Prema prijedlogu EK-a, Hrvatska bi u razdoblju 2021.-2027. trebala imati na raspolaganju 8,767 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2018. godine, a u tekućim cijenama, u kojima se u obzir uzima inflacija, 9,888 milijardi eura. U sadašnjem višegodišnjem financijskom razdoblju 2014.-2020. Hrvatskoj je stavljeno na raspolaganje 8,6 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2014. godine. Ako se uzme u obzir inflacija, Hrvatska u ovom višegodišnjem financijskom okviru 2014.-2020. ima 9,3 milijarde eura. To znači da bi u realnim iznosima Hrvatska dobila manje oko 500 milijuna eura ili 6 posto manje nego u sadašnjem višegodišnjem proračunu.

Komisija je pri određivanju alokacija iz kohezijske politike za zemlje članice definirala kriterije po kojima se ravnala. I dalje je glavni kriterij BDP po glavi stanovnika i to u omjeru od 81 posto, 15 posto otpada na tržište rada, razinu obrazovanost stanovništva, demografiju, jedan posto na zaštitu klime i 3 posto na prihvat migranata. Uz te objektivne kriterije, Komisija je u uvela i tri gornje granice koliko svaka zemlja može dobiti u odnosu na svoj BDP. Tako one zemlje čiji je BDP ispod 60 posto europskog prosjeka, a to su Hrvatska, Bugarska i Rumunjska, mogu dobiti najviše 2,30 posto svoga BDP-a, zemlje čiji je BDP između 60 i 65 posto, to je jedino Latvija, imaju gornji limit od 1,85 posto, a sve koje imaju BDP iznad 65 posto europskog proračuna imaju gornji plafon od 1,55 posto njihova BDP-a.

U sadašnjem proračunskom razdoblju 2014.-2020. gornja granica za najmanje razvijene zemlje je 2,35 posto BDP-a. To blago spuštanje plafona jedan je od manjih razloga zbog kojih bi Hrvatska trebala dobiti manje u sadašnjem proračunu, a puno bitniji je projicirani rast BDP-a u Hrvatskoj u razdoblju nakon 2020. godine.

"Činjenica da će se alokacija za Hrvatsku ponešto smanjiti vezana je uz činjenicu da je blago spušteni gornji limit koji se može dobiti u odnosu na BDP-a, ali to je također povezano i s projekcijom rasta hrvatskog BDP-a, koji nije posebno dinamičan", rekao je izvor iz Europske komisije.

Unatoč predloženom smanjenju, Hrvatska spada među zemlje koje najviše dobivaju kohezijskih sredstava po glavni stanovnika - 298 eura godišnje, koliko ima i u sadašnjem proračunu. Isti iznos kohezijskih sredstava po glavi stanovnika kao i sadašnjem proračunu proizlazi iz činjenica da se u Hrvatskoj smanjuje broj stanovnika. Najviše po glavi stanovnika dobija Estonija - 317 eura godišnje, Slovačka 310 eura i Latvija 308 eura. Osim objektivnih kriterija, Komisija je uvela i tzv. "sigurnosnu mrežu" po kojoj nijedna zemlja ne može izgubiti više od 24 posto kohezijskih sredstava u odnosu na iznos koji sada ima i nijedna ne može dobiti više od 8 posto.

Kada bi se primjenjivali samo objektivni kriteriji bez "sigurnosne mreže", Češka bi primjerice izgubila skoro polovicu kohezijskih sredstava, a Mađarska preko 30 posto.

Najveći gubitnici u odnosu na sadašnji višegodišnji proračun su Mađarska, Češka i Estonija, koje bi, po prijedlogu Komisije, izgubile svaka po 24 posto kohezijskih sredstava, zatim Poljska, 23,3 posto manje, Slovačka 21,7 posto. S druge strane, Bugarska, Grčka i Rumunjska dobile bi 8 posto više, Italija 6,4 posto više, Finska 5,1 posto, Španjolska 5 posto. Iako je Hrvatska u skupini zemalja s Bugarskom i Rumunjskom s BDP-om ispod 60 posto europskog prosjeka, ona bi, prema prijedlogu Komisije, trebala izgubiti 6 posto, a Bugarska i Rumunjska trebale dobiti po 8 posto.

Jedno od objašnjenja za to je u tome što i Bugarska i Rumunjska imaju veći očekivani rast BDP-a, a veći rast donosi više sredstava s obzirom na limite u odnosu na BDP. Ipak, gledano po glavi stanovnika obje zemlje dobile bi manje od Hrvatske, Bugarska 178 eura, a Rumunjska 196 eura. Zanimljivo je da Bugarska, koja ima nešto preko sedam milijuna stanovnika, dobiva neznatno više od Hrvatske - 8,9 milijardi eura.

