Pandemija koronavirusa prisilila je poslodavce da na brzinu organiziraju rad od kuće za brojne uredske zaposlenike. U većini slučajeva ova promjena je prihvaćena kao privremena mjera, a pravila rada na daljinu regulirana su internim aktima. Pritom su se poslodavci nastojali pridržavati odredbi Zakona o radu, a koji predviđa mogućnost obavljanja posla na tzv. izdvojenom mjestu rada.

Iako se u većini slučajeva pokazalo da rad na daljinu dobro funkcionira, krute odredbe Zakona o radu otežavale su praktična rješanja i izazvale nedoumice u reguliranju podjedinih prava i obveza poput određivanja radnog vremena, pokrivanja pojedinih troškova, provođenja mjera zašite na radu i sl.

S obzirom na nedorečenost pojedinih zakonskih odredbi i Ministarstvo rada je nakon izbijanja epidemije izdalo dodatnu uputu za poslodavce s pojašnjenjima o ogranizaciji rada na daljinu u vjetima koronakrize. Između ostaloga, u uputi se navodi da poslodavac koji upućuje radnika na rad od kuće dužan radniku osigurati uvjete za rad, voditi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. S druge strane, radnik je dužan ispunjavati obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te voditi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja.

Kako fleksibilni oblici rada koji uključuju povremeni rad od kuće postaju sve poželjniji za veliki broj zaposlenih, pojavile su se inicijative za promjenom radnog zakonodavstva u smjeru pojednostavljivanja regulative.

I Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorava da je zakonodavni okvir neadekvatan te da ga treba osuvremeniti.

'Ono o čemu su poslodavci godinama govorili pokušavajući neadekvatan zakonodavni okvir učiniti suvremenim, kriza uzrokovana epidemijom Covida-19 učinila je svakodnevicom. Naime, institut rada na daljinu ne poznaje hrvatski Zakon o radu odnosno ne poznaje ga u punom smislu tih riječi. Institut rada na izdvojenom mjestu rada koje nije prostor poslodavca kakav je odavno prepoznat u našem Zakonu o radu uz sve nužno potrebno za provesti svakako ne ide u korak s današnjim tehnologijama i mogućnostima. Takav institut je adekvatan za one radnike i poslodavce koji svoj odnos žele fiksirati za jedno stalno fizičko mjesto rada (čitaj: rad od kuće). Institut o kojem danas govorimo u svojoj suštini podrazumijeva povremenost i korištenje mogućnosti rada bilo gdje gdje je to moguće uz pomoć suvremenih tehnologija' naglašava Milica Jovanović, savjetnice glavnog direktora HUP-a za radne odnose i ljudske potencijale.

Kako je sve izvjesnije da će se zbog novog vala epidemije povratak u urede odogoditi do daljenjeg, stručnjaci upozoravaju na potrebu preciznije regulacije novog oblika radnog odnosa kako bi se rješile sve postojeće dileme. U praksi to znači sklapanje dodatka ugovora o radu u kojem se pobliže definiraju prava i obveze radnika i poslodavca na izdvojenom mjestu rada.

Dodatkom ugovora o radu trebalo bi se, između ostalog, urediti raspored radnog vremena, korištenje opreme za rad, naknada pojedinih troškova te način provođenja mjera zaštite na radu.

Kada je riječ o radnom vremenu, ono može biti određeno kao fiksno (primjerice od ponedjeljka od petka od 8 do 16 sati), a ako to priroda posla dopušta, može se ugovoriti i fleksibilno radno vrijeme na način da radnik sam određuje raspored radnog vremena, pri čemu se obvezuje odraditi ugovoreni broj radnih sati.

Što se tiče opreme za rad (pr. laptop, mobitel i sl.), ugovorom se treba definirati čiju opremu će radnik koristiti, poslodavčevu ili svoju. U slučaju korištenja vlastite opreme poslodavac bi trebao nadoknaditi trošak korištenja opreme u fiksnom paušalnom iznosu.

Također, ugovorom bi se trebala odrediti nadoknada ostalih troškova vezanih uz obavljanje posla. Primjerice, poslodavac bi trebao pokrivati troškove interneta i mobitela prema potrošnji te dio troškova režija (npr. struja, voda, zakup prostora) u paušalnom mjesečnom iznosu.

Poslodavci osobito upiru prstom u neadekvatne zakonske odredbe o zaštiti na radu, a koje predviđaju iste mjere zaštite u home officeu kao na stalnom radnom mjestu.

Svjesno da se radnicima koji ostaju kod kuće u pravilu ne povećavaju rizici od ozljeda na radu, i Ministarstvo je u svojoj uputi donekle ublažilo zahtjeve za provođenje striktnih mjera zaštite na radu. Uz konstataciju da kuća ili drugi prostor u kojem radnik obavlja poslove s malim rizicima za poslodavca nije objekt namijenjen za rad, već stambeni objekt, stoga se ne može zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtjeva za mjesto rada u smislu propisa zaštite na radu, Ministarstvo navodi da će se odredbe propisa zaštite na radu primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće, uz brigu o tome da sigurnost i zdravlje radnika ne budu ugroženi.

U tom smislu dodatak ugovora o radu trebao bi sadržavati izjavu radnika o tome da u prostoru u kojem će raditi postoje sigurni uvjeti za obavljanje njegovih poslova te odredbu da će se radnik prilikom obavljanja poslova pridržavati svih mjera zaštite na radu, odnosno sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.

Poslodavci traže i pojednostavljenje propisa o evidenciji radnog vremena za rad od kuće te omogućavanje neoporezive fiksne naknade za sve troškove koji nastanu uporabom vlastite opreme radnika i drugih troškova radnika vezanih uz obavljanje poslova.

'Koronakriza je samo naglasila potrebu prilagodbe radnopravnog zakonodavnog okvira. Naime već dulje vrijeme u tvrtkama su uobičajene situacije u kojima radnik od poslodavca traži fleksibilnost u radu kako bi bolje posložio svoje privatne (obiteljske) i poslovne obveze. Poslodavcu je u interesu izaći radniku u susret jer osim što na taj način zadržava stručne radnike, stvara motivirajuću atmosferu u kojoj radnik može postići veću učinkovitost u radu, a ukoliko je to stalno, smanjuje troškove prostora i prijevoza.

Hrvatska udruga poslodavaca u cilju omogućavanja povremenog izbora mjesta rada od strane radnika predlaže uvođenje novog instituta u Zakon o radu koji bi prepoznao rad na daljinu i u skladu s tim prilagodio važeće procedure vezane za zaštitu na radu, troškove rada, mjerenje radnog učinka, radno vrijeme i sve ostalo što je potrebno urediti u bilo kojem obliku rada', zaključuje Jovanović.