Waughray se osvrnuo na aktualnu krizu i rat u Ukrajini, podsjetivši da se svijet svakih nekoliko godina suočava s krizama i nestašicama hrane, zbog čega ne bi trebalo odgađati transformaciju prema održivosti koja bi takve izazove zasigurno barem znatno ublažila.

'Od razdoblja prije 50 godina do danas naučili smo puno od znanstvenika kad je riječ o posljedicama emisija stakleničkih plinova i klimatskih promjena koje su znatno utjecale na prirodu. Svjedočimo krizama svakih nekoliko godina i tada počinju strukturalni problemi, staje razvoj gospodarstva. Imamo sada dostupnu tehnologiju, financije i sposobnost da što brže povećamo energetsku učinkovitost i usmjerimo se na obnovljive izvore energije. Čak 500 milijardi američkih dolara godišnje potroši se na fosilno gorivo. U ovom trenutku svijet se suočava s dva ključna problema - rastom cijena zbog pritiska ruskog plina i hranom.

Ukrajina i Rusija najveći su svjetski izvoznici pšenice i suncokretova ulja, a tržište već osjeća posljedice. Energetika i hrana usko su povezane, primjerice fosilno gorivo koristi se za proizvodnju gnojiva, tako da ga ima i u hrani, što znači da nije riječ samo o vožnji i grijanju. Tu problem postaje još veći', ističe Waughray.

Smatra da bi se u sljedećih pet godina što više trebalo investirati u energetsku učinkovitost, a kaže da su aktualni događaji i ovisnost Europe o ruskom plinu to i potvrdili. Dodaje da tržište kapitala pokazuje sve više interesa za rješavanje društvenih i klimatskih izazova, a oni koji sami žele biti dio rješenja uvijek za dobre projekte mogu dobiti novac Europske investicijske banke, Europske komisije i ostalih organizacija uključenih u Zeleni plan.

Neizvjesnost, kriza, prosvjedi

'Situacija u svijetu je neizvjesna, no zajedničkim snagama možemo naći dugoročna rješenja. I to ne samo unutar WBCSD-a, već i kroz partnerstvo s ključnim ekonomskim velesilama, poput Kine, koja ima dovoljno resursa i inovacija. U kombinaciji s europskim stručnjacima i znanjima to može biti pun pogodak. SAD tek mora naći svoj politički smjer, ali i dalje količina inovacija i investicija u njihovoj korporativnoj zajednici oblikuje globalno tržište. Moramo shvatiti da je situacija neizvjesna, pa i nesigurna, jer ne znamo što će se, kada zbrojimo sve rizike, dogoditi za 20-30 godina. Vidimo već što se sve događa zbog klimatskih promjena. Prošlogodišnje analize navode da bi do 2030. godine 4,5 posto globalnog BDP-a moglo biti izgubljeno, a to su bilijuni dolara', upozorava naš sugovornik.

Ističe i da će trenutna kriza i nestašica hrane pogoditi sve, pogotovo siromašne zemlje. Podsjeća pritom na val prosvjeda 2010. godine, odnosno Arapsko proljeće, koje je pokrenula ekonomska kriza.

'Kroz poljoprivredu i hranidbene lance možemo vidjeti kako postati održiviji. Pa u svijetu se 40 posto hrane baca, i to kroz cijeli proces; od početka proizvodnje do skladištenja i transporta. Puno je prostora za promjene. Zato je važno uključiti što više tvrtki i industrija u lance vrijednosti, gdje se tehnologija povezuje s inovacijama. Tehnologija u poljoprivredi toliko je uznapredovala da je danas kul biti poljoprivrednik, što prije nije bio slučaj. Imamo sjajnih primjera u svijetu, primjerice američka Yara surađuje s Agrom u Africi na način da poljoprivrednik fotografira usjev, šalje to spomenutim kompanijama, a njihova tehnologija koja se bazira na umjetnoj inteligenciji i strojnom učenju prepoznaje je li usjev i zašto pod stresom, primjerice ako je previše sunca ili nešto slično. Zato su važna ulaganja u takve projekte, jer ako se ne usmjerimo na to, hrane više neće biti. Naravno, pritom moramo tehnologije predstaviti poljoprivrednicima, doći do njih, a da od toga imaju koristi i oni veći i oni manji. O ovome se već razgovara, ali moramo brže djelovati. Potreban je brz prelazak na održive izvore energije', istaknuo je.

Klimatska pitanja predugo ignorirana

Osvrnuo se i na izvješća koja su nedavno spomenula da je emisije stakleničkih plinova potrebno do 2030. smanjiti za 45 posto, no već sada, navodi se, nismo na dobrom putu jer su se predugo ignorirala klimatska pitanja.

'Pitanje je hoćemo li za 20 godina imati dovoljno hrane za osam milijardi ljudi ako praktički ne bude više prirode. Zapitajmo se - kakav svijet želimo? Važno je i da ljudi budu spremni i voljni mijenjati se. Bilo bi dobro kada bismo stvarali mlade lidere u gospodarstvu, educirali ih, a s druge strane potaknuti starije generacije da ulažu u njih, tim više što vidimo da mlađi već zamjeraju starijima zato što se nisu dovoljno brinuli o planetu na kojem žive', zaključuje Waughray.