Zanimljivo je da su revizori HDZ-u uvjetno mišljenje dali tek lani, nakon što je već bilo izvjesno da će HDZ zbog afere Fimi media biti prva stranka koja će završiti na sudu. Dok je Ivo Sanader vodio stranku, 2009, očito su urednije vodili knjige, jer tada su dobili bezuvjetno mišljenje. A bili su i bezuvjetno na vlasti.

U HDZ-ovim financijskim izvještajima iz 2010. revizori su pronašli niz netočnih podataka: u popisu dugotrajne imovine preskočili su stavke vrijedne ukupno 10,4 milijuna kuna, iskazivali su nerealno visoke rashode, a neuredno su vodili i troškove za reprezentaciju. No najzanimljivije je što su se u poslovnim knjigama HDZ-a konačno ukazali Sanaderovi BMW-i, od kojih mu je jedan kao uslugu za sređivanje poslova navodno kupio poduzetnik Robert Ježić.

Nakon izbijanja skandala stranka je tvrdila da je automobile vratila prodavaču, što bi trebali posvjedočiti računi koje spominju revizori.  U knjigama se pojavljuje račun nepoznate strane tvrtke iz listopada 2008. na iznos od 1,8 milijuna kuna, i to za BMW 760Li.  U travnju 2009. godine zaključen je pak ugovor o prodaji dva BMW-a između HDZ-a kao prodavatelja i inozemnog društva kao kupca. HDZ je tada uz 'Ježićev' BMW morao dati i njegovog prethodnika kako pokrio nabavnu cijenu sporne limuzine: za BMW 760Li iz 2008. traže 196.500 eura, a za BMW 745Li iz 2005. - 50.000 eura. Rok plaćanja nije naveden, a budući da vozila zajedno vrijede 246.500 eura odnosno 1,8 milijuna kuna, dakle upravo onoliko koliko je HDZ ostao dužan za novi auto, revizori predlažu poravnavanje potraživanja. 

SDP je pak od državne revizije dobio bezuvjetno mišljenje, no zanimljivi su i propusti koje su revizori pronašli u poslovnim knjigama vladajuće stranke: SDP mora početi brisati svoje nepostojeće članove i riješiti dug prema proračunu koji iznosi 4,7 milijuna kuna.

Revizori su naime upozorili SDP da iz evidencije moraju brisati članove koji članarinu ne plate godinu dana. Potraživanja SDP-a za članarine koncem 2010. iznosila su čak 4,6 milijuna kuna i odnosila su se na period od 2008. godine. Iz navedene brojke nije nam lako iščitati koliko je točno nepostojećih ili neozbiljnih članova jer SDP iznos članarine određuje prema dohodovnom cenzusu. No suedeći prema stranačkom statutu članarina im je vrlo važna: njezino redovito plaćanje uvjet je za obavljanje stranačkih i zastupničkih funkcija.

Revizori su ukazali i na dug stranke Zorana Milanovića prema državnom proračunu od 4,7 milijuna kuna, koji je nastao zbog neuplaćivanja sredstava u državni proračun od prodaje stanova za koje je postojalo stanarsko pravo. Naime, SDP nije poštovao zakonsku odredbu da u proračun uplati 65 posto naplaćenog iznosa od prodaje stanova koji su nekad pripadali partiji. S druge strane, stranka u svojim knjigama vodi i potraživanje prema proračunu od 3,4 milijuna kuna, koje se odnosi na sredstva koja je država trebala uplatiti SDP-u u slučajevima prodaje stanova za deviznu gotovinu. Naime, država je u takvim slučajevima sama naplaćivala stanove, a prodavateljima izdavala obveznice koje je naknadno obezvrijedila.

I upravo je to izvor SDP-ovog duga. Kada je SDP u 2008. godine pokušao poravnati dug s državom, Ministarstvo financija priznalo mu je samo 1,2 milijuna kuna potraživanja od 3,4 milijuna kuna koje je stranka potraživala po prvotnom sporazumu. Stranka nije prihvatila navedeni prijedlog, i čini se da je prestala uplaćivati državi sredstva od obročne otplate stanova. U listopadu 2011, dva mjeseca prije dolaska na vlast, SDP u proračun uplaćuje prvih 85.000 kuna duga, a revizori pišu da u vrijeme dok sastavljaju izvještaj SDP i Ministarstvo financija zaključuju sporazum kako bi utvrdili dugove i dogovorili kako će ih podmiriti.