U uvodnom izlaganju Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, naglasio je da postupak donošenja zakona u Hrvatskoj treba 'dijametralno promijeniti'. 'Moramo imati zakone koji će trajati minimalno četiri godine', rekao je Kolakušić, upozoravajući da se kod nas zakoni donose prebrzo, na netransparentan način, te da se ne provode istraživanja o njihovim financijskim efektima.

Kao klasičan primjer lošeg zakona naveo je Zakon o predstečajnoj nagodbi, a on je, između ostaloga, omogućio vlasnicima 5.000 tvrtki da 'iskoriste institut predstečajne nagodbe kako bi gurnuli tvrtke u stečaj i izbjegli sudske pristojbe'

Osvrnuo se i na zakonsku odredbu o rokovima plaćanja koja propisuje rokove od 60 dana, ali omogućava iznimke. 'To kod nas onda postane pravilo', kaže Kolakušić, smatrajući da cijelu problematiku naplate potraživanja, predstečajnih nagodbi i stečajeva treba sveobuhvatno riješiti, pri čemu treba voditi računa o rasterećivanju sudova.

Prvi korak, prema Kolakušiću, uvođenje je fiskalizacije za sve račune, što podrazumijeva da se za sve oblike plaćanja i namirenja obveza poput posudbi, cesija, asignacija i sl. trebaju ispostavljati klasični računi. 'Na taj način za 75 posto bi se smanjio broj sporova na Trgovačkim sudovima', smatra Kolakušić.

Kada je riječ o predstečajnim i stečajnim postupcima, Kolakušić smatra da je, prije svega, potrebno uspostaviti brzo i učinkovito uklanjanje nepoštenih poduzetnika s tržišta. 'O tome se treba brinuti Porezna uprava jer ona ima pregled svih računa', kaže Kolakušić.

S druge strane, poduzetnicima koji su ušli u probleme zbog objektivnih razloga treba omogućiti brzu nagodbu s vjerovnicima i nastavak poslovanja.

Prema njegovom mišljenju, za uspjeh predstečajne nagodbe ključno je da ona bude pokrenuta na vrijeme, a to znači prije blokade računa.

Anđa Redžić iz Ministarstva financija naglasila je da je glavni cilj Zakona o predstečajnoj nagodbi bio ukloniti s tržišta poduzeća koja posluju pod blokadom i generalno smanjiti nelikvidnost. Pritom je napomenula da je glavni motiv donošenja zakona bio neefikasnost stečajnih postupaka. U prilog svojoj tvrdnji navela je podatke Svjetske banke, prema kojima stečajevi u Hrvatskoj traju u prosjeku 3,5 godina te da vjerovnici naplate svega 30 posto tražbina.

Redžić se slaže s Kolakušićem u mišljenju da predstečajne nagodbe treba pokretati prije blokade računa. Pritom ističe da je naš osnovni problem nekultura plaćanja. 'U predstečaj treba ići dok je tvrtka još sposobna poslovati. Kada je tvrtka 360 dana u blokadi, nema koristi od predstečajne nagodbe', smatra Redžić.

Iznoseći brojne propuste Zakona o predstečajnoj nagodbi, Kolakušić se osvrnuo na planove restrukturiranja, ističući da su sudovi prihvatili velik broj tih planova iako 'nisu imali oblik izvršnosti'. 'To znači da je zaključen ogroman broj nagodbi po kojima se vjerovnici ne mogu naplatiti. Tek se kasnije to uobličilo', tvrdi Kolakušić, smatrajući da su sudovi trebali zaustaviti provođenje zakona jer je on neustavan.

Govoreći o problemima dugotrajnih stečajnih postupaka, stečajna upraviteljica Davorka Huljev naglasila je da su najčešći razlozi zastoja ovršni postupci koje provode razlučni vjerovnici. 'U takvim slučajevima stečajni postupak stoji dok se ne proda i naplati nekretnina, a to može trajati godinama', kaže Huljev.

Navela je i fenomen tzv. odlikaša, odnosno uprava koje nestaju nakon što tvrtke gurnu u stečaj. U takvim slučajevima stečajni upravitelji imaju velikih problema u skupljanju podataka o imovini i obvezama, a ne postoje mehanizmi da ih se prisili da sudjeluju u stečajnom postupku.

Kada je riječ o novom stečajnom zakonu u koji su uključene i predstečajne nagodbe, Huljev i Kolakušić smatraju da je on uklonio neke nedostatke, ali da i dalje nije dovoljno kvalitetan.

Kolakušić je uvjeren da novi stečajni zakon neće pomoći hrvatskom gospodarstvu. 'Popravljene su sitnice, a nama trebaju promjene cijeloga kompleta zakona', zaključuje Kolakušić.