Do veljače će Ini, navodno, zalihe potrajati, a nakon toga priključit će se tržištu, kamo danas nevoljko odlaze svi distributeri koji se proizvodnjom ili ne bave ili je nemaju dovoljno. Ta dva mjeseca, odnosno od trenutka kad potroše zalihe pa do onog dok se ponovno ne uspostavi rad u Rafineriji Rijeka, generirat će se, naravno, gubici, a pitanje je i hoće li samo koking postrojenje biti spremno na točan datum.

U svakom slučaju, benzin će se morati uvoziti, a s dizelom se to ionako već radi, stigne ga godišnje između dvjesto i četiristo tisuća tona. Projekt je vrijedan četiri milijarde kuna, u potpunosti bi trebao biti završen, u najoptimističnijem scenariju, do kraja 2024. godine. Na njemu se radi kako rafineriji ne bi ostajali ostaci nafte koji se ne mogu preraditi, a Ina je prije nešto više od deset godina izračunala kako bi Rafinerija Rijeka svake godine prosječno ostvarivala dobit od 40 milijuna eura, ako bi se postrojenje izgradilo.

Je li sad pravi trenutak, upitno je, ali iz Ine poručuju da će učiniti sve da u razdoblju remonta osiguraju "neprekidnu sigurnost opskrbe domaćeg tržišta". Još jedan moment ključan je za tajming remonta, a to je činjenica da je 60 posto francuskih rafinerija trenutačno u štrajku pa se veliko poskupljenje dizela pravda upravo manjkom toga goriva na tržištu.

U Ministarstvu gospodarstva ne vide poseban problem u činjenici da Hrvatska, nakon sisačke, na neko vrijeme ostaje i bez posljednje svoje rafinerije. Kažu Rafinerija Rijeka radi normalno, a u studenom je očekuje remont, koji se radi svake godine, pišu novinari Večernjeg lista Mateja Šobak i Danijel Prerad.