bila je, kako u svojoj knjizi tvrdi politička novinarka Le Mondea Beatrice Gurrey, bila je i politička dopisnica Jacqueline Chabrido, međutim tu su vezu okončali istaknuti članovi njegove stranke koji su procijenili kako bi ta veza mogla ugroziti Chiracovu političku karijeru.

Također, François Mitterrand, francuski predsjednik od 1981. do 1995. godine, i Chiracov prethodnik, bio je poznat po tome što je uz dugogodišnju suprugu Danielle s kojom je imao troje djece, imao i niz izvanbračnih afera. Štoviše, Mitterrand je niz godina vodio dvostruki obiteljski život, a uz obitelj sa suprugom Danielle imao je još jednu s Anne Pingeot, s kojom je imao kćer Mazarine. Unatoč tome što je druga Mitterrandova obitelj bila javna tajna, mediji nisu o tome objavili niti riječi sve dok se Paris Match nije domogao fotografija tada 20-godišnje Mazarine, a koje su i objavljenje nakon predsjednikovog dopuštenja.

Valéry Giscard d'Estaing, Mitterrandov prethodnik i francuski predsjednik bio je sklon ženama, a u Francuskoj se tijekom njegove vladavine govorilo kako predsjednik ima ljubavnica koliko Pariz ima salona. Bio je u braku s Anne-Aymone Giscard d'Estaing, s kojom je imao četvero djece, a njegov privatni život bio je povod za brojne glasine, kako domaće, tako i međunarodne, a čak je i britanski The Independent pisao o njegovim aferama. Le Monde je pak 1974. godine pisao kako predsjednik ostavlja zapečaćena pisma u kojima piše gdje ga se može naći u slučaju nužde.

Naime, iste godine se Giscard d'Estaing našao usred skandala, nakon što se posuđenim Ferrarijem vozeći pariškim ulicama u pet ujutro zabio u mljekarski kombi. S njime je tada bila i suvozačica, a iako nikada nije potvrđen njezin identitet, spekulira se da je riječ o slavnoj francuskoj glumici. Nakon objave toga događaja Giscard d'Estaingu je porastao rejting.

Ljubavni život Giscard d'Estainga ponovno se našao u međunarodnom fokusu nakon to je 1. listopada 2009. objavio svoj drugi romantični roman, naslovljen "Princeza i predsjednik". U njemu donosi priču o francuskom šefu države koji ima ljubavnu vezu s likom imena Patricia, princeza od Cardiffa. To je pokrenulo lavinu glasina kako se njegovo djelo temelji na stvarnoj ljubavnoj vezi Giscard d'Estainga s Dianom, princezom od Walesa.

On je pak odbacio te glasine, naglasivši da je radnja njegova romana izmišljena i da nije imao aferu s princezom Dianom.

Pitanje ljubavnih i obiteljskih odnosa u francuskoj politici nikad se nije ozbiljnije rješavalo i pomalo je neočekivana snažna reakcija na Macronovu najavu o tome da će njegova supruga Brigitte imati i službenu funkciju, posebno s obzirom na prešutnu povijest u kojoj su supruge, a i ljubavnice političara također uživale na račun poreznih obveznika. Stoga se može očekivati da će halabuka ipak s vremenom proći i da će Brigitte Macron bez dodatnih kontroverzi zauzeti svoju ulogu u javnom životu Francuske.

Pred predsjednikom Macronom se, pak, nalaze i puno teži zadaci. Francuska vlada obećala je srezati porezno opterećenje i državnu potrošnju, što znači da će rasprava o proračunu za iduću godinu biti žustra. Još veća prijetnja je planirana reforma radnog zakonodavstva za koju je zadani rok kraj rujna, a zbog koje bi se Francuzi mogli okrenuti štrajkovima i prosvjedima. U milijardama eura oko kojih se vrte te odluke, pitanje 400 tisuća eura troškova supruge predsjednika zbilja se čini minornim.