Stanovnik Tokija naplaćuje 10.000 jena (oko 540 kuna) po angažmanu klijentima samo da im bude pratilac. "U suštini se iznajmljujem. Moj posao je da budem gdje god moji klijenti žele da budem i da ne radim ništa posebno", rekao je 38-godišnji Morimoto za Reuters, dodajući da je u posljednje četiri godine bio angažiran oko 4000 puta.

Morimoto ima gotovo četvrt milijuna sljedbenika na Twitteru, gdje pronalazi većinu svojih klijenata. Otprilike četvrtina klijenata ponovno traži njegove usluge, uključujući jednog koji ga je angažirao 270 puta. Posao ga je primjerice odveo u park s osobom koja se htjela igrati na klackalici. Mahao je kroz prozor vlaka potpunom strancu koji je htio da ga netko isprati.

Odbio je ponude da premjesti hladnjak i ode u Kambodžu i ne prihvaća nikakve zahtjeve seksualne prirode. Prošli tjedan, Morimoto je sjedio nasuprot Arune Chide, 27-godišnje analitičarke podataka, odjevene u sari, i razgovarao s njom uz čaj i kolače. Chida je željela nositi indijski odjevni predmet u javnosti, ali se bojala da bi time mogla osramotiti svoje prijatelje. Stoga se obratila Morimotu za društvo.

"S prijateljima osjećam da ih moram zabaviti, ali s iznajmljivačem (Morimotom) ne osjećam potrebu da brbljam", rekla je. Prije nego što je pronašao svoj pravi poziv, Morimoto je radio u izdavačkoj tvrtki i često su mu prigovarali da "ne radi ništa". "Počeo sam se pitati što bi se dogodilo kada bih svoju sposobnost 'da ne radim ništa' pružio kao uslugu klijentima", rekao je.

Druženje je sada Morimotov jedini izvor prihoda s kojim uzdržava svoju ženu i dijete. Iako nije htio otkriti koliko zarađuje, rekao je da dnevno vidi jednog ili dva klijenta. Prije pandemije bila su tri ili četiri dnevno. Morimoto razmišlja o bizarnosti svog posla i čini se da dovodi u pitanje društvo koje cijeni produktivnost i ismijava beskorisnost.

"Ljudi imaju tendenciju misliti da je moj nerad vrijedan jer je koristan (za druge) (...) Lijepo je stvarno ne raditi ništa. Ljudi ne moraju biti korisni na neki određeni način", rekao je.