Američki televizijski sportski kanal ESPN sredinom travnja počeo je s emitiranjem dokumentarnog serijala 'Posljednji ples' (The Last Dance). Serijal se fokusira na američki košarkaški klub Chicago Bulls i njihovu trijumfalnu sezonu 1997./'98., koju su okrunili zaokruživanjem drugog niza trostrukih uzastopnih prvaka američke profesionalne košarkaške lige NBA.

U trenutku u kojem su zbog virusne pandemije prekinuta sportska natjecanja diljem planeta 'Posljednji ples' je našao svoju publiku. Radi se o jednoj od najupečatljivijih i najuspješnijih sportskih momčadi u povijesti, čijem je trijumfu pridonio i jedan od najboljih hrvatskih košarkaša Toni Kukoč, a priča o timu i centralnoj osobi tog tima Michaelu Jordanu zaokupila je gledatelje. U seriji su, između ostalog, otkriveni detalji oko sponzorskog ugovora koji je Jordan 1984. potpisao s američkom kompanijom Nike i koji je u međuvremenu od Jordana stvorio milijardera, a od Nikea globalnu marku i najvećeg svjetskog proizvođača sportske opreme.

Na početku svoje profesionalne karijere 1984. godine Jordan je želio potpisati sponzorski ugovor s Adidasom, čiju je opremu nosio kad je igrao na sveučilištu. Nike je tada bio samo jedan od brojnih igrača na konkurentnom tržištu. Adidas je u tom trenutku ostvarivao 50 posto više prihode od Nikea, na sceni se pojavio Reebok koji će do 1987. premašiti Nike po prihodima, a Magic Johnson i Larry Bird, najveće tadašnje zvijezde košarke, nosili su opremu brenda Converse.

Prema članku svojedobno objavljenom u Wall Street Journalu, Adidas nije bio siguran želi li potpisati ugovor s Jordanom. Navodno su u menadžmentu smatrali da je Jordan bio prenizak (198 cm) za imidž koji su željeli stvoriti za svoje proizvode. S druge strane postoje izjave da u Adidasu jednostavno nisu bili spremni raditi tenisice isključivo za Jordana. Njegov menadžer David Falk održavao je dobre odnose s Nikeom i uspio je nagovoriti Jordanovu majku da mladog košarkaša natjera da nevoljko ode na sastanak u Nike.

Petogodišnji ugovor koji mu je ponudio Nike nosio je osnovnu godišnju naknadu od 500 tisuća dolara, trostruko više nego što su tada nosili takvi ugovori. (Uz uračunavanje inflacije danas bi to bio ekvivalent od 1,25 milijuna dolara.) Nike je računao da će u idućih tri godine od prodaje tenisica s Jordanovim imenom ostvariti tri milijuna dolara prihoda, no malo su pogriješili. Samo u prvoj godini prihodi su dosegnuli 126 milijuna dolara. Uz prvi model patika s brendom Air Jordan vezan je i kuriozitet da ih je NBA liga zabranila jer su bile dizajnirane u bojama koje nisu odgovarale standardu, no Nike je platio kaznu i prilagodio dizajn. Ostalo je, kako se to obično kaže, povijest.

Prema izračunu magazina Forbes, temeljem ugovora s Nikeom, Jordan je dosad ostvario 1,3 milijarde dolara prihoda, a njegovo se ukupno bogatstvo procjenjuje na oko 2,1 milijardu dolara. Nike je, s druge strane, također enormno profitirao od Jordanove popularnosti i modela Air Jordan. Kompanija je danas najveći svjetski proizvođač sportske opreme s četrdesetak milijardi dolara godišnjih prihoda, otprilike dvostruko više od Adidasa i 43 puta više od prihoda koje su ostvarivali u trenutku u kojem su s Jordanom potpisali ugovor.

Unatoč tome što je danas 57-godišnji Jordan u sportskoj mirovini već gotovo dva desetljeća, tenisice i oprema s njegovim imenom i dalje se prodaju nesmanjenim žarom. Model Air Jordan prošao je kroz dvadesetak dizajnerskih iteracija, a Nike s vremena na vrijeme u prodaju pusti i nove serije starih modela koje također pronalaze publiku među mlađim kupcima, često nesvjesnih Jordanova utjecaja na košarku, no zato obožavatelja retro izgleda tenisica.

Zahvaljujući uspješnom upravljanju brendom donedavni glavni izvršni direktor Nikea Mark Parker krajem prošle godine objavio je da je Jordanov brend prvi put ostvario prihode veće od milijardu dolara u jednom kvartalu. U fiskalnoj godini 2019., koja je završila u lanjskom svibnju, od opreme s Jordanovim imenom Nike je ostvario 3,1 milijardu dolara prihoda. Sama vrijednost brenda se procjenjuje na desetak milijardi dolara, što je samo dodatak na zaradu ostvarenu u posljednjih 35 godina.

