Pilot britanskog aviona nakon slijetanja prijavio je da je pred sam kraj leta, koji je započeo u Genevi, u njegov Airbus 320 udario predmet za koji sumnja da se radi o bespilotnoj letjelici. Istraga britanskih vlasti još traje, a ako se  utvrdi da se stvarno radilo o dronu, ovo bi, nakon niza slučajeva u kojima su posljednjih godina piloti prijavljivali da su u blizinama svojih aviona viđali bespilotne letjelice, bio i prvi slučaj kolizije civilnog aviona i drona.

Mogući sudar s civilnim avionom te zloglasna reputacija koju nose iz nedavnih i aktualnih ratnih sukoba, zapravo su među vrlo rijetkim stvarima koje ovih dana bacaju negativno svjetlo na dronove. Kamo god drugdje da se pogleda, iz industrije bespilotnih letjelica zrači nemali i dalje rastući optimizam. S razlogom. Industrija koja uključuje proizvodnju i upotrebu bespilotnih letjelica vrlo je specifična i zbog toga se od nje očekuje jako puno.

Iako im je povijest neočekivano duga - strogo gledajući bespilotne letjelice bili su i baloni koji su nosili bombe i koristili se u ratnim okršajima prije više od 150 godina - u fokus javnosti dronovi su dospjeli posljednjih pet godina. Nakon Drugog svjetskog rata, tehnologijom letjelica bez pilota bavila se pretežno vojska, uz tek neznatan segment industrije igračaka i predanih hobista. Vojska je, sve donedavno, bila i jedina koja si je mogla priuštiti proizvodnju dronova. No razvoj i pojeftinjenje tehnologije koja se koristi u bespilotnim letjelicama posljednjih su godina širom otvorili vrata i njihovoj upotrebi izvan vojske.

I to je jedna karakteristika koja određuje specifičnost industrije bespilotnih letjelica. Čini se da im je mogućnost primjene bezgranična. Od dostave paketa, što je kao mogućnost koju želi razvijati još prije dvije godine najavio popularni internetski trgovački lanac Amazon, preko korištenja u raznim geodetskim snimanjima, arheologiji, praćenju životinjskih populacija ili poljoprivrednih nasada, pomoći vatrogascima, hitnoj dostavi lijekova, korištenju u policijskim istragama, pa sve do puke industrije igračaka i zabave gdje se, a nije dugo trebalo, već održavaju i utrke dronova među raznim entuzijastima. I to je tek vrlo malen dio ideja koje se u posljednje vrijeme vežu uz dronove.

Druga vrlo važna karakteristika koja predviđa svijetlu budućnost industriji bespilotnih letjelica jest činjenica da, globalno gledajući, nitko nema neku značajnu prednost. U vojnoj sferi nedvojbeno je da su najdalje u korištenju dronova otišli Sjedinjene Američke Države te Izrael. Obje ove države već desetljećima razvijaju tehnologiju, a one vijesti koje dospijevaju iz užarene regije Bliskog istoka svjedoče da je ona u međuvremenu otišla vrlo daleko od pokusnih faza ili testiranja. No analitičari redovno komentiraju da se u ovom slučaju ne treba nadati lakom prijenosu tehnologije iz vojne u civilnu industriju.

Tome svjedoče i podaci s tržišta. Kineska kompanija DJI, sa sjedištem u gradu Šenženu, danas se smatra najvećim proizvođačem bespilotnih letjelica za civilnu upotrebu. Prihodi su joj 2014. iznosili oko 500 milijuna dolara, a procjenjuje se da su lani udvostručeni. Uz nju, među poznatijim proizvođačima nalaze se još i francuski Parrot, odnosno njezina švicarska podružnica senseFly, američki 3D Robotics, kanadski Aeryon, švedski CybAero, korejski Gryphon, te još jedna kineska kompanija Syma. No proizvodnja samih letjelica ustvari je tek manji dio potencijala koji, čini se, ima nova industrija.

