Krah dionica internetskih kompanija 2000. godine bio je jedan od značajnijih slomova u povijesti svjetskih burzi. Ponešto drukčiji od drugih dotadašnjih velikih slomova – jer se nije odigrao u tek nekoliko dana, već u više mjeseci – taj je krah bio gorka lekcija za ulagače željne brze i lake zarade. Slomu je prethodio niz inicijalnih javnih ponuda internetskih kompanija, što je dovelo do snažnog rasta apetita investitora i nerealnog rasta cijena, da bi u konačnici sve završilo u impresivnoj burzovnoj katastrofi propalih kompanija, bezvrijednih dionica i promašenih investicija.

Kako ovih dana na tržište dolaze mnoge slične dionice i očekuje se niz inicijalnih javnih ponuda, sve pomalo podsjeća na situaciju otprije dva desetljeća. Drugi dio devedesetih bio je vrlo atraktivno razdoblje za ulaganje u kompanije koje su poslovale na internetu. Broj korisnika globalne računalne mreže naglo se povećavao i svi su se nadali da će takav snažan rast donijeti i jednako tako snažan rast zarada. Kompanije s raznoraznim idejama javljale su se svakodnevno i nije bilo teško pronaći zainteresirane za ulaganje u njih.

U takvom okruženju malim brzorastućim tvrtkama na papiru je vrlo brzo rasla vrijednost i da bi se iskoristila takva situacija, one su sve češće pribjegavale inicijalnim javnim ponudama dionica (IPO, initial public offering). Riječ je o procesu kojim se emitiraju nove dionice (ili usput prodaje dio starih) kako bi se prikupio svježi kapital namijenjen razvoju kompanije. Dionice se istovremeno izlistavaju na nekoj burzi, a to je ujedno prilika dotadašnjim vlasnicima i ulagačima da prodaju svoje udjele na slobodnom tržištu.

Prema nekim dostupnim podacima, u 1997. provedene su 34 takve transakcije, u kojima je prikupljeno nešto više od milijardu dolara. Godinu kasnije bilo je 45 izlazaka na burzu te se prikupilo dvostruko više novca, da bi u 1999. došlo do 'eksplozije'. Tada je kroz gotovo 300 inicijalnih javnih ponuda na američkim burzama prikupljeno više od 24 milijarde dolara. Druge procjene sežu čak i do stotinu milijardi dolara prikupljenog kapitala.

Vrhunac neopravdanog optimizma dosegnut je sredinom ožujka 2000., nakon čega je slijedila višemjesečna agonija jer se ispostavilo da su sve te kompanije imale poprilično napuhane nerealne vrijednosti te da su njihovi stvarni i očekivani prihodi bili vrlo daleko od razine koja bi opravdala njihovu vrijednost na burzama. Od sredine ožujka do početka studenog vrijednosti dionica internetskih kompanija stropoštale su se za prosječno 75 posto i s time je nestalo 1,76 bilijuna dolara tržišne vrijednosti kompanija.

Sličan trend nazirao se i 2007. godine, no globalna kriza koja je uslijedila godinu kasnije brzo je ohladila i bilo kakva očekivanja od internetskih kompanija. Devetnaest godina nakon toga situacija na tržištu neugodno podsjeća na gorke dane i zove na oprez prilikom ulaganja u razvikane dionice.

Kompanija za ugovaranje prijevoza taksijem Lyft prošlog tjedna je kroz IPO prikupila više od dvije milijarde dolara svježeg kapitala. Entuzijazam je u jednom trenutku podigao tržišnu vrijednost kompanije i do 26 milijardi dolara, da bi nakon toga uslijedio hladan tuš i vrijednost joj se sada kreće nešto ispod 20 milijardi. Mnogi su tu inicijalnu ponudu već proglasili neuspješnom jer nije došlo do željenog nastavka rasta cijene dionica na burzi, no drugi ističu da je ovakav razvoj situacije puno realniji i stoga bolji za samo tržište jer nema bezrazložnog napuhavanja cijena koje bi moglo završiti slomom.

U imitaciji trenda s kraja devedesetih ovih bi se dana na burzama trebale naći dionice i drugih internetskih kompanija od kojih se mnogo očekuje i koje bi se moglo proglasiti ulagačkim miljenicama. Najpoznatija kompanija je i izravni konkurent spomenutom Lyftu, a radi se o Uberu, čija se inicijalna javna ponuda očekuje već godinama i čini se da bi dionice u idućih nekoliko tjedana stvarno mogle ugledati svjetlo dana. Procjene vrijednosti Ubera kreću se od 70 do čak 120 milijardi dolara, no konačnu riječ ipak će imati tržište.

Inicijalnu javnu ponudu najavila je i kompanija koja stoji iza popularne društvene mreže Pinterest, pa tvrtka Airbnb, koja drži jednu od najpoznatijih stranica za unajmljivanje i iznajmljivanje smještaja; kompanija Slack, koja korporacijama nudi uslugu interne komunikacije, dostavljačka kompanija Postmates, kao i tvrtka Palantir, koja se bavi kibernetičkom sigurnošću i umjetnom inteligencijom.

Neugodna sličnost s internetskim krahom 2000. godine proizlazi iz činjenice da dio tih kompanija ne posluje pozitivno ili ostvaruje tek minimalne profite. Lyft, kao i Uber, gubi novac sa svakom vožnjom koju ugovori. Airbnb je prošle godine ostvario 100 milijuna dolara dobiti uz prihode od 2,5 milijardi, što se u tom poslovanju smatra prilično niskom maržom. Analitičari primjećuju da je danas situacija ipak nešto bolja jer spomenute kompanije već imaju poslovne modele koji funkcioniraju, za razliku od ranih internetskih kompanija, čija se napuhana vrijednost nerijetko bazirala samo na visokim očekivanjima, idejama i nerealiziranim prilikama.

Potencijalnim ulagačima tako preostaje da procijene radi li se u ovim ponudama dionica o kompanijama koje će sličiti Amazonu, koji je bez dobiti poslovao dobrih dvadesetak godina jer je sve ulagao u daljnji razvoj, da bi tek u posljednjih nekoliko godina investitori bili izdašno nagrađeni za svoju strpljivost. Ili će se raditi o kompanijama koje se sada nalaze na vrhu popularnosti da bi se, poput Yahooa, u budućnosti istopile i izgubile u nemogućnosti da održe razvojni smjer i ispune očekivanja.

Krah iz 2000. godine bio je vrlo dobra lekcija o tome što se može dogoditi kad želja za nerealnom zaradom poleti previsoko i bilo bi dobro saznanja iz te lekcije iskoristiti i danas. No mnogi su već primijetili da je upravo ponavljanje burzovnih slomova dokaz da ulagači na financijskim tržištima poprilično brzo zaboravljaju da 'kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje'.