Komentirajući u Glasu Istre zastoj u potpisivanju koncesijskog ugovora za Sv. Katarinu-Monumenti zbog proglašenja kulturnog dobra, Veljko Ostojić je najavio da će zatražiti uvođenje regulatora koji će procjenjivati odluke konzervatora, definirati rok istraživanja (ukoliko je riječ o arheologiji) i cijenu. Rješenje konzervatora za Katarinu, koje je doneseno nakon što je Vlada izdala tvrtki Danka Končara koncesiju, poništeno je na drugom stupnju u Ministarstvu kulture, međutim novo rješenje još nije izdano, požalio se ministar turizma.

'Pitanje objekata pod zaštitom je zaista interesantno. Nitko ne postavlja pitanje, ako je nešto toliko vrijedno da treba biti pod zaštitom, tko je to trebao štititi do sada? Uvijek se pojavljuje 'dežurni policajac' u trenutku kada se javi potencijalni investitor i kada netko želi nešto obnoviti i uložiti neki novac', kazao je Ostojić.

Komentar o 'regulatorima za konzervatore' nismo uspjeli dobiti u Ministarstvu kulture, pa smo za izjavu zamolili Hrvoja Hrabaka, predsjednika Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) koji je često istupao na temu odnosa konzervatorskih zavoda i investitora.

Konzervatorska služba u Hrvatskoj je na izuzetnom stručnom nivou, a sustav je dobro postavljen i sasvim funkcionalan, smatra Hrabak. 'Skrb o povijesnoj baštini je, štoviše, vrlo egzaktna disciplina. Konzervatorskim se zavodima, pa onda i ukupnoj brizi o baštini, može pomoći samo tako da se s njihovih leđa skine ekonomski i politički pritisak', komentirao je za tportal. To bi se, predlaže zagrebački arhitekt, eventualno moglo ostvariti pojačanim angažmanom središnje službe istog sustava, koja bi svojom prisutnošću mogla ojačati lokalne pozicije.

'Postavljanje 'komesara za objektivnu procjenu' bilo bi, u najmanju ruku, uvredljivo za profesiju, a otvorilo bi vrata za intruziju cjelokupnog sustava zaštite baštine', komentirao je predsjednik UHA za tportal.

Hrabak govori i o uzrocima sukoba između konzervatora i investitora, propitujući kvalitetu turističkih projekata kojima kulturna baština predstavlja smetnju. 'Pravo je pitanje zašto mi u Hrvatskoj uporno promašujemo iskoristiti upravo baštinu kao temeljni resurs pri kreiranju turističkih ambijenata za zahtjevnije i prosvjećenije posjetitelje, kakvih, srećom, uistinu imamo. I zašto nas toliko privlače turistički projekti koji se prema prirodnoj i kulturnoj baštini odnose bez razumijevanja? Kada bismo promijenili ove parametre, tada bi i konzervatorske službe postale prijatelji u turističkom razvoju, kako je to, uostalom, u cijeloj civiliziranoj Europi', zaključio je.