Ako u obitelji imate đaka veseljaka, svjedočite iz prve ruke o 'najvećem obrazovnom eksperimentu u povijesti'. Prema podacima UNICEF-a, vaš je đak jedan od milijardu i 725 milijuna predškolske djece, učenika i studenata primoran zbog pandemije Covida-19 na online obrazovanje od kuće. Samo ih je u Kini bila četvrtina milijarde. U 186 zemalja pozatvarane su obrazovne ustanove, osam ih se odlučilo na lokalno zatvaranje (SAD, Australija...), dok je Švedska otišla svojim putem ignoriranja zaraze. Preko noći cijeli svijet se prebacio na e-učenje, nastavu na daljinu i digitalne platforme.

U novoj školi i đaci i roditelji i nastavnici postali su – učenici. U samo nekoliko tjedana u mnogim zemljama ujedinile su se vlade, stručnjaci za obrazovanje, izdavači, pružatelji tehnoloških usluga i telekom operateri da osmisle digitalne platforme za privremeno rješenje krize. U Hong Kongu odmah je stvoren konzorcij od 60 subjekata, od obrazovnih ustanova do zabavne industrije, nudeći više od 900 'proizvoda', uključujući videozapise, digitalizirana poglavlja u knjigama, alate za ocjenjivanje i besplatne usluge savjetovanja, a namjera mu je nastaviti s time i nakon završetka pandemije.

Najgore je prošlo, od 'ostanite doma' prešli smo na 'ostanite odgovorni', barem zasad, pa se neke zemlje, kao i Hrvatska, spremaju na djelomično otvaranje školskih vrata. Francuzi ih od 11. svibnja otvaraju postupno sljedeća tri tjedna, istoga dana Nizozemci. Danska ih je već otvorila, Norveška, Njemačka i Austrija također. Velika Britanija najavljuje otvaranje sljedećeg mjeseca, unatoč trenutačno najgorem žarištu epidemije u Europi, a španjolska vlada o tome još nije donijela odluku. Učionice se pune, ali pandemija je zauvijek promijenila obrazovanje, tvrdi Svjetski ekonomski forum. Na bolje ili lošije, pokazat će istraživanja koja već naveliko traju.

Posebno će biti zanimljivo ono koje se odnosi na Italiju. Kao prvo najveće žarište epidemije u Europi, Italija je na Starom kontinentu prva zatvorila škole još 5. ožujka i među zadnjima će ih otvoriti u rujnu, pa će njeno iskustvo biti najdulje. Na repu je bogatih društava po izdvajanju za školstvo, a učiteljski kadar slabo je obrazovan i najstariji na svijetu - prema OECD-u 59 posto je stariji od 50 godina - što baš nije preporuka za snalaženje u novim tehnologijama. Početak online nastave bio je kaotičan. Ministarstvo obrazovanja nije davalo nikakve smjernice, među školama nije bilo koordinacije, pa su se nastavnici snalazili kako znaju, zatrpavajući djecu nesavladivom količinom gradiva i zadataka, tužili su se roditelji. Nastala je zbrka među pet IT platformi, rušile su se web stranice i serveri kad bi ih osam milijuna učenika istodobno koristilo.

Mnoga se djeca nisu ni mogla povezati jer, prema podacima nacionalne statističke agencije iStat, 23,9 posto talijanskih obitelji nema pristup internetu. 'Sada smo otkrili koliko su olovka i papir demokratični', citira Svjetski ekonomski forum jednog učitelja na svom portalu. To nije samo talijanski problem. Dok 95 posto učenika u Švicarskoj, Norveškoj i Austriji ima svoje računalo, u Indoneziji, naprimjer, ima ga samo njih 34 posto. I u nas priličan broj učenika mora dijeliti računalo s roditeljima, a gužva se povećava u obiteljima s dvoje ili više školaraca te pandemija pokazuje digitalni jaz.

Italija je zemlja s izrazito tradicionalnim školstvom kakvo je i hrvatsko. Djeca vuku torbe natrpane knjigama kao Obelix kamenje, kaže jedan roditelj, kurikulumi su konzervativni, a učenik je prazna boca koju treba napuniti sadržajem da se on ispljune na ispitu. Pandemija je potpuno poremetila takav obrazovni sustav, za koji se ionako tvrdi da je gubio na važnosti.

U svojoj knjizi '21 lekcije za 21. stoljeće' znanstvenik Yuval Noah Harari piše o tome kako se škole i dalje usredotočuju na tradicionalne akademske vještine, a ne na vještine poput kritičkog razmišljanja i prilagodljivosti, no resetiranje ne ide preko noći, što dokazuju talijanski prosvjetari koristeći novu tehnologiju za reproduciranje starih nastavnih metoda, umjesto da iskoriste pruženu priliku za potpuno novi oblik nastave.

Nastavnici su pokazali strah od digitalnog učenja i bojazan da će ih zamijeniti zasloni, a osim toga tvrde da su roditelji 'najkonzervativniji element u školskom ekosustavu', dodatno im otežavajući posao u strahu da takva vrsta učenja nije učinkovita i da djeca neće biti ocijenjena onako kako treba. Hoće li, bez obzira na takav početak, usvajanje internetskog učenja trajati i nakon pandemije? Kako će takav pomak utjecati na svjetsko tržište obrazovanja?

Istraživanja pokazuju da online učenjem učenici zadržavaju više informacija i da brže usvajaju gradivo, što znači da bi promjene uzrokovane koronavirusom mogle ostati, piše Cathy Le, stručnjakinja za informativnu industriju Svjetskog ekonomskog foruma, pa kaže:

'U sudaru sa stoljetnim pristupom podučavanju temeljenom na predavanjima i zastarjelim učionicama, Covid-19 postao je katalizator za obrazovne institucije širom svijeta u potrazi za inovativnim rješenjima u kratkom vremenu.'

Dok neki misle da će neplaniran i brz prelazak na internetsko učenje - bez treninga, s nedovoljnim pristupom internetu i s malo pripreme sadržaja - rezultirati lošim iskustvom, drugi vjeruju da će se razviti hibridni model obrazovanja te će postati 'nova normala'. Tradicionalno učenje u razredu dopunit će se novim modalitetima učenja - od prijenosa informacija uživo do iskustva 'virtualne stvarnosti'. Učenje bi, kažu, moglo postati navika integrirana u svakodnevnu rutinu, pravi životni stil, a sve će to ubrzati tehnologija 5G, sve prisutnija u zemljama kao što su Kina, SAD i Japan.

U toj novoj kombinaciji ipak se naglašava nezamjenjivost nastavnika, naročito u slučaju mlađih školaraca, kojima je neophodno strukturirano okruženje, da ih se usmjeri i zadrži im se pozornost. A i ono što je u vrijeme izolacije najviše nedostajalo školarcima - komunikacija uživo s nastavnikom i fizička nazočnost među ostalim učenicima u razredu.

A munjevito širenje Covida-19 ukazalo je na nešto presudno važno: na izgradnju otpornosti prema kojekakvim ugrozama, od pandemija i ekstremističkog nasilja do klimatske nesigurnosti, čak i – prebrzih tehnoloških promjena, zaključuju američke autorice Gloria Tam i Diana El-Azar u studiji naslovljenoj 'Prilagodljivost mora biti ugrađena u obrazovne sustave'. Te kažu:

'Svijet je nepredvidiv. Bez informiranog odlučivanja, kreativnog rješavanja problema i prije svega prilagodljivosti u njemu više ne možete napredovati i opstati.'