Kraj veljače može se učiniti kao preuranjen trenutak za raspravu o nečemu što bi se trebalo odigrati tek krajem godine, no u visokim krugovima europske politike, mada trenutno puno više opterećenim odnosima s Velikom Britanijom i pripremama za svibanjske izbore, ne može se pobjeći od nagađanja o tome tko bi početkom studenog mogao zasjesti u jednu od najvažnijih europskih fotelja. Krajem listopada istječe osmogodišnji mandat Mariju Draghiju, guverneru Europske središnje banke (ECB) koja je zadužena za formiranje monetarne politike u 19 članica Europske unije što dijele zajedničku valutu euro.

Kako se među tim državama nalazi pet od šest najvećih ekonomija EU-a i kako je euro jedna od najvažnijih svjetskih valuta, jasno je koliko je važna uloga čelnog čovjeka ECB-a koji redovito ulazi na razne popise najmoćnijih ljudi svijeta. Odluka o tome tko će biti na čelu ECB-a idućih osam godina nije samo stvar europske visoke politike, već o njoj ovisi puno širi krug investitora, bankara i ostalih sudionika svjetskih financijskih tržišta.

Prema onome što se u ovom trenutku može zaključiti iz pisanja medija, Draghija bi mogao naslijediti francuski državljanin, ali mnogo će toga ovisiti o svibanjskim izborima i raspodjeli uloga u europskoj politici nakon toga. Američka televizija CNBC poziva se na anonimne dužnosnike upoznate sa situacijom i citira izjavu da je 'u principu' Francuska 'u dobroj poziciji' da njen kandidat bude imenovan na guvernersku poziciju.

U povijesti Europske središnje banke, koja je s radom počela sredinom 1998. godine, to bi bilo drugi put da njen čelnik dolazi iz Francuske. Prije Draghija osam godina ECB-om je upravljao Jean-Claude Trichet, nekadašnji guverner francuske središnje banke, koji je taj posao preuzeo od Nizozemca Wima Duisenberga, prvog guvernera ECB-a. Mada se smatralo da bi prvi čovjek eurozone od kraja ove godine mogao biti njemački kandidat, postoje naznake da bi iz Njemačke mogao doći idući predsjednik Europske komisije, što bi onda dovelo do škakljive situacije da se na dvije iznimno utjecajne pozicije nalaze njemački dužnosnici.

U kuloarima europskih političkih institucija zasad se spominju dva francuska kandidata: Benoit Coeure i François Villeroy de Galhau, a prema navodima Bloomberga, obojica su spremna naslijediti Draghija ako im se otvori ta mogućnost. Coeure je francuski ekonomist koji se od 2011. nalazi u Izvršnom vijeću Europske središnje banke. Tijekom karijere bio je i sveučilišni profesor, a svojedobno je bio i potpredsjednik tzv. Pariškog kluba kreditora. De Galhau se od početka studenog 2015. nalazi na poziciji guvernera središnje banke Francuske, a svojevremeno je bio bliski suradnik nekadašnjeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda Dominiquea Strauss-Kahna. Neposredno prije nego je došao na čelo Banque de France radio je u velikoj francuskoj banci BNP Paribas.

Postoje i komentari da je još uvijek prerano da bi se raspravljalo o nasljedniku Draghija, ali to pojedine države ne sprečava da već razmatraju svoje kandidate. Članice EU-a imaju pravo kandidirati po jednu osobu, a o nominacijama onda raspravljaju ministri financija zemalja eurozone, kao i zastupnici u Europskom parlamentu. Konačna odluka leži na šefovima država iz eurozone, što znači da sam ECB nema previše utjecaja na odluku.

Uz potencijalne francuske kandidate spominju se neka druga imena koja bi se mogla naći u izboru za prestižnu i odgovornu titulu. Još početkom desetljeća, kad se odlučivalo o nasljedniku Tricheta, među imenima se nalazio finski kandidat, a tako je i danas. Dapače, u igri bi se mogli naći i sadašnji i prethodni guverner finske središnje banke.

Sadašnji guverner Olli Rehn dobro je poznat i hrvatskoj javnosti jer je za vrijeme mandata predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa bio zadužen za poslove proširenja Unije, a time i pregovore s Hrvatskom. Rehn se na čelu središnje banke Finske nalazi od sredine prošle godine, a tu je poziciju prije njega čak četrnaest godina držao Erkki Liikanen, za kojeg je, između ostalog, interesantno to da je kao zastupnik u finskom parlamentu izabran već kao 21-godišnjak.

Uz već nabrojana imena, kao potencijalna moguća kandidatkinja, ponovo iz Francuske, spominje se čak i sadašnja šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde. Mada njen trenutni mandat na čelu MMF-a traje do 2021. godine, bivšoj francuskoj ministrici financija ne manjka kompetencija da se uhvati u koštac s izazovnom ulogom prve osobe eurozone. Naravno, prognoze o tome tko će voditi ECB nisu moguće bez njemačkih imena, a u tom smislu zasad se spominje Jens Weidmann, trenutni guverner središnje banke Njemačke i prvi čovjek Banke za međunarodna poravnanja.

Tko god početkom studenog zasjeo na čelo ECB-a, imat će izazovan posao naslijediti čovjeka koji je velikim dijelom zaslužan za stabilizaciju eura kao zajedničke valute. Mario Draghi je isplivao kao ne baš previše očekivan kandidat europskog juga u trenucima u kojima su i Grčka i Španjolska i Portugal i Italija bili u vrlo nezavidnim financijskim pozicijama u razdoblju nakon globalnog financijskog šoka 2008. U tim trenucima kao mogući Trichetov nasljednik više je šanse imao tadašnji čelnik njemačke središnje banke Axel Weber. No nakon što je Weber iznenadno odustao od kandidature Draghiju su se otvorila vrata kroz koja je i prošao.

Talijanski bankar će vjerojatno ostati najpoznatiji po izjavi iz sredine 2012., kad je rekao da je ECB spreman učiniti 'sve što je potrebno' kako bi obranio euro, a ta njegova izjava donijela je određenu dozu stabilnosti na tržišta tada najviše uzdrmana grčkom krizom i zlogukim predviđanjima o brzoj propasti eura.

Zajednička europska valuta, čije brzo prihvaćanje zagovaraju i u hrvatskoj središnjoj banci, uz sve dosadašnje kritike ipak je još uvijek vrlo atraktivna. No povijest uči da tko god se od jeseni našao na čelu ECB-a, neće imati lak posao pronalaska jedinstvene monetarne politike koja bi zadovoljila interese svih velikih i manjih država čiji građani koriste jedinstvenu valutu.