Na čelnim pozicijama najvećih američkih (i globalnih) kompanija koje proizvode najmoderniju vojnu tehnologiju, s ukupnim prihodima višim od 100 milijardi dolara, nalaze se žene što je svojevrstan preokret za industriju tradicionalno povezanu s muškarcima, a zaokret nije ograničen samo na korporacije već vrijedi i za vojni sektor tamošnje državne uprave
Vojska i ratovi tradicionalno se već stoljećima vežu uz muški spol, što zbog činjenice da su u ratovima na frontovima sudjelovali uglavnom muškarci, a što zbog činjenice da su kroz povijest muškarci velikom većinom kupili i slavu kao glavni vojskovođe ili generali. No, situacija u vrhu američke vojne industrije pokazuje da se vremena itekako mijenjaju jer se na čelu četiri od pet najvećih kompanija dobavljača tamošnjih vojnih snaga nalaze - žene.
Dapače, prema listi koju redovno objavljuje Međunarodni mirovni istraživački institut iz Stockholma (SIPRI, Stockholm International Peace Research Institute) te iste kompanije su i na samom svjetskom vrhu najvećih proizvođača i globalnih izvoznika oružja. Ne bi bilo, stoga, previše pretjerano reći ni da je i vrh globalne vojne industrije također u ženskim rukama.
Situacija je takva od početka ove godine kad se elitnom klubu pridružila njena najnovija članica Kathy Warden. Od prvog siječnja ona se nalazi na čelu kompanije Northrop Grumman i nosi dvije titule - predsjednice i glavne izvršne direktorice.
Northrop Grumman je lani ostvario prihode od tridesetak milijardi dolara, a radi se o kompaniji čija povijest seže do tridesetih godina prošlog stoljeća i najpoznatija je po proizvodnji letjelica i visoke tehnologije koja prati zračnu industriju.
Tako Northrop Grumman za američku avijaciju proizvodi poznate bombardere B-2, niz drugih vrsta sve popularnijih bespilotnih letjelica, te dijelove i komponente za razne druge vojne zrakoplove poput F/A-18 Hornet ili najnovijeg F-35.
Uz to, Northrop izrađuje i radare za protuzračnu obranu i detekciju, te informatičke sustave koji podržavaju njihov rad. Kathy Warden je do prestižne pozicije s koje nadgleda rad više od 80 tisuća zaposlenih došla nakon deset godina rada u kompaniji. Specijalnost joj je kibernetička sigurnost i informatička tehnologija, a dio karijere provela je i u kompanijama General Electric i General Dynamics.
Upravo General Dynamics je još jedan među najvećim američkim proizvođačima vojne opreme na čijem se čelu također nalazi žena.
Od početka 2013. kompaniju koja je lani imala prihode više od 36 milijardi dolara i njenih stotinjak tisuća zaposlenih vodi Phebe Novakovic. General Dynamics je još raznovrsniji od Northrop Grummana.
Uz vojne avione i zračnu tehnologiju ova kompanija proizvodi i tenkove, oklopna vozila, rakete, ali i podmornice i druga plovila. Novakovic je prije dolaska u General Dynamics jedno vrijeme provela i u američkom ministarstvu obrane kao i u američkoj obavještajnoj službi CIA (Central Intelligence Agency).
Aktivni konkurent General Dynamicsu i Northropu u proizvodnji vojne tehnologije je Lockheed Martin kojeg od početka 2013. vodi Marillyn Hewson.
Pozicija glavne izvršne direktorice kompanije je kruna njeng rada u kompaniji gdje se zaposlila još 1983.
Lockheed Martin je lani imao prihode od gotovo 54 milijarde dolara, a trenutno je najpoznatiji kao glavni izvođač u kontroverznom programu proizvodnje zrakoplova F-35, najnovijeg američkog vojnog aviona čiji se trošak razvoja, proizvodnje i održavanja procjenjuje na više od bilijun i pol dolara i time je osvojio titulu najvrednijeg vojnog ugovora u povijesti.
Čelnica Marillyn Hewson se, baš kao i Novakovic i Warden, u proteklih nekoliko godina našla na nizu raznih lista najmoćnijih žena svijeta ili biznisa.
