Među mnogim urbanim mitovima jedan od popularnijih je zasigurno onaj o tuženju banke za naplatu sulude naknade. Tako je i do nas došla priča o čovjeku koji je tužio jednu hrvatsku banku zbog naknade od osam kuna i pobijedio sustav nakon što se požalio Hrvatskoj narodnoj banci, koja je navodno odredila matičnoj banci da svom oštećenom klijentu isplati odštetu od 100.000 kuna
Spada li priča u mitove ili u njoj ima istine, teško ćemo otkriti, jer banke uglavnom slučajeve rješavaju nagodbom. Ipak, priča svakako upozorava svakog građanina da s vremena na vrijeme provjeri što sve plaća u matičnoj banci.
Prije dvije godine Katarina Markovina iz Zagreba otkrila je da joj matična banka mjesecima naplaćuje uslugu koja više ne postoji. Banka je mijenjala uslugu za internet bankarstvo i novu uslugu ponudila klijentici, uz napomenu da se starom više neće moći koristiti. Ipak, iako se nije mogla koristiti zastarjelom uslugom, uredno je plaćala četiri kune mjesečno dok je jedna službenica nije na to upozorila. Nesporazum se dogodio jer klijentica nije izričito zatražila raskidanje ugovora o usluzi, koja je povučena s tržišta.
Četiri kune mjesečno nije velik novac, ali ako se taj iznos pomnoži s brojem klijenata koji velike banke imaju, jasno je zašto zarađuju milijarde kuna na naknadama. Prema podacima Hrvatske narodne banke, u prošloj su godini na provizijama i kamatama banke u Hrvatskoj zaradile tri milijarde kuna. Ukupni prihod iznosio je 4,3 milijarde kuna, ali su troškovi za pružanje usluga za koje se naplaćuju naknade i provizije iznosili oko 1,3 milijardu kuna. Jednostavnom računicom dolazimo do izračuna da nam banke usluge naplaćuju gotovo četiri puta skuplje od troškova za njihovo korištenje. To je mali pad u odnosu na iznos ostvaren 2010, ali brojka od 2,2 milijardi kuna neto prihoda od provizija i naknada pokazuje da je prodaja usluga u bankama sektor s potencijalom.
U ovu stavku ulaze naknade za vođenje tekućih računa, plaćanje usluga trajnog naloga, ali i opomene koje od banke primate na kućnu adresu. Procvat tržišta naknada dogodio se uvođenjem paketa usluga, u kojem se uz jedinstvenu cijenu nudi niz usluga. Trik je u tome da građani ne troše većinu onoga što zapravo plate unutar paketa.
Velik novac banke zarađuju i na korištenju bankomata. Svaka banka naplaćuje naknadu za podizanje novca na bankomatu svake banke, osim matične, a naplaćuje se najčešće dva posto transakcije ili minimalno 10 kuna. Na podignuti iznos od 100 kuna taj iznos čini naknadu od 10 posto.
Platni promet izvor je zarade, a to su i opomene. U većini banaka postoji razlika u cijeni između prve, druge i treće opomene, mada je uvijek riječ o slanju pošiljke s istim troškom. Prosječni trošak opomene kreće se od 30 do 50 kuna, dok je cijena slanja te obavijesti oko 2,4 kune.
Postoji niz suludih naknada poput odluke nekih banaka da naplaćuju fotokopiranje dokumenata vezanih za kredit. Cijena jedne stranice A4 formata u najvećim bankama kreće se od 1,5 do astronomske 24 kune.
Previsoku cijenu klijent plaća i u slučaju gubitka ili krađe kartice. Iako je riječ o sredstvu korištenja usluge banke, koju plaćate, banke uredno dodatno naplaćuju izradu kartice koja je samo sredstvo da koristite svoj novac.
Na listi banaka postoje oko 242 vrste naknada pa je jasno da se kreativnost unutar financijskog sektora povećava sukladno rastu prihoda od naknada. To i nije čudno kada se zna da je neto dobit banaka u 2011. bila 3,9 milijardi kuna, što je tek milijardu kuna više od neto prihoda na provizijama i naknadama.