Forbes navodi da je samo lani Michael Jordan od suradnje s Nikeom zaradio 130 milijuna dolara, četverostruko više od LeBrona Jamesa koji ima najunosniji ugovor među aktivnim NBA košarkašima. Dominaciju koju je u međuvremenu ostvario Nike potvrđuje i podatak da je u sezoni 2019./'20. čak 77 posto NBA košarkaša nosilo tenisice s Nikeovim ili Jordanovim brendom.

No serijal o uspjehu Chicago Bullsa obnovio je i potaknuo interes za rabljenom sportskom opremom koja se prodaje na sekundarnom tržištu. Na platformi za preprodaju StockX, gdje se može pratiti povijest cijena, par modela Air Jordan 1, čiju je ograničenu seriju po cijeni od 160 dolara Nike na tržište ponovo pustio 2015., ovih dana prodavao se i za više od 1300 dolara, što je za 50 posto više od cijene koju su imale prije emitiranja serije. Druge platforme također bilježe pojačan interes za opremu s Jordanovim imenom.

Rabljena sportska oprema dosad je bila gotovo isključivo predmet interesa entuzijasta i sportskih obožavatelja. No koliko se vremena mijenjaju, najbolje svjedoči činjenica da se upravo ovih dana u ponudi ugledne aukcijske kuće Sotheby's nalazi par Jordanovih tenisica. Radi se o paru originalnih potpisanih patika Air Jordan iz 1985., a koje je koristio slavni košarkaš, napravljenih isključivo za njega s blagom razlikom u veličini između lijeve i desne, te im je cijena u trenutku zaključivanja ovog članka dosegnula 200.000 dolara.

Sve donedavno najskuplji ekskluzivni parovi patika na aukcijskoj platformi eBay prodavali su se za dvadesetak tisuća dolara, no čini se da postepeno dolazi i do novih trendova na tržištu. Miles Nadal, osnivač sjevernoameričke investicijske tvrtke Peerage Capital, koja upravlja s više od sedam milijardi dolara te ima tisuću i pol zaposlenih, lani je za 1,3 milijuna dolara kupio stotinu parova rijetkih tenisica.

Najskuplji par među njima bile su također Nikeove tenisice čija je cijena dosegnula 437,5 tisuća dolara i time su postavile rekord za najskuplje prodan par tenisica. Radilo se o ručno izrađenim sprintericama napravljenim 1972., a koje je dizajnirao suosnivač Nikea i sveučilišni atletski trener Bill Bowerman. Napravljeno ih je samo 12 pari, a onaj prodani je jedini nenošeni par za koji se zna. Prije toga rekord je s cijenom od 190,4 tisuće dolara držao par tenisica Converse, a koje je na Olimpijadi 1984. godine nosio Michael Jordan.

Spomenutu kolekciju od stotinu parova Nadal je u međuvremenu povećao s namjerom da ih izloži u privatnom muzeju u Torontu posvećenom uspješnim sportašima koji su ostvarili svoje snove. Mada se potez čini kao ekscentričnost bogataša dosad potpuno nezainteresiranog za tenisice, Nadal bi mogao ukazati na još jednu moguću pojavu - to da se na rabljenu sportsku opremu poznatih sportaša uskoro počne gledati kao na investicijsku nišu.

Nošena ili nova sportska oprema s potpisom sportaša dosad je dobrim dijelom završavala na raznim dobrotvornim aukcijama, na kojima bi je kupili slavni i bogati ili sportski obožavatelji, dok bi prihodi od prodaje išli u dobrotvorne svrhe. U potrazi za novim investicijskim prilikama ne treba isključiti ni mogućnost da poraste interes i za sportskim predmetima. Činjenica da se par nošenih tenisica prodaje u Sotheby'su svakako je dovoljan indikator da se vremena mijenjaju, a takva promjena interesa dešavala se i ranije.

Prije dvadesetak godina visoke iznose za umjetnine ili vino i viski odvajali su samo entuzijasti i poznavatelji, no u međuvremenu su se na tržištu pojavili financijaši zainteresirani za kupnju iz čisto investicijskih razloga. Umjetnine se sada kupuju kako bi se za nekoliko godina preprodale za još višu cijenu, jednako kao i odabrana godišta vina ili viskija ili luksuzni sportski oldtajmeri, čije cijene mogu premašiti i desetak milijuna dolara.

Često se komentira kako je interes za zaradom posljednjih desetljeća poremetio sportske ideale natjecanja. U suradnji s takvim motivima sponzorski ugovor kojim su Nike i Michael Jordan zakucali na tržištu sportske opreme mogao bi u konačnici ponovo donijeti malo života u stare tenisice i dresove.