Nikolopulos u tekstu za ekonomski portal Reporter.gr konstatira činjenice koje umnogome vrijede i za Hrvatsku - razvoj otoka je nepromišljen, neplanski, ne uvažava lokalne karakteristike, a uništava ne samo okoliš, nego i karakter prostora. Turizam će se, po prognozi lokalnog poduzetnika s kojim je razgovarao, zauvijek svesti na jeftin proizvod, a turisti koji budu dolazili bit će pijani instagrameri koji žive svoju legendu, kako se poetski izrazio, u ruševnom blatu.

Tijekom ovogodišnjeg odmora na Parosu i Naksosu saznao sam sljedeće, nastavlja grčki novinar: na dva otoka postoji ukupno oko 5000 aktivnih građevinskih dozvola. Kuće i apartmani za najam posvuda se grade brzo i fušerski jer nema kvalificiranih radnika i majstora. Na Naksosu su prošle godine bila četiri luksuzna crna kombija, a ove godine ta se brojka udeseterostručila. Lani su bila dva, tri crna luksuzna gumenjaka za iznajmljivanje, sada ih ima na desetke. Gumenjake za iznajmljivanje voze skiperi, od kojih mnogi nikada nisu bili na brodu do stjecanja osnovne diplome. Sada, bez iskustva i ikakvog pomorskog znanja, vode turiste na vožnju po snažnom vjetru meltemi. Sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, ove godine ima puno posla, primjećuje Nikolopulos.

Na Naksosu su otvorena mnoga nova poduzeća za iznajmljivanje automobila te su u godinu dana na taj otok dovela više od tisuću novih vozila. Promet na ulicama je neizdrživ. Paros i Naksos prometno počinju nalikovati Mikonosu, uz to da parking nikad nije propisno organiziran, pa ljudi ostavljaju automobile gdje god stignu.

Vlasnik restorana otkrio mi je da više ne mogu pronaći meso, nastavlja Nikolopulos. Stočni fond je smanjen zbog rata u Ukrajini, mnoge njive koje su iznajmljivane za pašnjake dobile su građevinsku dozvolu i na njima se grade apartmani, a tu je i novi problem - turisti ljubitelji životinja osuđuju uzgajivače zbog loših životnih uvjeta stoke. To je tragikomično jer ljubitelji životinja koji u Ateni inače 'spašavaju' mačke i pse, kada su na odmoru - žele 'spašavati' krave i koze. Primjerice, jave policiji da su krave na suncu. Policija izvrši očevid kod uzgajivača. Kako bi umirio turiste koji vole životinje, poljoprivrednik podiže improvizirane staje za krave. One pak ne idu u njih jer više vole sunce. Pritužbe se nastavljaju, policija luduje, uzgajivač psuje i kolje krave, koze, ovce da se riješi 'prijatelja životinja' i izbjegne kazne. Stočni fond opada.

Novinar primjećuje i da bogati Francuzi, koji su proteklih godina kupili kuće na Parosu, prodaju ih i odlaze te tvrde da otok kakav su poznavali prije pet do deset godina više ne postoji. Ne sviđa im se prevelik promet na ulicama, infrastruktura ne može podnijeti broj posjetitelja, ugostitelji su masovno pootvarali cjelodnevne kafiće, sushi i meksičke restorane te one s internacionalnom kuhinjom. Taverni je sve manje, plaže nestaju pod suncobranima. Otok gubi svoju boju, ne podsjeća na Ciklade. U restoranima posjetitelji plešu na tanjurima tjestenine s hobotnicom i jastogom uz zvukove trapa, što je praksa preuzeta s Mikonosa, otoka koji je ove godine, kažu turistički djelatnici, u osjetnom padu.

Turistički poduzetnik s kojim je Nikolopulos razgovarao zaključuje da je na otocima put do održivog razvoja jednosmjerna ulica: turizam i poljoprivredno-stočarska proizvodnja u ravnomjernom i skladnom razvoju. Ovaj je model jasan i jednostavan, a trebala bi ga osmisliti i provoditi lokalna vlast te bi također trebala postaviti pravila za zaštitu lokalnih boja i tradicije da bi razvoj bio dugoročno održiv. Na pitanje hoće li se turistička situacija ikad promijeniti, svi uglas odgovaraju - nikad. Jer ne postoji lokalna vlast, nema političkog vodstva i nikakvi se zakoni ne provode, zaključuje Grigoris Nikolopulos u tekstu za Reporter.gr.