'Nastupajući udruženo, sindikati su uvijek čekali kraj mandata neke vlade da bi izborili prava za iduće razdoblje, a iako uvijek naglašavaju da pregovaraju o cijeni rada, odnosno o osnovici za plaću, a ne o broju ljudi zaposlenih u službama, svaki put kada je Vlada pokušala smanjiti broj zaposlenih digli su se na noge', ističe ekonomski analitičar Željko Lovrinčević za Vjesnik

Ipak, odgovornost je na Vladi, a ne sindikatima, tvrdi Lovrinčević, jer Hrvatska nema zaokruženu politiku plaća u javnom sektoru ni politiku zapošljavanja, nego je javni sektor služio za uhljebljivanje političkih prijatelja.

Slično smatra i Ljubo Jurčić, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu, koji tvrdi da sindikati jednostavno iskorištavaju slabost Vlade, a Vlada je ta koja nema ni strategiju ni politiku. Za cijelu situaciju nisu krivi sindikati koliko Vlada koja nema ekonomske politike potrebne za oporavak privatnog dijela gospodarstva, kaže Jurčić, pa ističe da se upravo zbog nedostatka strategije i politika u našoj državi svi ponašaju pragmatično.

'Tako imamo sindikate koji se bore za zadržavanje radnog mjesta, a ne zaposlenosti, te poduzetnike koji koriste neučinkovitost pravne države. Za sve je ipak kriv loš temelj za koji je odgovorna Vlada', zaključuje Jurčić.

Zato Damir Novotny, nezavisni konzultant, poziva Vladu na preuzimanje odgovornosti u pokretanju reformi poput onih u Španjolskoj ili liberalizacije tržišta rada koje je Angela Merkel provela prije sedam godina. Povijesno je ulazak Hrvatske u Europsku uniju trenutak u kojem nema vremena za politikantske elemente, ističe Novotny, nego za aktivnu politiku koja vodi u otvaranje novih radnih mjesta. 'Da bi se to napravilo, moramo otvoriti prostor da privatni kapital uđe u rizik, a to neće biti moguće dok sindikati vode glavnu riječ', zaključuje analitičar.

A da je pristup sindikata bio pogrešan, Novotny vidi u brojci od gotovo 350.000 nezaposlenih. To je pogubna brojka koja svjedoči o lošem pristupu sindikata, koji se treba promijeniti, kaže Novotny, pa ističe da se mora promijeniti odnos prema Zakonu o radu te da je rigidni pristup sindikata i zatvorenost tržišta rada jedna od glavnih kočnica otvaranju novih radnih mjesta.

Posebna tema je otpor prema privatizaciji, koji uglavnom kreće iz redova članova sindikata. Ugledni ekonomisti podsjećaju sindikalne vođe da nemaju ulogu u procesu prodaje, nego da je njihova pozicija isključivo braniti pravo radnika na otpremninu i kvalitetne uvjete rada. Iako shvaćaju da privatizacija ima lošu konotaciju jer je dosad bila provedena klijentelistički pa postoji opravdanje za bojazan sindikata od prodaje državne imovine, naglašavaju da sindikati ne mogu biti dijelom dogovora vlasnika i investitora.

'Sindikati griješe kada nastupaju protiv kapitala jer mnogim tvrtkama u državnom vlasništvu upravo zbog nedovoljne kapitaliziranosti prijeti slom', ističe Novotny. Uspoređujući kutinsku Petrokemiju i norvešku tvrtku Yara, ističe da je jedina sličnost između te dvije tvrtke to što su u djelomičnom državnom vlasništvu, a dramatično se razlikuju u produktivnosti rada. Naime, istu količinu proizvoda Yara proizvodi s osam puta manje radnika. 'To sindikati moraju shvatiti, kao i da ulaskom u Europsku uniju važna postaje isključivo konkurentnost, a ne vlasništvo nad kompanijama, jer bez tržišne pozicije tvrtkama prijeti brz krah', poručuje sindikatima.