U preporukama MMF-a hrvatskoj Vladi za smanjenje proračunskih rashoda daljnja reforma mirovinskog sustava naznačena je kao jedan od glavnih prioriteta. U osvrtu Instituta za javne financije, Marijana Bađun sažela je rezultate istraživanja MMF-a u kojem su analizirani glavni izazovi s kojima se suočavaju mirovinski sustavi u zemljama s razvijenim gospodarstvima i zemljama s tržištima u nastajanju te ih usporedila s problemima hrvatskog mirovinskog sustava
U istraživanju MMF-a se ističe da će, u sklopu fiskalne konsolidacije, većina vlada morati racionalizirati rashode za mirovine, koji čine znatan dio ukupne javne potrošnje.
Javna potrošnja na mirovine čini oko jedne petine ukupne javne potrošnje kako u razvijenim gospodarstvima, tako i u zemljama tržišta u nastajanju. Od 1970. do 2010. udio javne potrošnje na mirovine u BDP-u porastao je za 3,5 postotna boda u razvijenim zemljama (sa 5 na 8,5 posto). U zemljama u razvoju u razdoblju od dvadeset godina (od 1990. do 2010.) taj udio je porastao za 1 do 1,5 posto, pri čemu je u europskim zemljama skočio sa 7,5 na 9 posto BDP-a, a u drugim zemljama sa 2 na 3 posto BDP-a.
U Hrvatskoj je udio mirovinskih rashoda u BDP-u u 2010. iznosio 10,6 posto, po čemu se nalazimo u svjetskom vrhu. Od 52 zemlje iz studije MMF-a, samo ih je sedam imalo veću javnu potrošnju za mirovine od Hrvatske, a to su: Austrija (13,9 posto), Francuska (13,3 posto), Grčka (12,1 posto), Italija (14,7 posto), Portugal (12,7 posto), Poljska (11,3 posto) i Ukrajina (17,7 posto).
Promjena udjela potrošnje u BDP-u u razvijenim gospodarstvima posljedica je četiri faktora: starenja stanovništva, uvjeta za odlazak u mirovinu, stope zamjene (udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći) i stope participacije radne snage. Od 1970. do 1990. stanovništvo je ostarjelo, stopa zamjene se povećala, a zakonska dob za odlazak u mirovinu smanjila za jednu godinu, što je sve utjecalo na porast potrošnje.
Porast je djelomično ublažila veća participacija ženske radne snage, a od 1990. do 2010. obuzdali su ga stroži uvjeti za odlazak u mirovinu i dodatni porast stope participacije radne snage.
Prema projekcijama istraživača MMF-a, u sljedeća dva desetljeća u većini zemalja izdaci za mirovine će se povećavati. Među razvijenim zemljama porast udjela u BDP-u veći od 2 postotna boda očekuje se u Belgiji, Finskoj, Koreji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Norveškoj, Sloveniji i Švicarskoj, dok se pad očekuje u Danskoj, Italiji, Japanu i Švedskoj. Što se tiče zemalja u razvoju, porast veći od 3 postotna boda udjela u BDP-u očekuje se u Kini, Egiptu, Jordanu, Rusiji i Turskoj, a pad u Bugarskoj, Čileu, Estoniji, Mađarskoj i Poljskoj.
Kao najefikasniju mjeru ograničavanja troškova mirovinskih sustava, MMF ističe povećanje zakonske dobi umirovljenja. Koristi od te mjere su brojne: veća razina zaposlenosti, veća osobna potrošnja, povećanje stope zamjene… Pritom je važno da veća dob umirovljenja bude popraćena mjerama koje bi štitile one koji više ne mogu raditi.
Kada je u pitanju dob umirovljenja, Hrvatska sa zakonskih 65 godina za muškarce te postupnim izjednačavanjem dobi umirovljenja do 2030. za žene ne odstupa od prosjeka razvijenih zemalja. Međutim, problem je u tome što postoji razlika između zakonske i stvarne dobi umirovljenja.
Prošle godine je u Hrvatskoj bilo 16.330 novih korisnika punih starosnih mirovina i 13.384 novih korisnika prijevremenih starosnih mirovina.