Sve češća i sve veća ulaganja, posebno poznatih američkih poduzetničkih fondova koji su financirali početke mnogih današnjih uspješnih i velikih internetskih kompanija, u male tvrtke koje se bave iskorištavanjem bespilotnih letjelica za razne potrebe pokazuju gdje se krije dobra mogućnost buduće zarade. Razvoj programske podrške, ali i prilagođavanje samih letjelica, za specifične zadatke prilika su koju koriste brojne male kompanije diljem svijeta. Potencijal industrije je toliko atraktivan da su se za investicije u nju u posljednje vrijeme počeli interesirati i tehnološki giganti poput General Electrica i Intela

Zbog činjenice da se radi o relativno mladoj i snažno rastućoj industriji, a posebno zbog toga što je veliko pitanje kako će se razvijati zakonska regulativa vezana uz bespilotne letjelice, predviđanja oko toga koliko će se moći zaraditi su vrlo raznolika. Analitička tvrtka BI Intelligence lani je objavila izvještaj u kojem se predviđa da će do 2020. godine rast civilne industrije bespilotnih letjelica biti u prosjeku oko 20 posto godišnje, dok bi u vojnoj sferi taj rast trebao iznositi oko et posto. No vojna industrija i dalje će predstavljati oko 80 posto vrijednosti u proizvodnji samih dronova za koju se očekuje da će u 2020. vrijediti oko 10 milijardi dolara. Procjenjuje se da je lani iznosila oko sedam milijardi.

S druge strane, konzultantska tvrtka ABI Research, također lani, procjenjivala je da će 2019. ukupna vrijednost proizvodnje i upotrebe bespilotnih letjelica biti veća od 8,4 milijarde dolara, s time da bi do tada poslovna i privatna upotreba trebale nadmašiti vojnu. Do velikih razlika u procjenama vjerojatno dolazi zbog teško dostupnih podataka o tome koliko se na dronove troši u vojne svrhe.

Ono nešto malo poznatih podataka potječe s tržišta malih bespilotnih letjelica za osobnu i poslovnu upotrebu. U 2014. na američkom ih je tržištu prodano ukupno 430 tisuća. Lani se ta brojka popela na 700 tisuća, s time da je njih četiristotinjak tisuća prodano samo tijekom posljednja dva mjeseca. Procjene o tome koliko će ih se prodati ove godine kreću se u rasponu od milijun pa do čak 2,5 milijuna.

No konačan udar na brojke imat će regulativa. Svevremenski scenarij u kojem regulatori vječito kaskaju za tehnologijom ponavlja se i kod bespilotnih letjelica. Incident s početka članka vrlo zorno prikazuje koliko je važno pažljivo i strogo regulirati letove bespilotnih letjelica. Zasad su, čini se, najdalje u tome otišli američki zakonodavci koji odnedavno traže da se registriraju svi vlasnici čiji dronovi premašuju težinu od 250 grama. Ali nekakve detaljnije politike oko toga kako će se točno regulirati kretanje tih letjelica, posebno s obzirom na to da se vrlo lako mogu koristiti i za izazivanje nesreća, ili čak i u terorističke svrhe, još nema.

Kreiranje takve politike, s čime kaskaju i u Europskoj uniji, bit će jedan od najvažnijih faktora koji će određivati koliko će ova propulzivna industrija u konačnici procvjetati. Nema sumnje da će se poduzetnici boriti za što šire i veće mogućnosti primjene jer, prema već pokazanom, male i jeftine letjelice stvarno se mogu koristiti svugdje. Isto tako nema sumnje da su s mogućnostima otvaranja novih radnih mjesta koje donosi proizvodnja i upotreba dronova upoznati i regulatori, zbog čega im je u interesu što prije donijeti što jasnija pravila. A ta će pravila biti ona granica koja će određivati hoće li nam za nekoliko godina oko glava uz komarce letjeti i niz malih letjelica (koje se, uza sve ostalo, može koristiti i za zaprašivanje protiv komaraca) ili će one ostati u sferi vojne te, eventualno, strogo ograničene komercijalne upotrebe.