Izmjenama tog zakona dalje se usklađuje domaće zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije, pri čemu je obveza država članica prenijeti odredbe Direktive (EU) 2015/2366 o platnim uslugama na unutarnjem tržištu u svoja nacionalna zakonodavstva do 13. siječnja 2018. godine, napominje Ministarstvo financija u obrazloženju. Europski parlament i Vijeće donijeli su tu direktivu 25. studenoga 2015. godine. 

Ciljevi direktive, vezani uz izdavatelje elektroničkog novca te izdavanje i iskup elektroničkog novca,  uvođenje su novih platnih usluga koje izdavatelji elektroničkog novca mogu, uz izdavanje elektroničkog novca, obavljati kao svoju djelatnost, zatim proširenje područja primjene, veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve izdavatelje elektroničkog novca te unaprjeđenje pravila o zaštiti prava potrošača kada se isti pojavljuju u ulozi imatelja elektroničkog novca.

Institucija za elektronički novac koja posluje na temelju odobrenja za izdavanje elektroničkog novca izdanog prema važećem zakonu dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona provesti usklađivanje svog poslovanja.

Ovim se zakonom djelomično mijenjaju zahtjevi za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca, pri čemu se izmjene uglavnom odnose na nove zahtjeve kojima se osigurava povećana razina sigurnosti.

Zakonom su "institucije za elektronički novac pod izuzećem" preimenovane u "male institucije za elektronički novac". Međutim, statusno se radi o istim institucijama za elektronički novac čije je poslovanje i dalje ograničeno na Republiku Hrvatsku, jedino što su djelomično izmijenjeni zahtjevi za njihovo osnivanje i poslovanje.

Zakonom je također propisan minimalni iznos inicijalnog kapitala institucije za elektronički novac i on iznosi 2,6 milijuna kuna. Za društva u osnivanju za koja je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca inicijalni kapital mora biti uplaćen u novcu. Za malu instituciju za elektronički novac propisani minimalni inicijalni kapital iznosi 900 tisuća kuna te ista ne smije izdavati elektronički novac izvan RH.

Vezano uz prekogranično izdavanje elektroničkog novca, dane su veće ovlasti nadležnom tijelu države članice domaćina, pa je tako omogućeno da nadležno tijelo iz  Hrvatske kao države članice domaćina može od institucija za elektronički novac iz druge države članice koje posluju u RH preko podružnice ili distributera tražiti dostavljanje izvješća.

Osim toga, u iznimnim situacijama koje zahtijevaju hitno djelovanje omogućeno je da nadležno tijelo iz RH kao države članice domaćina može poduzeti preventivne mjere ako je to potrebno radi hitne zaštite imatelja elektroničkog novca ili korisnika platnih usluga u Hrvatskoj od ozbiljne prijetnje njihovim zajedničkim interesima.

Trenutačno sjedište u Hrvatskoj ima pet institucija za elektronički novac, dvije kartične kuće i tri mobilna operatera, koje su odobrenje za izdavanje elektroničkog novca dobile od Hrvatske narodne banke (HNB) sukladno odredbama važećeg zakona.

Novim zakonom i dalje su uređeni elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Hrvatskoj, uključujući male institucije za elektronički novac te nadzor nad njihovim poslovanjem, kao i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac osnovane izvan RH mogu poslovati u njoj.

Međutim, promijenjeno je isključenje od primjene odredbi ovoga zakona u odnosu na novčanu vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko – tehnoloških uređaja, odnosno promijenjena je odredba kojom se propisuje da se novčana vrijednost koja se koristi za platne transakcije koje provode telekom operatori ne smatra elektroničkim novcem ako telekom operator nije samo posrednik.

Prema novoj odredbi, isključenje od primjene ovoga zakona bit će moguće samo u slučaju novčane vrijednosti koja se koristi za određene kategorije plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, elektroničke karte i donacije). Kako bi se korisnici dodatno zaštitili od značajnijih financijskih rizika, propisani su pragovi za korištenje navedenog isključenja koji iznose 375 kuna po transakciji odnosno 2.250 kuna mjesečno po korisniku.

U Hrvatskoj se pojam elektroničkog novca prvi puta definirao donošenjem Zakona o institucijama za elektronički novac, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine kao rezultat usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, a prestao je važiti 2010. godine donošenjem Zakona o elektroničkom novcu. Važeći zakon na snazi je od 1. siječnja 2011. godine.

Elektronički novac, kao i u važećem zakonu, jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.

Elektronički novac jest digitalna zamjena za gotovinu u elektroničkim plaćanjima. Razvoj elektroničkog novca potaknut je globalnim širenjem interneta i željom za što efikasnijim i jeftinijim provođenjem transakcija u elektroničkim plaćanjima, te potrebom stvaranja elektroničke alternative gotovom novcu.

Kako navode iz Ministarstva financija, u praksi Europske unije, pa i Hrvatske, elektronički novac ipak nije jako raširen i predstavlja mali udio u ukupnim plaćanjima. Na primjeru Hrvatske, elektronički novac u praksi su prije uplaćene platne kartice koje izdaju banke i kartične kuće, kao što je primjerice poklon kartice banaka, te plaćanja roba i usluga putem mobilnih telefona kada imatelj telefona svoju uslugu mobilnom operateru plaća putem unaprijed kupljenog bona. Na primjer, SMS poruka kojom se podmiruju troškovi parkiranja ili prijevozne karte, iznajmljivanje bicikla, kupnja bezalkoholnog napitka i slično.

Iako elektronički novac ne zastupa značajan volumen u ukupnim platnim transakcijama, potreba njegovog uređenja jedinstvenim propisom u Europskoj uniji posljedica je potrebe ujednačenja prakse u svim državama članicama, kao i potrebe uređenja oblika novčanog sredstva čija bi se upotreba mogla širiti i čije korištenje ima trend rasta. poručuju iz Ministarstva. Prijedlog zakona u javnoj je raspravi do 3. siječnja 2018.