'Deseci tisuća poslova sklapaju se kupoprodajom rabljenih Legovih setova. Čak i uzimajući u obzir male cijene većine kompleta, ovo je ogromno tržište koje tradicionalni investitori ne poznaju dobro', kaže Viktorija Dobrinskaja, suautorica istraživanja i izvanredna profesorica na Višoj školi ekonomije (HSE), a prenosi Nova ekonomija.

Neki od razloga za brži rast cijena su proizvodnja u limitiranim serijama, posvećenim filmovima ili knjigama, a i mnogo vlasnika ne vidi vrijednost u setovima, pa su često nepotpuni zbog izgubljenih ili pobacanih dijelova. Također, kako se Legovi setovi proizvode već nekoliko desetljeća, imaju i puno obožavateljima među odraslima.

Istraživači su pregledali cijene 2322 Legova kompleta od 1987. do 2015. godine. Provedeno istraživanje obuhvaćalo je prodaju neotvorenih setova na primarnom tržištu, kao i na aukcijama.

Cijene polovnih kompleta počinju rasti dvije ili tri godine nakon povlačenja seta. Raspon cijena može ići od -50 posto do +600 posto godišnje.

Veličina seta obično određuje potražnju: brže se prodaju mali, jer često sadrže unikatne dijelove ili figure, ili veliki, koji se proizvode u manjem broju i zanimljiviji su odraslima.

Jedan od najskupljih setova, Café Corner, sastoji se od 2056 komada. U prodaji je bio od 2007. godine, a povučen je dvije godine kasnije. Neotvoren set prvobitno je stajao 89 funti, a sada mu je vrijednost procijenjena na gotovo 2400 funti.

Cijene setova imune su na burzovne trendove, a nisu poljuljane ni tijekom financijske krize 2008. godine. Setovi su se pokazali kao pristupačan i pouzdan način ulaganja jer su im cijene znatno niže u odnosu na druga ulaganja, poput umjetnina, antikviteta ili automobila.

Ipak, autori studije kažu da se ulaganje isplati samo na dugi rok i da bi potencijalni ulagači mogli imati veće troškove transakcije (isporuka ili skladištenje) u odnosu na klasično ulaganje u vrijednosne papire.