Ljudska sreća ovisna je o mnogo faktora – osjećaju sigurnosti, odnosima s obitelji, ispunjenju snova i nizu drugih čimbenika. Jedan od njih je i kvaliteta stanovanja i života u gradovima, kojom se pomnije bavi londonski Institut za kvalitetu života koji svake godine sastavlja listu sretnih gradova, na kojoj se našlo i par gradova iz Hrvatske
Veliki utjecaj na pociziju nekog grada na TOP ljestvici Instituta za kvalitetu života ima promet. Gradovi koji žele organizirazi promet sa što manje automobila na cestama i planiraju prostore koji čine ljude sretnima glavni su posao urbanista Liora Steinberga.
On sudjeluje u projektima koji imaju zajedinički cilj: Stvaranje gradova orijentiranih na ljude. Kao pobornik ideja američke novinarke i urbanistice Jane Jacobs i ljubitelj velikih javnih prostora, zagovornik je poboljšanja gradova s naglaskom na lokalne, inovativne intervencije i uključivanje stanovnika u urbanističko planiranje. Porazgovarali smo s njime kako bi nam konkretno objasnio što grad mora imati da bi ga se i ljude koji žive u njemu smatralo 'sretnim'.
Kako bi se prema vama trebalo reorganizirati gradove da promet u njima bude podnošljiviji?
Prema mom mišljenju, gradovi trebaju biti reorganizirani tako da prioritet postanu ljudi, a ne automobili. Trebamo stvoriti mreže sigurnih biciklističkih staza, poboljšati javni prijevoz i uvesti zone bez automobila u središtima gradova. Da bismo to postigli, moramo izgraditi naselja mješovite namjene koja smanjuju potrebu za dugim putovanjima. Ako će manje ljudi morati koristiti automobil, tada će promet biti bolji ne samo za pješake i bicikliste, već i za one koji zaista moraju koristiti automobil (mislimo na ljude s ograničenom pokretljivošću ili ljude koji žive daleko bez javnog prijevoza). Također podržavam implementaciju opcija zajedničke mobilnosti poput sustava za dijeljenje bicikala i integraciju više zelenih površina u naš urbani dizajn. Ključ je učiniti održive transportne izbore najlakšim i najprivlačnijim opcijama za stanovnike i posjetitelje.
Kako gužve i bezbrojni sati provedeni iza volana utječu na pojedince, njihovo mentalno zdravlje?
Utjecaji prometnih gužvi i prekomjernog vremena provedenog u vožnji su ozbiljni i dobro istraženi. Za pojedince, to dovodi do povećanog stresa, smanjene fizičke aktivnosti i izloženosti zagađenju zraka. Ljudi koji često sjede u prometu doživljavaju više razine anksioznosti i frustracije, čak i nakon što vožnja završi. Studije su pokazale da dugotrajno putovanje na posao povećava vjerojatnost razvoda kod parova (do 40 posto više šanse). To ima smisla - frustrirani ljudi koji nemaju vremena za svoju obitelj skloniji su problemima u vezi.
Kakve, pak, posljedice ostaju po okoliš?
Za okoliš, to doprinosi povećanom zagađenju zraka, buci i klimatskim promjenama. Za naše gradove, to rezultira manje ugodnim urbanim prostorima, smanjenom socijalnom interakcijom i smanjenom ekonomskom produktivnošću zbog vremena izgubljenog u prometu. Primijetio sam da gradovi ovisni o automobilima stvaraju barijere među ljudima i ograničavaju dječju neovisnost i sposobnost da sigurno istražuju svoje susjedstvo. To je situacija u kojoj gube i ljudi, i gradovi, i naš planet.
Može li istaknuti neki primjer 'sretnog grada'?
Groningen u Nizozemskoj je izvrstan primjer onoga što smatram 'sretnim gradom' s dobro organiziranim prometom. Više od 60 posto unutargradskih putovanja tamo se obavlja biciklom. Grad ima nevjerojatnu biciklističku infrastrukturu i kulturni naglasak na bicikliranju. Nije iznenađujuće da Groningen visoko rangira u izvještajima o zdravlju i blagostanju. Studija Europske komisije iz 2023. o kvaliteti života stavila je Groningen na treće mjesto od 83 grada po općem zadovoljstvu stanovnika. Oko 96 posto građana izjavilo je da su zadovoljni svojim životom tamo.
Indeks sretnih gradova '.24: Split ispred Zagreba
Prema Indeksu sretnih gradova za 2024. tri grada u kojima su ljudi najzadovoljni su u Europi i to su redom danski Aarhus, švicarski Zurich i glavni grad njemačke - Berlin. Prvi ne-europski grad na listi je američki Minneapolis, koji je tek na 17. mjestu poretka, dok u prvih četrdeset i to na samom začelju liste dolaze tri azijska grada Seul, Singapur i Osaka.
Najsretniji Hrvatski grad je Split te je on prema ovom istraživanju 133. najsretniji grad svijeta. Slijedi ga Koprivnica na 156. mjestu, Zagreb je tek 181., a Zadar 212. Na listu se ugurala i Pula koja drži 243. mjesto.
Kako su uspjeli tako dobro organizirati promet u Groningenu?
Glavni razlog zašto je bicikliranje tako jednostavno u Groningenu je taj što je grad stvorio plan cirkulacije. Jednostavno rečeno: 'suština Van den Bergovog plana prometne cirkulacije, kako je postao poznat, bila je da će središte Groningena biti podijeljeno na četiri dijela. Motoristima bi postalo nemoguće prelaziti iz jednog dijela u drugi: automobili su morali ići obilaznicom oko unutarnjeg grada, dok su se biciklisti mogli slobodno kretati po novim biciklističkim stazama koje su izgrađene za njih. Vožnja automobila postala bi dugotrajan posao u centru Groningena. U budućnosti bi putovanje biciklom bilo mnogo brža opcija.' Živo se sjećam svog prvog dojma o Groningenu - činilo se kao balet na kotačima, s ljudima svih dobnih skupina koji elegantno pedaliraju, razgovaraju s prijateljima i jednostavno uživaju u vožnji. Urbana i prometna organizacija u Groningenu daje prioritet ljudima ispred automobila, stvarajući ugodnije gradsko okruženje. To je model iz kojeg drugi gradovi mogu učiti i prilagoditi ga svojim kontekstima.
Tko je Max van der Berg?
Max van den Berg je lokalni političar koji je imao 24 godine kada je postao odgovoran za prometnu i urbanističku politiku Groningena, sanjao je o uklanjanju automobila iz centra i stvaranju prostora za pješake i bicikliste. U to vrijeme, to je bilo potpuno nečuveno. Četiri lokalna političara su dala ostavke rekavši da je nemoguće raditi s Van den Bergom.
Što donosi budućnost? Što bi trebalo napraviti da se rastete prometnice i da recimo Zagreb postane 'sretan grad'
Još nisam bio u Zagrebu pa se ne bih usudio reći. No, općenito mogu reći da je budući održivi i sretni grad mjesto gdje djeca mogu sigurno hodati i biciklirati, a ne mjesto gdje bi trebalo kupiti automobil samo da bi se djecu dovelo do škole.
