Prema podacima Ministarstva pravosuđa, do 5. lipnja općinski sudovi zaprimili su ukupno 2466 predmeta za ništetnost nekog od obveznog odnosa, a u kojima je tuženik banka. Iako je broj tužbi osjetno povećan od travnja, kada je Vrhovni sud utvrdio da pravo na tužbu za preplaćene kamate imaju i građani koji su konvertirali kredite iz švicarca u euro, interes za parničenje s bankama znatno je slabiji od očekivanja.

Ako se uzme u obzir to da je kredite u švicarcima diglo oko 125.000 građana, to znači da je tužbu predalo manje od dva posto korisnika kredita. Kako je do isteka roka ostalo još nekoliko dana, može se očekivati povećanje broja tužbi, ali već sada je jasno da je izostao masovni odaziv.

Više je razloga za slab interes građana za parničenje s bankama. Odvjetnica Nicole Kwiatkowski, jedna od autorica kolektivne tužbe protiv banaka, smatra da je prepreka skupoća postupka te nepovjerenje u pravosuđe.

Samo za pokretanje parnice i vještačenje treba izdvojiti oko 5000 kuna, a ukupni troškovi penju se do 10 tisuća kuna. Sudski proces je dugotrajan, a do pravomoćne presude može proći nekoliko godina.

Ipak, glavni razlog za odustajanje od tužbi je neizvjesnost u pogledu ishoda jer tužitelju nitko ne garantira pozitivno rješenje spora.

Naime, u dosadašnjoj sudskoj praksi neki sudovi su presuđivali u korist dužnika, a neki u korist banaka. Primjerice, Općinski sud u Zagrebu donio je nekoliko presuda u korist banaka, a u Splitu presude su išle u korist dužnika. Pokazalo se da suci imaju različit pristup u tumačenju odštetnog zahtjeva.

Tužitelji u pravilu traže da se izračun odštete za preplaćene kamate temelji na primjeni početne kamatne stope određene prilikom sklapanja ugovora, što znači da svako povećanje kamatne stope u odnosu na prvobitnu znači preplatu.

Međutim, neki suci odbacivali su takve tužbe uz obrazloženje da pravorijek Vrhovnog suda o tome da su banke jednostrano mijenjale kamatnu stopu ne znači da je ugovorena varijabilna kamatna stopa ništetna pa da treba primijeniti fiksnu kamatnu stopu.

S druge strane, neki su sudovi presuđivali u korist potrošača, utvrđujući ništetnost zbog odredbe koja omogućuje banci jednostranu promjenu kamatne stope. Pritom su pojedini suci u izračunu preplate priznali početnu kamatnu stopu kao fiksnu, a drugi su izračun preplaćenih kamata određivali prema Zakonu o obveznim odnosima, u kojem je propisano da se u slučaju neugovorene kamatne stope primjenjuje četvrtina zakonske zatezne kamatne stope.

Na slab interes za parničenjem utjecala je i činjenica da je većina korisnika kredita u švicarcima iskoristila zakonsku mogućnost konverzije i na taj način dobila glavninu obeštećenja koje se odnosi na rast tečaja franka.

Kada je riječ o preplaćenim kamatama, dio građana odustao je od tužbe jer im je izračun pokazao da je preplata mala ili je opće nema, pogotovo u slučajevima stambenih kredita koji su još u otplati, a kod kojih je trenutna kamatna stopa niža od početne.