Dok su se Amerikanci ili Britanci našli u stotinu čuda zbog izbijanja pandemije koronavirusa i prateće krize, Grcima je to bila tek jednostavno sljedeća kriza koju moraju pregrmjeti, a Grčka, koju se još donedavno na Zapadu nazivalo europskim pacijentom, s nama se svrstava među europske zemlje koje se trenutačno najuspješnije nose s pandemijom Covida-19.

Prema dnevnim izvješćima Worldometera, mediteranska je zemlja 29. travnja imala 2566 zaraženih osoba. To je nešto više nego u nas (2047), ali taj broj dolazi na 10,8 milijuna stanovnika, dva i pol puta više nego što ih ima Hrvatska. Članice EU-a sa sličnom populacijom i neusporedivo bogatijim zdravstvom istodobno bilježe daleko mračnije scenarije nego Grčka: Belgija ima 47.334 zaražena, Austrija 15.357, Portugal 24.332, Švedska 19.621. Usto, susjedna joj Turska ima čak 114.650 zabilježenih slučajeva.

Začudo, takav uspjeh polazi za rukom zemlji sa stotinu problema. Plešući deset godina na rubu bankrota, Grčka je bila ružno pače Europske unije - nakon najgore financijske krize u Uniji, BDP joj je još uvijek 40 posto niži od onoga 2008. godine. Tijekom drastičnih mjera štednje, izdvajanja za zdravstvo 2014. su bila 60 posto niža nego prije krize te su 2017. mnogi govorili o 'slomu javnog zdravstva', što nije daleko od istine: početkom ožujka u cijeloj zemlji bilo je tek 565 jedinica za intenzivnu njegu, 5,2 kreveta na 100.000 stanovnika, za razliku od, recimo, 29,2 u Njemačkoj.

Nakon Italije, Grčka ima najstarije stanovništvo u Europi, ali ga uspijeva zaštititi, za razliku od Velike Britanije, u kojoj zadnji statistički podaci Cambridgea pokazuju da od koronavirusa trenutno više ljudi umire u staračkim domovima, nego u bolnicama. Na sve to Grci imaju 40.000 izbjeglica, smještenih na pet otoka, i nešto njih u kampovima na kopnu. Prema izvješću Međunarodnog odbora za spašavanje (IRC), u Moriji, najvećem kampu na Lezbosu, samo se tri liječnika brinu za 18.000 izbjeglica, naguranih u prostoru predviđenom za 3000 osoba, gušće nego putnici na nesretnom kruzeru Diamond Princess. Liječnici bez granica u nekoliko su navrata pozivali na hitno rješavanje problema prenapučenosti na otoku, a početkom travnja izbjeglice su krenuli u štrajk glađu zbog loših životnih uvjeta, ograničenog pristupa pitkoj vodi i u strahu da bi dolazak Covida-19 za njih doslovno značio pomor.

Što se to posebnoga događalo u Grčkoj? Zapravo, zbivalo se isto ono što i u nas, a analitičari kažu da ključ uspjeha u zauzdavanju epidemije leži u ranijim koracima nego što su poduzimani u većini Europe.

'Znali smo da je preventivna strategija jedino oružje koje imamo jer naš se zdravstveni sustav jednostavno ne može nositi s epidemijom takvih razmjera, čega je javnost itekako svjesna', kaže za američki Time Stella Ladi, bivša savjetnica grčke vlade za javnu politiku.

I Grčka, kao i Hrvatska, prvog je zaraženog dobila 25. veljače. Poput Hrvatske, i Grčka je u veljači osnovala nacionalni krizni stožer za borbu protiv pandemije. Vrtići, škole i sveučilišta zatvoreni su 10. ožujka (u Hrvatskoj šest dana kasnije), i to kada je u zemlji bilo potvrđeno samo 89 slučajeva zaraze. Tri dana kasnije zatvoreni su također kafići, restorani i turistička okupljališta.

Zahvaljujući donacijama, do kraja ožujka gotovo je udvostručen broj jedinica za intenzivnu njegu, a javne bolnice zbrinjavaju oboljele od korone, dok privatne preuzimaju ostale bolesnike. Shvatilo se da je jasna komunikacijska strategija jednako učinkovita kao i rane mjere zaštite, pa se svakoga dana u 18 sati održavaju presice, a javna televizija pokreće prigodne programe, upozoravajući na slab zdravstveni sustav i neumorno ponavljajući 'ostanite doma'. Policijske patrole kontroliraju situaciju, donose se sankcije za osobe i tvrtke koje ne poštuju obvezne mjere zaštite.

U vrijeme u kojem Italija svake dvije minute gubi jednu osobu, grčka vlada 22. ožujka, istodobno kada i hrvatska, donosi odluku o obustavi javnog prijevoza i ekonomskih aktivnosti, što premijer Kiriakos Micotakis, kao i Andrej Plenković, obrazlaže riječima: 'Na prvom je mjestu zaštita javnog dobra, a javno dobro je zdravlje.' Tog je dana u Grčkoj bilo 624 zaraženih, u Hrvatskoj 235, dok je Velika Britanija, primjerice, donijela tu odluku tek nakon 6650 zabilježenih slučajeva.

Ideja dobroga zdravlja u grčkoj kulturi izuzetno je naglašena, pa je to razlog više da građani disciplinirano poštuju preporuke o izolaciji.

'Kod nas svaka rasprava i svaka želja za budućnost završava riječima 'za dobro zdravlje'. Kada je zdravlje u pitanju, nije upitno ako trgovina dođe na drugo mjesto, kao u nekim drugim zemljama. Kada nekoga sretnete, pozdravljate ga s 'zdravo', pri rastanku opet kažete 'zdravo'', objašnjava Ladi u Timeu.

Grci su stoga ozbiljno shvatili izolaciju i u danima proslave Uskrsa, mada ga tradicionalno slave izvan gradova i na otocima te u širokom obiteljskom krugu. No ni to nije bilo prepušteno slučaju: ceste i crkve nadzirale su ulične patrole i bespilotne letjelice.

Grke još nešto razlikuje od dobrog dijela drugih Europljana: zahvaljujući desetgodišnjoj financijskoj krizi, čini se da su naprosto izgradili otpornost i stoički stav prema sljedećoj. Dok su Amerikanci ili Britanci u stotinu čuda, za njih je to jednostavno nova kriza koju moraju pregrmjeti, što vladi daje više prostora za provođenje drastičnih strategija nego vladama u nekim drugim zemljama.

Na grčkom primjeru možemo naučiti to da sam zdravstveni sustav nije dovoljan za suočenje s pandemijom, piše britanski Independent.

Poput Hrvatske, Grčka također živi od turizma. Godine 2017. imala je 27,2 milijuna posjetitelja; turizam je 2018. činio 11,7 posto BDP-a, a uzevši u obzir neizravnu zaradu, dosegao je čak 30,9 posto, što je razlog više da dobrim rezultatima ubuduće privuče goste. U golemoj nepoznanici zvanoj korona, ni Grci ne znaju hoće li ove godine uopće imati bilo kakvih turista. Za sada poglavito strepe nad onime što može donijeti popuštanje mjera izolacije.