Bugarska u sadašnjem višegodišnjem proračunu ima 155 eura, a najviše ima Estonija 440 eura. Komisija je predložila i da se promijeni pravilo N+. U sadašnjem višegodišnjem proračunu vrijedi pravilo N+3, što znači da se projekt ugovoren u sklopu kohezijske politike može provesti u tri sljedeće godine nakon ugovoranja. Sada Komisija predlaže da se postupno to smanji na dvije godine. U Komisiji kažu da bi to dovelo do ubrzanja provedbe projekta, jer se očekuje da će zemlje članice biti discipliniranije ako imaju manje vremena na raspolaganju.

Ono što je u Komisijinu prijedlogu nepovoljno za siromašnije članice jest povećenja nacionalnog udjela u sufinanciranju projekata iz kohezijske politike. Po novom prijedlogu zemlje članice bi sufinancirale projekte s 30 posto, a EU sa 70 posto. U sadašnjem višegodišnjem proračunu nacionalni udio je 15 posto, s koliko će Hrvatska, primjerice sufinancirati izgradnju Pelješkog mosta, dok će preostalih 85 posto doći iz europskog proračuna. Po prijedlogu Komisije, uvele bi se tri kategorije regija - one čiji je BDP po glavni stanovnika ispod 75 posto europskog prosjeka i u njima bi se projekti sufinancirali s 30 posto nacionalnih sredstava, zatim tranzicijske regije čiji je BDP između 75 i 100 posto europskog prosjeka, u kojima bi se nacionalni udio povećao na 40 posto, te one najbogatije iznad 100 posto europskog prosjeka, gdje bi nacionalni udio bio 55 posto.

Obje hrvatske statističke regije - Kontinentalna i Jadranska Hrvatska imaju BDP ispod 75 posto europskog prosjeka. Tranzicijske regije su do sada bile u rasponu između 75 i 90 posto, a sada je to podignuto na 100 posto.

Jedan od većih dobitnika te promjene bila bi Francuska, u kojoj bi većina regija ušla u kategoriju tranzicijskih. Jedna od novosti u prijedlogu Komisije je i mogućnost da se u iznose koji se sufinanciraju iz europskog proračuna uključi PDV. Po sadašnjim pravilima, sufinanciranje iz europskog proračuna odnosi se na cijenu projekta bez uključenog PDV-a. Ali, to bi se odnosilo samo na projekte u vrijednosti do pet milijuna eura, kakvih je većina koji se financiraju iz kohezijske politike. Europska komisija je 2. svibnja predložila novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021.-2027., koji je u nominalnim iznosima nešto veći u odnosu na sadašnje proračunsko razdoblje 2014.-2020., ali s manjim iznosima za kohezijsku politiku i poljoprivredu.

Višegodišnji financijski okvir za 2021.-2027. prvi je koji se dogovara bez Velike Britanije, koja je veliki neto uplatitelj u europski proračun. Odlaskom Velike Britanije europski proračun gubi između 12 i 14 milijardi eura godišnje. Osim proračunske rupe koja nastaje zbog Brexita, pojavili su se novi prioriteti koje treba financirati iz europskog proračuna poput zaštite vanjskih granica, sigurnosti, zajedničke obrambene politike, migracije, digitalna agenda, klimatske promjene. Stoga je Komisija predložila da zemlje članice povećaju izdvajanje za europski proračun sa sadašnjih 1 posto Bruto nacionalnog dohotka (BND) na 1,14 posto.

Komisija je za razdoblje od 2021. do 2027. predložila dugoročni proračun u iznosu od 1135 milijardi eura (izraženo u cijenama iz 2018.) što predstavlja 1,11 posto bruto nacionalnog dohotka 27 država članica EU-a (BND). U tekućim cijenama, uzimajući u obzir očekivanu inflaciju, to bi iznosilo 1279 milijardi eura.

Sadašnji sedmogodišnji proračun dogovoren je u iznosu 1087 milijardi eura ili jedan posto BND-a. Prijedlog Komisije novog višegodišnjeg proračuna, kao i sektorskih zakonodavnih prijedloga koji idu uz to, samo su prvi korak u procesu dogovoranja konačnog proračuna. Tako da sve brojke iz Komisijina prijedloga treba uzeti s velikom rezervom, jer će u pregovorima između zemalja članica sigurno doći do promjena. Višegodišnji financijski okvir EU-a treba dobiti jednoglasno potporu svih država članica i Europskog parlamenta. Stoga se, kao što je već i tradicija, mogu očekivati velike borbe oko svake proračunske stavke.