Istraživački centri, kozmodrom u Lici, brane, hidroelektrane, tvornica automobila, golemi distribucijski centri stranih korporacija koji zapošljavaju tisuće ljudi, sve su to projekti koji u Hrvatskoj nisu nikada zaživjeli, a o njima se govorilo. Stranci, ali i domaći investitori već se godinama žale na to da im je naša zemlja zanimljiva za ulaganja, ali projekti jednostavno ne prolaze
Ruše se na složenoj birokraciji, nikad sređenim zemljišnim knjigama, 'vječnoj' poreznoj reformi, slaboj pravnoj sigurnosti i prevelikoj moći lokalnih šerifa koji ne prepoznaju važnost ulaganja.
Od 1993. do danas Hrvatska je privukla samo 30 milijardi eura izravnih stranih ulaganja, dok je petina tog novca ili šest milijardi eura uloženo u proteklih pet godina. Drugim riječima, po stranim ulaganjima najslabiji smo u društvu usporedivih zemalja – šiju nas Slovenija, Češka, Slovačka, Crna Gora, Estonija i Mađarska.
vezane vijesti
Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko Banke, za tportal je pojasnio zašto kaskamo za razvijenim svijetom, ali i regijom kada su u pitanju izravna strana ulaganja.
Prema njegovu mišljenju, strani ulagači nas izbjegavaju jer država nije na vrijeme privatizirala ni restrukturirala tvrtke u vlasništvu države, prečesto mijenja propise, ali i ih slabo primjenjuje, što rezultira velikom neizvjesnošću, a i propisi se primjenjuju retroaktivno, zbog čega država završava na međunarodnim arbitražama te nam to također ruši investicijski imidž. U zadnjih godinu dana pokrenute su dvije nove arbitraže protiv Hrvatske.
Jednu su inicirali vlasnici Zagrebačke banke, UniCredit, zbog konverzije kredita u švicarskim francima, a drugu, koja bolje ilustrira ulagačke prilike u zemlji, ulagači koji su isplanirali projekt golfa na Srđu.
Tvrtke Razvoj i Golf Elitech predale su prošli mjesec na Međunarodnom sudu za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) sa sjedištem u Washingtonu zahtjev za pokretanje arbitražnog postupka protiv države. Iako je projekt, vrijedan milijardu eura, dobio lokacijsku i druge dozvole, sudovi su ih poništili nakon tužbi Zelene akcije, Udruženja hrvatskih arhitekata i građanske inicijative Srđ je naš.
Ovaj projekt je dakle nastradao i zbog slabog institucionalnog okruženja, nedosljedne primjene propisa i prevelike, krute i neefikasne birokracije, koja i projektima koji se proguraju poskupljuje i otežava administrativni teret poslovanja, što su po Stojiću dodatni faktori za našu slabu investicijsku klimu.
Ona je posebno loša u sektoru energetike, što živo opisuje posljednji primjer gradnje plinske elektrane na Perući. Lokalno stanovništvo najavljuje da će se protiv njene izgradnje boriti tijelima i poručuje kako bi ona bila 'smrt Cetinske krajine'. Suradnja između središnje i lokalne države u ovom primjeru je jako slaba.
Podsjetimo, iako se već ozbiljno krenulo u projekte poput elektrane na Ombli i vjetroelektrana na Pelješcu, i oni su otkazani. No od državnog pečata te pritiska lokalnih moćnika koji ne prepoznaju važnost investicija stradavaju i projekti u turizmu, poput Haludova na Krku, koje već 20 godina čeka ulagača, a stoji i niz projekata Vicenca Blagaića, za koje on tvrdi da vrijede pet milijardi eura.
Stojić zaključuje kako u Hrvatskoj nemamo potpuno funkcionirajuće tržište, a uplitanje države u ekonomiju je preveliko. Zato treba nastaviti poboljšavati poslovnu klimu smanjenjem i pojednostavljenjem birokratskih nameta.
Gdje su nam prilike i u koje sektore možemo privući strance, pitamo glavnog ekonomista Addika koji odgovara: 'Tamo gdje Hrvatska ima komparativne prednosti - gdje je udio pojedinog sektora na svjetskom tržištu veći od udjela hrvatskog BDP-a u svjetskoj ekonomiji, poput turizma i farmaceutike.'
Zaključno, s vremena na vrijeme u Hrvatskoj osvanu ulagači za koje nitko nikad nije čuo, ali su spremni na megalomanske pothvate poput kozmodroma u Udbini, što također otkriva da polako postajemo meka za razne špekulante i mešetare.
