Nakon što su se iz utrke za privatizaciju Imunološkog zavoda povukli ozbiljni investitori iz farmaceutskog biznisa, Visia Croatica, tvrtka koju je osnovala grupa građana, ostala je jedina Vladina uzdanica za spas najstarijeg proizvođača imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe.

Vođeni patriotskim nabojem, nositelji inicijative krenuli su u javno prikupljanje kapitala na dosad u nas neviđen način. Pozivaju građane da kupuju udjele u komanditnom društvu, putem kojeg planiraju preuzeti Imunološki zavod.

Kupnjom udjela, neovisno o visini uplate, ulagač postaje član društva (komanditor) s jednakim pravima na upravljanje, dok raspodjela dobiti ovisi o visini uplate. Komanditori su zaduženi za nadzor poslovanja dok komplementar, u ovom slučaju Visia Croatica, u ime svih ulagača, odnosno komanditora, provodi poslovnu politiku, primjerice, bira upravu i nadzorni odbor Imunološkog zavoda.

Kao što pojašnjava jedan od nositelja projekta Đuro Lubura, cilj ovog modela je da se 'izbjegne mogućnost torbarenja dionicama' te da Imunološki zavod zauvijek ostane 'u rukama hrvatskog naroda'.

Igranje na emocije i toliko često spominjani nacionalni interes, naišli su na podršku javnosti koja se očituje i u nemalom iznosu prikupljenog novca. Međutim, financijski analitičari smatraju da se u suštini radi o utopijskom projektu koji nema mnogo šansi za uspjeh.

'Legitimno je da se okupi skupina ljudi da bi napravila trgovačko društvo. Međutim, problem je kada je to okupljanje motivirano nepoduzetničkim ili emotivnim razlozima. To se uvijek kosi s poduzetničkim impulsom i na kraju ne može uspjeti', smatra ekonomski analitičar Damir Novotny, koji upozorava da model prikupljanja kapitala koji provodi Visia Croatica nije legalan.

Bez obzira na dobre namjere nositelja projekta, Novotny je uvjeren da je tvrtka Visia Croatica, koja je uputila građanima javni poziv za uplatu uloga, trebala za to dobiti odobrenje Hanfe i sukladno proceduri pripremiti svu potrebnu dokumentaciju kako bi se zaštitili ulagači

'Ljudi nemaju jasnu sliku o tome je li uplaćeni novac njihov doprinos, njihov poklon ili njihov kapital. Ako se radi o dobrotvornim donacijama, onda je to legitimno, ali ako se javno prikuplja kapital, mora postojati suglasnost regulatornog tijela. To znači da nositelj projekta mora objaviti poslovni plan u javnom prospektu. U suprotnom, ovo može biti velika prevara', tvrdi Novotny.

Za Novotnyja je nedopustivo i otvoreno pozivanje na zatvaranje tržišta. 'Mi smo na zajedničkom tržištu Europske unije i kao što se proizvodi Imunološkog zavoda mogu prodavati u drugim zemljama EU, tako se mogu i uvoziti. Dakle, nije moguće zatvaranje tržišta', upozorava Novotny, ističući da je u cijeloj priči jedino bitna efikasnost, odnosno, može li Imunološki zavod te proizvode proizvoditi po konkurentnim cijenama i poslovati s dobiti.

Analitičari smatraju upitnom i mogućnost provedbe investicijskog projekta prema zahtjevima natječaja. Prvenstveno upozoravaju na prekratak rok od samo godinu dana u kojem treba izgraditi novo postrojenje za proizvodnju virusnih i bakterijskih cjepiva i krvnih derivata, što je bio i jedan od glavnih razloga odustajanja drugih investitora. Podsjetimo, stručnjaci Jadran galenskog laboratorija, jednog od najizglednijih kandidata na natječaju, zaključili su da je za tako kompleksnu investiciju potreban rok od dvije do tri godine.

'Činjenica je da su odustale ozbiljne firme koje se bave srodnim poslovima i koje više znaju o tome poslu. Ako vjerujemo onima koji su izvršili dubinsku analizu, onda je sporno shvaćaju li ti ljudi u što se upuštaju', ocjenjuje financijski analitičar Roman Rinkovec, koji upozorava da građani nisu upoznati sa svim rizicima.

Postavlja se i pitanje kreditne sposobnosti tako osnovanog društva. 'Nakon skupljanja nekoliko milijuna kuna, slijedi investicija od 100 do 150 milijuna, a ta firma da bi dobila kredit, mora imati učešće od barem 45 posto', ističe Novotny.

Dodatni rizik za ulagače je nelikvidnost, odnosno nemogućnost prodaje svojeg uloga po fer vrijednosti. Naime, budući da ulagači za svoje ulaganje ne dobivaju dionice Imunološkog zavoda, već udjele u komanditnom društvu, oni te udjele ne mogu unovčiti na uređenom tržištu.

Rinkovec smatra da bi, umjesto kompliciranog modela s komanditnim društvom, bilo bolje da građani dobiju dionice Imunološkog zavoda koje kotiraju na burzi. Time bi se omogućilo tržišno vrednovanje ulaganja i osigurala transparentnost poslovanja društva.