Nakon što je objavljena vijesti da njemačka kancelarka Angela Merkel nije uspjela složiti novu vladu, vrijednost eura prema najvažnijim svjetskim valutama nakratko je pala za oko jedan posto. Neizvjesnost oko sastavljanje nove vlade poljuljala je vrijednost eura zbog čega pojašnjavamo kako se ona uopće mjeri
Određivanje vrijednosti bilo koje valute ovisi o ista dva faktora koja se koriste pri određivanju vrijednosti bilo koje druge robe: maslaca, automobila, kvasca, dionica ili obveznica. Ta dva faktora su ponuda i potražnja. Kada je neke robe malo, a za njom vlada potražnja cijena joj raste. I obrnuto, kada je nečega na tržištu više nego što je potrebno, cijena će mu pasti.
Euro, dolar, funta i sve svjetske valute nisu iznimka - centralne banke svakog dana prate transakcije tim valutama na temelju čega se na kraju radnog dana i formira tečaj koji jasno govori koliko je jedinica jedne valute potrebno izdvojiti za jedinicu druge valute.
U ovom konkretnom slučaju, euro je u ponedjeljak oslabio pola posto prema dolaru, što znači da je za jedan dolar bilo potrebno izdvojiti 1.1723 eura.
No, zašto je euro točno oslabio? Nakon loših vijesti, u ovom konkretnom slučaju vijesti da je Njemačka i dalje bez vlade, dio ulagača redovito povlači dio svoje imovine s tržište. Velike investicijske banke i fondovi vjerojatno su prodali dio svojih eurskih obveznica ili dionica i za to dobile eure. Kratkotrajno, u sustavu je bilo puno više eura nego što je to potrebno, pa ih ulagači pristaju prodati (mijenjati za drugu valutu) po nešto nižoj cijeni.
vezane vijesti
Kratkotrajni višak eura i manjak dolara doveo je slabljenja eura.
Još plastičniji primjer je tečaj eura i kune u ljetnim mjesecima. Tada stotine tisuća turista u Hrvatsku donose eure, troše i oni tako ulaze u banke pa im vrijednost pada. Obratna je situacija u zimi, kada euro tradicionalno jača jer nema priljeva od turista, a za eurima postoji stalna potražnja (potreba za vraćanjem eurskih kredita, plaćanje uvozne robe).
Jačanje neke valute uvijek je dobro za onog tko u njoj zarađuje ili štedi, dok je loše za onog koji u njoj kupuje ili duguje. Preveliko jačanje (i slabljenje) dugoročno nije dobro za nikog, na što u svijetu paze centralne banke koji instrumentima za upravljanje masom novca u sustavu paze da se takvi poremećaji ne dogode.
Hrvati koji su imali kredite u švicarskim francima na svojoj su koži najbolje osjetili što znači jačanje franka u odnosu na euro, a posljedično i kunu. Franak je snažno ojačao u financijskoj krizi upravo zbog nepovjerenja velikih ulagača u euro. Dok se eurozona bavila dužničkom krizom, ulagači su prodavali svoju eursku imovinu i tražili sigurnija utočišta za svoj novac, primjerice franak što je dovelo do jačanja te valute.
