Pelagos net farmu Gotovina je osnovao 2013. godine. Iako se radi o najmlađoj domaćoj kompaniji za uzgoj tune, vrlo brzo je postala ozbiljan takmac starijim konkurentima, tvrtkama Kali Tuna s Ugljana, Sardini s Brača i Jadran tuni iz Biograda na Moru. Potonja kompanija ustvari je blisko povezana s Pelagosom.

Gotovina je, naime, u posao ušao s partnerom i prijateljem Milanom Mandićem i njih dvojica dijele vlasništvo nad Pelagos net farmom. Mandić je ujedno suvlasnik biogradske Jadran tune. Uz to, u obje tvrtke direktorsku funkciju ima isti čovjek, Nenad Horvat.

Trenutno se Gotovinina tunogojilišta nalaze na tri lokacije. U šibenskom akvatoriju ima koncesije kod otoka Balabra u blizini Murtera i pored otoka Sita. Prije dvije godine dobio je i polje za uzgoj tuna kod otoka Lavdare Vele u zadarskom arhipelagu.

Prema podacima Fine, Gotovina trenutno zapošljava oko 70 radnika. Prošle godine prihodi su mu porasli za 106 posto, na 51,6 milijuna kuna, dok mu je dobit skočila za 34 posto, na 6,9 milijuna kuna. Za usporedbu, prve poslovne godine imao je samo sedam zaposlenih, promet od 247.907 kuna i dobit od 82 kune.

Gotovinina tvrtka ima značajne kreditne obaveze, veće od 28 milijuna kuna. Od toga je osam milijuna kuna dobio 2013. od Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) iz Programa za malo i srednje poduzetništvo. Tim novcem platio je državnu koncesiju za izlov tune, a oko 40 posto preostalog HBOR-ovog kredita uložio je u kupnju broda Pelagos 2 i opreme.

'Na sebe sam preuzeo golem rizik. Samo kako bih dobio koncesiju, morao sam deponirati milijun kuna kao osiguranje', rekao je svojedobno Gotovina, a zbog kredita pod hipoteku je stavio i svoju kuću u Pakoštanima.

Na početku poslovanja Pelagos net farma od Mandićeve tvrtke Jadran tuna zakupila je staro skladište na gatu rasutih tereta u teretnoj luci u Gaženici, a 2015. od Luke Zadar dobili su koncesiju za gradnju hladnjače za skladištenje ribe u novoj zadarskoj luci Gaženica. U studenom 2015. u rad su pustili suvremenu hladnjaču kapaciteta skladištenja od 1500 tona ribe za prehranu tuna te još 100 tona za smrznutu ribu, što je stajalo oko 22,5 milijuna kuna.

U financijskom izvješću za 2017. godinu, predanim Fini prošli mjesec, Gotovina navodi kako će u ovoj godini nastaviti s daljnjim ulaganjima. Najavio je nastavak modernizacije poslovanja, u planu mu je kupnja novih kaveza, još jednog broda (trenutno ih ima dva) i novog uređaja za pojedinačno zamrzavanje ribe.

Za biznis s tunama karakteristične su snažne promjene na tržištu, što prvenstveno ovisi o cijeni na japanskim burzama. Zbog izuzetne skupoće nitko, osim Japanaca, nije spreman platiti astronomske iznose za meso tune. Primjerice, u 2016. prosječna cijena iznosila joj je 12,7 eura (oko 95 kuna) po kilogramu.

Veliki problem našim uzgajivačima, a tako i Gotovini, i tečajne su razlike jer su im svi troškovi u eurima, a svi prihodi u jenima.