U bjesomučnom nadmetanju dviju zaraćenih strana cijena Inine dionice na burzi uzletjela je na fantastičnih 4.000 kuna. Međutim, jasno je da dostignuta razina cijene nema puno veze s realnošću. Ona je samo odraz apsurdne situacije u kojoj su se našle dvije strane, koje pod svaku cijenu žele osvojiti (obraniti) većinsko vlasništvo nad Inom. Na jednoj strani su mirovinski fondovi koji su se uključili u igru na stani države (iako to ne priznaju), a na drugoj tajanstveni kupac koji, pretpostavlja se, radi za račun MOL-a.

Najveći apsurd je u tome što je već ranije bilo izvjesno da nijedna od te dvije strane neće moći premašiti granicu od 50 posto s obzirom na premalu količinu preostalih dionica. Prema podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, na dan blokade na tržištu je ostalo slobodno manje od dva posto Ininih dionica. Mađarska strana zajedno sa spornim skrbničkim računom skupila je 49,03 posto, a domaći savez, odnosno Vlada i mirovinci, kontroliraju 48,91 posto udjela.

Iako teoretski i jedna i druga strana mogu dohvatiti magičnih 50 posto, u realnosti je takav scenarij teško ostvariv, budući da je zbog različitih ograničenja (dionice pod zalogom, nejasni imovinskopravni odnosi) velik dio od preostalih dva posto dionica ustvari nedostupan za kupnju. Zbog svega toga Vladina mjera ograničavanja kupnje dvjema suprotstavljenim stranama je potpuno nepotrebna. U praksi ona će samo će ubrzati neminovan put koji dionicu Ine vodi u nelikvidnost.

Nakon svega, postavlja se pitanje tko je dobitnik a tko gubitnik u iracionalnom burzovnom ratu kojem smo svjedočili proteklih mjeseci. Pod pretpostavkom da su angažirali tajanstvenog kupca, može se zaključiti da Mađari nisu uspjeli ostvariti konačni cilj. Međutim, taj neuspjeh za njih je relativan jer su u konačnici ipak uspjeli učvrstiti vlasničku poziciju, a dionički ugovor i dalje im osigurava dominaciju u upravljanju Inom.

S druge strane, Vlada je uspjela spriječiti 'mađarsku invaziju', što joj je, zbog percepcije očuvanja nacionalnih interesa, donijelo političke bodove u predizbornoj godini. A što su u cijeloj priči dobili mirovinski fondovi? Po svemu sudeći, oni bi mogli postati najveći gubitnici. Ušli su u igru pod izgovorom da kupuju perspektivnu dionicu, premda je sasvim izvjesno da su se na kupnju odlučili u koaliciji s Vladom. Pritom su prekršili osnovna pravila ulaganja, kupujući u velikim količinama dionicu kojoj prijeti neizvjesna sudbina na burzi.

Preuzeti rizici sada bi im se mogli obiti o glavu. Svojom odlukom Vlada im je uskratila jedinu izglednu izlaznu opciju, prodaju dionica MOL-u. A bez borbe za 'zlatnu dionicu' cijena na burzi teško će se održati na dostignutoj razini.