Iz Hrvatske, regije koja se već desetljećima ne može maknuti od blagajničke fraze 'imate li sitno?', švedska svakodnevica, barem ako su u pitanju novčane transakcije, stvar je iz znanstvene fantastike. U maloprodaji se udio transakcija koje se obavljaju u gotovini od 2010. do danas smanjio s 40 posto na manje od 15 posto, a na ulaznim vratima mnogih trgovina stoje obavijesti da ne primaju gotovinu, odnosno da se može platiti samo karticom ili mobitelom.

>>> Ovdje pročitajte tko tiska novčanice kuna i koliko ih se svake godine uništi

Prema dostupnim podacima, dvije trećine švedskih potrošača u potpunosti funkcionira bez gotovine, a elektronički se može platiti manje-više sve. Od javnih toaleta, sitnica kupljenih na kiosku, preko redovnih plaćanja, pa sve do milostinje u crkvama, kao i donacija beskućnicima. Elektronička plaćanja se obavljaju karticama, pametnim telefonima ili korištenjem računala, a vrijednost gotovinskih transakcija pala je na manje od dva posto bruto domaćeg proizvoda.

Početak švedskog trenda smanjivanja gotovine u optjecaju može se tražiti u postepenom ukidanju kovanica s denominacijom manjom od švedske krune (ekvivalent bi kod nas bio postepeno ukidanje kovanica lipa), iako su se iznosi u bezgotovinskom prometu i dalje normalno obračunavali. Dodatni poticaj bila je odluka kartičarskih kompanija o ukidanju pravila o minimalnom iznosu potrebnom za kartičnu transakciju, kao i odluka švedskih vlasti kojima su plaćanja za kućanske poslove postala poreznom olakšicom, zbog čega su takve transakcije postale jeftinije kad bi se obavile bezgotovinski, umjesto u kešu, kao do tada.

U posljednjih nekoliko godina eksploziju bezgotovinskih transakcija izazvala je platforma i aplikacija Swish za novčane transakcije među građanima, koju je pokrenula grupa švedskih banaka. Švedska je danas vjerojatno država koja je otišla najdalje u bezgotovinskom načinu života, a tome svjedoči i činjenica da više od polovice poslovnica banaka uopće ne prima gotovinu. Neke procjene govore da bi do 2030. godine Švedska u potpunosti mogla raskrstiti s gotovinom.

No koliko god bezgotovinski trend zbog svoje praktičnosti uzeo maha, u posljednje vrijeme počele su se javljati i kritike da je situacija otišla predaleko i da bi u potpunosti bezgotovinsko društvo moglo biti opasno. Među kritičarima se, pomalo i očekivano, našla generacija starijih švedskih građana koji, iako u odnosu na neka druga društva vrlo aktivno prihvaćaju moderna rješenja, ipak primjećuju da se stvari mijenjaju prebrzo te da među njima ima i onih koji nisu u mogućnosti naučiti kako koristiti nove tehnologije.

Ola Nilsson, koji je u Švedskoj nacionalnoj organizaciji umirovljenika zadužen za potrošačka pitanja, za BBC je izjavio da misle da 'dok god u Švedskoj postoji pravo na korištenje gotovine, ljudi bi trebali imati opciju da je koriste i polože u banku' te je dodao da 'nisu protiv bezgotovinskog društva', nego samo žele usporiti promjene. Ta organizacija umirovljenika broji 350 tisuća članova i kod švedskih vlasti lobira za razumijevanje prilikom kreiranja politika koje se tiču platnih transakcija.

Druga, ponešto ozbiljnija kritika brzine kojom Švedska ide prema bezgotovinskoj budućnosti dolazi iz tamošnje središnje banke koja je prije dva mjeseca upozorila da bi se država uskoro mogla naći u poziciji da sva plaćanja kontroliraju privatne banke. Guverner Stefan Ingves zbog toga je pozvao na kreiranje zakona kojim bi se osigurala državna kontrola nad platnim sustavom argumentirajući svoj zahtjev stavom da bi platni sustav trebao biti javno dobro, poput vojske ili pravosuđa.

'Većina građana ne bi se osjećala ugodno da se takva javna dobra prepuste privatnim kompanijama', kazao je Ingves, čije riječi prenosi britanski The Guardian. Šef središnje banke dodao je i da bi švedska spremnost za ozbiljne krize ili rat bila smanjena ako se unaprijed ne dogovori kako bi u takvim slučajevima potrošači mogli platiti za hranu, gorivo i druge potrepštine.

Mogućnost pada platnog sustava, jednostavnog nestanka struje ili hakerskih napada na računala i servere koji čine osnovicu platnih sustava u Švedskoj jedna je od velikih općenitih briga koje se spominju kao kritike bezgotovinskog trenda. Računalni stručnjaci upozoravaju da niti jedan sustav nije u potpunosti imun na greške ili otporan na napade i da je švedska javnost 'naivna' ako vjeruje da može u potpunosti napustiti gotovinu i osloniti se isključivo na tehnologiju.

Da ipak postoji nekakva svijest o tome da bezgotovinsko društvo nije savršeno, govore i rezultati nedavne ankete među Šveđanima koja je pokazala da nešto manje od 70 posto njih drži da bi mogućnost plaćanja gotovinom ipak trebalo zadržati, dok je samo četvrtina za potpuno bezgotovinsko društvo.

Na političkoj pozornici za gotovinu se zalaže i Piratska stranka, poznata po tome da se bori za smanjivanje nadzora nad građanima te veću anonimnost i slobode. Oni ističu da elektronička plaćanja jasno ostavljaju informacije o navikama potrošača, a nedavni skandal u kojem je otkriveno koliko društvena mreža Facebook slabo nadzire kako se koriste informacije o njenim korisnicima govori u prilog tome da se te informacije mogu upotrijebiti da bi se manipuliralo građanima. Predstavnici Piratske stranke u svojoj su kritici vrlo britki. Christian Engström, svojevremeni zastupnik švedske Piratske stranke u Europskom parlamentu, kaže: 'Ako kontrolirate servere Vise ili MasterCarda, kontrolirate Švedsku.'

Praktičnost bezgotovinskog života svakako je dobar argument za odmicanje od gotovine, posebno u društvu u kojem državne institucije još uvijek uživaju povjerenje građana, zbog čega sumnje u manipulacije podacima koje ostavljaju elektroničke transakcije ipak nisu toliko značajne. No realni rizik od situacija u kojima bi se elektronički novčani sustavi mogli naći u slučaju ozbiljnih kriza ipak govori da je ponekad dobro zadržati mogućnost da se društvo osloni i na neka isprobana rješenja. Ma koliko ona bila zastarjela.