Pozicija Kine u globalnim odnosima, kao države iz koje je krenula pandemija koronavirusa te države u čiju se otvorenost i spremnost na suradnju u borbi s tom pandemijom u proteklih nekoliko mjeseci više puta posumnjalo, u posljednje vrijeme s razlogom je uzdrmana. Dodatni udarac na ugled ovih dana prijeti joj zbog projekta koji je sama inicirala i financirala. Riječ je o poznatoj Inicijativi pojasa i puta (BRI, Belt and Road Initiative).

Ideju svojevrsnog obnavljanja i širenja legendarnog Puta svile, koji je povezivao Europu i Aziju, 2013. je predstavio kineski predsjednik Xi Jinping pod imenom Jedan pojas, jedan put. Enorman infrastrukturni projekt u međuvremenu je postao okosnica kineske vanjske politike i tamošnja vlast ulaže velike napore u njegovu promociju. Prije samo godinu dana na okupljanju u Pekingu kineski je predsjednik bio prepun hvale za suradnju među državama koje su pristupile projektu, no čini se da se putem svile u posljednje vrijeme nesigurno vozi.

Za izgradnju cesta, željeznica, luka, elektrana i druge velike projekte diljem Afrike, Azije, Latinske Amerike i Europe Kina je dosad odobrila ili obećala stotine milijardi dolara kroz brojne zajmove i donacije. No pandemija je zaustavila radove u nekim od tih projekata. Nekolicina ih je otkazana, a drugi, koji su izgledali kao upitno isplativi, sada odaju dojam rupe bez dna. Povrat kredita odobrenih za te projekte došao je u ozbiljno pitanje.

U veljači je u Egiptu, primjerice, na neodređeni rok odgođena izgradnja elektrane na ugljen. Planovi za izgradnju slične elektrane u Bangladešu otkazani su u ožujku. Pakistan je u travnju od Kine zatražio olakšanje uvjeta za povrat 30 milijardi dolara kredita odobrenih za razne energetske projekte. Predsjednik Tanzanije najavio je da će poništiti lučki projekt vrijedan 10 milijardi dolara, a koji je potpisao njegov prethodnik s primjedbom da bi samo pijanac pristao na uvjete u tom sporazumu. Među njima se nalazi i 99-godišnji najam Kini s potpunom vlasničkom kontrolom luke. Nigerijski zakonodavci su prošlog mjeseca izglasali reviziju svih kineskih kredita za projekte zbog sumnji da se nisu sklapali po povoljnim uvjetima, navodi britanski tjednik The Economist.

Ovakve informacije već su dovoljne za poljuljane odnose s Kinom, no to nije kraj. Zaštitne mjere koje su utjecale na putovanja kineskih radnika u pojedine države također su dovele do zastoja u nekim projektima. Pokusne vožnje na novoj liniji podzemne željeznice u glavnom gradu Vijetnama kasne barem dva tjedna zbog toga što se kineski inženjeri ne mogu vratiti u tu državu, a cijeli projekt i inače kasni već četiri godine i procjenjuje se da je uz cijenu od 800 milijuna dolara za trinaest kilometara pruge - debelo preskup.

Takva situacija stvorila je probleme za kinesko vodstvo, posebno u tamošnjoj politici, u kojoj se Inicijativu pojasa i puta usko veže uz predsjednika Xija. Na financijskom planu mogu se očekivati određeni gubici. Dio država koji je sklopio ugovore s Kinom svoje kredite otplaćuje izvozom sirovina, a u uvjetima smanjene globalne potražnje upitan je taj izvor prihoda. Kini stoga preostaje ili da pristane na reprogramiranje dugova i odgodu otplate ili na njihov djelomičan otpis. U oba slučaja to stvara dodatni rizik za stabilnost kineskih banaka.

Rizik nije samo financijski, već i diplomatski. Grupa G20, u koju spada i Kina, tijekom travnja pristala je na to da slabije razvijenim državama odgodi otplatu dijela kredita do kraja ove godine. No ako neka država i službeno zatraži odgodu otplate kredita, to bi moglo aktivirati reprogram drugih dugovanja zbog povrede uvjeta koje je sklopila država. Procjenjuje se da kineske banke u 60 posto slučajeva za odobravanje kredita u ovim infrastrukturnim projektima traže kolateral. Kad bi se neka siromašnija i zaduženija država prijavila za odgodu otplate, mogla bi se naći u situaciji da kineska banka zatraži prava na luku ili rudnik.

Preuzimanje kontrole nad infrastrukturom ili sirovinama u siromašnim bi državama stvorilo velik otpor. Takav bi razvoj događaja naštetio imidžu Kine upravo u državama s kojima je svojom inicijativom željela izgraditi dobre odnose. Time bi se i obistinile sumnje da je velikodušno financirala izgradnju infrastrukture u manjim i siromašnijim državama samo kako bi stekla kontrolu nad njihovim sirovinama i drugim bogatstvima. Kina će vjerojatno zbog toga pokušati pažljivo koračati dalje, procjenjuju u Economistu.

Pokretanje novih projekata zaustavit će se barem do jačeg oporavka svjetske ekonomije, a ako se uspije smanjiti opterećenje država otplatom dugova, aktualni bi projekti možda mogli pružiti poticaj u oporavku. Svjetska banka je prije pandemije procjenjivala da transportni projekti u Aziji pod kapom inicijative za 3,4 posto povećavaju ukupan BDP država koje sudjeluju u njima. Pitanje je samo u kojoj mjeri kineske banke mogu izdržati daljnje financiranje tih projekata, barem do zamaha u oporavku globalne ekonomije.

Ako se to dogodi, Inicijativa pojasa i puta mogla bi se vratiti na stari put slave. Riječ je o jednom od glavnih svjetskih projekata izgradnje infrastrukture i njegova propast snažno bi pogodila međunarodna ulaganja. Kina će idućih mjeseci morati pažljivo voziti da bi izbjegla rupe na tom putu i u konačnici ih pokrpala.