Hrvatskim političarima, kao i većini medija te dijelu javnosti, općenito glavni autoritet ne predstavljaju nikakve domaće društvene strukture, nego međunarodne institucije kao što su Svejtska banka, agencije za rejting i MMF, piše Deutsche Welle

No, stvari se pomalo ipak kreću nabolje, sudeći po učestalosti reakcija na problematičan odnos međunarodnih institucija, posebice onih usko ekonomskog profila. 'Prije 2008. i globalne krize, tek pojedinci kao što su Ljubo Jurčić ili Zvonimir Baletić prozivali su te ustanove zbog nekih sumnjivih namjera. Sad je to ipak u većoj mjeri dešifrirano. Socijalno senzibilizirani društveni krugovi već uspješnije iščitavaju logiku strukturiranja političkih ishoda koja upravlja ukupnim procesom', rekao je Tonči Kursar, politolog s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Ali, o kakvim je namjerama konkretno riječ? Primjerice, u nedavnoj Doing business analizi SB-a, negativnoj po Hrvatsku, ili u najnovijim preporukama MMF-a. Mislav Žitko, koji se na zagrebačkom Filozofskom fakultetu bavi i političkom ekonomijom, upozorio nas je da se ovdje nekritički prihvaćaju i ocjene aktera bez stvarne moći, za razliku od navedenih institucija. 'Takve ekonomske i druge stručnjake, s tim međunarodnim ustanovama spaja pogled na ekonomiju i društvo', smatra on, 'temeljen na konceptima i predstavama koje podržavaju tržišna rješenja i prosperitet institucionalnih struktura potrebnih za jačanje pozicije kapitala nasuprot pozicije rada.'

Ekonomski analitičar Guste Santini drži kako porijeklo nekritičkog prihvaćanja kojekakvih političkih i financijskih autoriteta, pa i onih kojim se uopće nismo obvezali, leži u činjenici gubitka subjektiviteta. 'Prodaja banaka bila je tragična, što sam u ono vrijeme i pisao javno, ali sve je izvedeno bez suvislih kriterija. Tako se prestaje biti političkim subjektom koji ima odabrani cilj, što također nije slučajno', rekao je Santini za DW. A danas, dometnut će on, ista elita koja je Hrvatsku dovela na rub propasti, sugerira kako narod i radništvo trebaju postupati ubuduće.

Ukupna elita, stranačka i šire, povela je svojedobno ovo društvo u tržišnu ekonomiju bez ograničenja, mišljenja je Santini, a na to nismo bili pripremljeni. Na isti način ušli smo u EU, gdje po njemu zauzimamo ekonomski beznadno inferioran položaj. 'Neselektivno pričamo o restrukturiranju i reformama', tumači ovaj analitičar, 'i žalosno kompleksaški uzimamo sve pritiske izvana kao a priori korisne za nas. Izgubili smo tako već 20 godina, mada sve resurse još nismo, ali to bi nam se uskoro moglo dogoditi u cijelosti'.