Živimo li već u boljem svijetu ili se nadamo da će to donijeti 2017.? Neki od glavnih trendova već se događaju, a ulagači bi trebali pozorno pratiti odluke i politike koje će se provoditi u nadolazećem tromjesečju na suprotnim stranama Atlantika, kako bi ispravnije mogli sagledati moguće smjerove te, naravno, odrediti kako bi to moglo utjecati na njihova ulaganja. S obzirom na predsjednički zaokret u SAD-u i političku neizvjesnost vezanu za nadolazeće izbore u Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj, zajedno s previranjima vezanima za Brexit, fokus treba biti na protekcionizam u SAD-u i može li se on doista ostvariti, u kojem će se smjeru kretati dolar te je li moguća propast eurozone.

U današnjem globaliziranom svijetu ne možemo preskočiti isprepletenost ta tri pitanja i njihov utjecaj na ostatak godine, smatra Christopher Dembik, rukovoditelj makro analiza u Saxo banci, koji ovih dana gostuje u Zagrebu radi konferencije 'Bolji novi svijet – Ključni globalni događaji koji utječu na investicije u 2017.'

'Trump se predstavlja kao prvak protekcionizma, a suprotno od onog što bi se moglo pomisliti, to nije floskula već uvjerenje, jer je on već krajem 1980.-ih javno isticao svoje protivljenje sporazumima o slobodnoj trgovini. S druge strane, protekcionizam je povezan s političkom povijesti SAD-a. Naime, gospodarski je razvoj SAD-a tijekom 19. stoljeća u velikoj mjeri izgrađen upravo na protekcionizmu', poručuje Dembik i dodaje da su od 1812. do 1849. prosječne carinske pristojbe porasle s 25 na 40 posto. Također, uspjeh SAD-a se u velikoj mjeri može zahvaliti i njezinoj veličini jer, teoretski, sve zemljopisno veće države imaju i ekonomsku prednost.

Tako tvrtke iz SAD-a imaju pristup većem tržištu i zato imaju uspješne poslovne rezultate što je, u konačnici, već u 19. stoljeću dovelo do razvoja vrlo konkurentnog proizvodnog sektora. Međutim, u globaliziranom svijetu takav pristup ekonomiji više nije održiv. Protekcionizam treba gledati kao ekvivalent porezu koji će platiti građani jer će sva uvozna roba biti skuplja nego inače, a iluzorno je vjerovati da SAD može bez uvoza jer će proizvesti baš sve proizvode, od A do Ž, bez povećanih troškova, smatra Dembik.

Bitno je naglasiti da su samo dvije Trumpove mjere ekonomski isplative: plan infrastrukturnih ulaganja, i u manjoj mjeri, smanjenje poreza, pojašnjava voditelj analiza monetarne politike i globalnih makroekonomskih kretanja u danskoj investicijskoj banci.

'Infrastrukturni investicijski plan, vrijedan 1,5 bilijuna dolara, temelji se na preporukama Američkog društva civilnih inženjera koji navode da će do 2020. biti potrebno gotovo 3,6 bilijuna dolara da bi se očuvalo postojeće stanje jer neke od najvažnijih prometnica, željeznica i slične komunalne infrastrukture datiraju još iz razdoblja Eisenhowera. Iako bi taj program mogao pomoći jačanju produktivnosti, što je dugoročni izazov za rast SAD-a, a mogao bi i produljiti ekonomski ciklus, ne postoji garancija da će do njega i doći', naglašava Dembik i podsjeća da to ovisi o dobroj volji Kongresa i Republikanske stranke.

Naime, Trump je prvotno razmišljao o financiranju infrastrukturnih ulaganja u cijelosti iz privatnog sektora, ali se onda predomislio i odlučio na zaduživanje izdavanjem državnih obveznica. Iako je Republikanska stranka za ukidanje Obamacarea, kao i Trump, vrlo bi brzo moglo doći do razilaženja u mišljenjima u vezi infrastrukturnog programa jer je neizbježno povećanje javnog duga SAD-a.

Plan smanjenja poreza je politički više podložan konsenzusu, ističe Dembik i dodaje da su u prošlosti porezne izmjene potaknule rast potrošnje, posebice kod onih najsiromašnijih, kao i u kućanstvima koja su u kreditima. Dodaje i da je jedina primjetna razlika u odnosu na prethodna razdoblja ta da će sadašnja mjera ići izvan razdoblja krize pa bi se mogla izraženije osjetiti, prije svega u kućanstvima srednje klase.

'S takvim razvojem događaja, što bi se dogodilo s valutom SAD-a i kako bi se to moglo odraziti na EU i eurozonu? Naime, trenutno vlada konsenzus da će postojeće vođenje monetarne politike na suprotnim stranama Atlantika dovesti do jačanja dolara, a slabljenja eura. Kratkoročno gledano, teško je predvidjeti što bi moglo spriječiti jačanje dolara, ali u srednjem je roku upitno hoće li taj trend trajati', poručuje Christopher Dembik.

Zapravo, Trumpova bi gospodarska politika, čak i djelomično provedena, trebala dovesti do povećanja kamatnih stopa te pritisaka za rast inflacije, nastavlja Dembik i dodaje da će SAD, kako bi to prevladao, morati dopustiti deprecijaciju dolara, kako bi inflacija 'prešla' kod njegovih trgovinskih partnera, slično kao što su to učinili Nixon 1970.-ih i Reagan 1980.-ih, pod pritiskom industrijskog sektora.

Za eurozonu će to značiti novi ciklus rasta kamatnih stopa, jači euro i povećanje inflacije, što će negativno utjecati na kupovnu moć kućanstava, a posebice onih u zemljama s malim gospodarskim rastom, ističe Dembik i dodaje da će u tim uvjetima ECB morati zadržati svoj prilagodljiv stav duže nego što je to planirano, a to bi moglo dovesti do povećane napetosti između pristaša Maria Draghija i Njemačke i njezinih saveznika koji inzistiraju na mjerama izlaska.

Iako Trump predstavlja stvarni rizik za 2017., postoji još veći rizik kojeg ulagači zanemaruju, a to je moguća kriza uz monetarnu politiku unutar Europske središnje banke, zaključuje Dembik.