Italija, dugo smatrana neodgovornom članicom EU zbog prekomjernih javnih troškova i poreznih utaja, sada iznenađuje Bruxelles pozitivnim proračunskim pomacima. S druge strane, Francuska, nekada snažan politički igrač suočava se s ozbiljnim fiskalnim problemima
Italija je godinama bila sinonim za fiskalnu neodgovornost. Visoki javni dug, stalni proračunski deficiti i loš sustav poreznih prihoda bili su u središtu kritika od strane Europske komisije. No, najnoviji podaci pokazuju da se situacija u Italiji poboljšava, i to brže nego što su mnogi očekivali.
Prema talijanskom Ministarstvu financija, njihov proračunski deficit trebao bi pasti na 2,8 posto BDP-a do 2026. godine, što je ispod europskog limita od 3 posto. Značajan dio ovog napretka dolazi od povećanja poreznih prihoda. Zahvaljujući inflaciji i rastu plaća, prihodi od poreza porasli su za 6,2 posto u samo godinu dana, što je talijanskoj vladi donijelo dodatnih 19 milijardi eura.
Uz to, talijanska premijerka Giorgia Meloni postigla je političku stabilnost, što dodatno pomaže u održavanju štedljivog proračuna. Za razliku od svojih prethodnika, koji su često osvajali glasove velikim javnim troškovima, Meloni svoju popularnost temelji na identitarnim pitanjima, poput migracija i kulturnih politika, umjesto na ekonomskoj politici. To joj omogućuje zadržavanje fiskalne discipline bez velikih pritisaka za povećanje potrošnje, piše Politico.
vezane vijesti
Italija je također uvela mjere za suzbijanje poreznih utaja, a manji porezi na dohodak dodatno su potaknuli građane da prijavljuju svoje prihode. Premda se fiskalna konsolidacija ne temelji samo na štednji, talijanska vlada planira pronaći dodatne uštede u proračunu, uključujući 4 milijarde eura uštedâ od strane raznih ministarstava.
Francuska: Fiskalna kriza i politička nestabilnost
Dok Italija pokazuje znakove oporavka, Francuska se suočava s rastućim proračunskim deficitom i političkom nesigurnošću. Deficit Francuske ove godine doseže 6,1% BDP-a, što je znatno iznad predviđenih 5,5%. Francuska već neko vrijeme promašuje svoje fiskalne ciljeve, a glavni razlog za to su loše proračunske prognoze i nedostatak odlučnosti u povećanju poreznih prihoda.
Jedan od razloga pogoršanja javnih financija u Francuskoj je pretjerano optimistično predviđanje gospodarskog rasta i poreznih prihoda. Prema ekonomistima, francusko Ministarstvo financija često precjenjuje budući rast, što dovodi do nepreciznih proračunskih prognoza. Kao rezultat toga, Pariz je bio prisiljen više puta revidirati svoje fiskalne planove.
Nova vlada pod vodstvom premijera Michela Barniera planira uvesti oštre mjere štednje, uključujući porezne povećanja i smanjenje javne potrošnje u iznosu od 60 milijardi eura. No, te mjere naišle su na snažan otpor u parlamentu i među koalicijskim partnerima, što dodatno otežava političku situaciju u zemlji.
Uz sve to, Francuska se suočava s ozbiljnim padom vjerodostojnosti na međunarodnim financijskim tržištima. Agencije za kreditni rejting smanjile su dugoročni suvereni rejting Francuske, što ukazuje na pogoršanje fiskalnog stanja zemlje. Od početka pandemije, troškovi zaduživanja Francuske u odnosu na Njemačku značajno su porasli, a prednost u financiranju u odnosu na Italiju smanjena je na samo 0,5 postotnih bodova.
Promjena dinamike unutar EU
Ova promjena u fiskalnoj dinamici između Italije i Francuske ima široke implikacije na razini EU-a. Europska komisija već je upozorila obje zemlje da moraju dovesti svoje javne financije u red, no Italija se ovaj put nalazi u boljoj poziciji. Komisija je Italiji dala dodatne četiri godine, sveukupno sedam, da stabilizira svoje financije, dok se Francuska također nada sličnom ustupku.
No, unatoč relativnom uspjehu, Italija se suočava s dugoročnim izazovima. Među njima je i demografski pad, koji bi mogao otežati budući gospodarski rast. Iako su trenutne mjere donijele poboljšanja, dugoročni rast ovisit će o održivim reformama i sposobnosti zemlje da iskoristi EU-ova sredstva za oporavak nakon pandemije.
Francuska, s druge strane, nije imala toliko koristi od europskih fondova kao Italija. Veći dio svog plana oporavka Francuska je financirala vlastitim sredstvima, što je dodatno povećalo njezin javni dug.
Prema mišljenju analitičara, ako Francuska uskoro ne promijeni smjer, mogla bi se suočiti s daljnjim padom kreditne sposobnosti, što bi značilo veće troškove zaduživanja i ozbiljne posljedice za gospodarstvo.