Ženski četverac na vrhu američke vojne industrije popunjava Leanne Caret iz Boeinga, također jednog od najvažnijih dobavljača američke avijacije i ostalih vojnih snaga. Iako se Caret, za razliku od njenih konkurentica, ne nalazi na samom vrhu kompanije koja uz vojne proizvodi i civilne avione, Caret je glavna izvršna direktorica tvrtke Boeing Defence, Space & Security, upravo vojne grane cijele korporacije gdje nadgleda pedsetak tisuća zaposlenih i koja godišnje ostvaruje prihode od dvadesetak milijardi dolara.
Iako se već i ovakav sastav tima najjačih američkih, a time i svjetskih, vojnih kompanija može promatrati kao ne baš svakidašnja situacija, ženski zaokret nije ograničen samo na korporativni dio američke vojne industrije već se širi i na državnu upravu. Spomenuti četverac o profitabilnim ugovorima pregovara sa ženama iz državne uprave odgovornim za nabavku i kupnju oružja.
Primjerice, tu je Ellen Lord koja u američkom ministarstvu obrane vrši dužnost glavne tajnice za nabavku. U ministarstvu vanjskih poslova na sličnoj poziciji, ovaj put tajnice za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost, nalazi se Andrea Thompson čiji je glavni zadatak nadgledanje američkog izvoza oružja.
Na samom čelu Uprave američke nacionalne nuklearne sigurnosti (National Nuclear Security Administration) koja je zadužena za američko nuklearno naoružanje od prošle godine nalazi se Lisa Gordon-Hagerty. Uz sve to, glavna direktorica poznate obavještajne službe CIA također od lani jest Gina Haspel.
Korijene spomenutih promjena neki vide u činjenici da se žene već dulje vrijeme potiče na aktivniji ulazak u sektore visoke tehnologije, znanosti, i inženjerstva koji su prilično vezani uz vojnu industriju i da je opisana situacija tek posljedica promjena koje je takva politika donijela. Drugi tome dodaju i porast svijesti o tome da isključivanjem žena iz pojedinih sektora, isključivo zbog tradicije vezane uz spolne uloge, društvo sebi uskraćuje veliki dio potencijala. Nema sumnje da se društva koja ograničavaju žene u njihovim željama i mogućnostima time odriču polovice svojih potencijala i da si time uskraćuju mnogo toga.
Općenite i inicijalne reakcije na američki ženski štih u tradicionalno muškoj sferi su pozitivne. Komentari se svode na odobravanje situacije u kojoj se na prvom mjestu cijene trud i sposobnosti, a ne spol ili neke druge karakteristike osoba. Dapače, neke od spomenutih čelnica su znale istaknuti kako njihov spol nikada nije bio prepreka. U izjavi za portal Politico Andrea Thomson je ranije ove godine kazala da su 'pozitivne strane' rada u državnoj upravi 'jednake mogućnosti i jednaka plaća' i dodala da je mnogo puta bila jedina žena u prostoriji, ali da je uvijek imala isti tretman. S njom se složila i Gordon-Hagerty koja je kazala da čak nije niti primijetila da je jedina žena u prostoriji dok ju netko drugi nije upozorio na to. 'Nakon nekog vremena, nije se uopće radilo o spolu', kazala je, 'radilo se o kvalifikacijama ljudi koji se nalaze za stolom'.
No, postoje i neki kritičari koji upozoravaju da činjenica da američkom vojnom mašinerijom upravljaju žene nije dobra za općeniti položaj žena u društvu. Ti kritičari podsjećaju da sve te kompanije i dalje proizvode smrtonosno oružje koje se nerijetko koristi u slučajevima i na lokacijama gdje se njihovim korištenjem opet održavaju društveni sustavi u kojima su žene neravnopravne, kao i na činjenicu da od korištenja tog oružja nerijetko stradava mnoštvo žena u civilu.
Bez obzira na različita mišljenja, pa čak i o tome koji su pravi razlozi za spomenute promjene, američka situacija interesantan je zaokret i odraz modernog društva u kojem tradicionalnu vojnu čizmu mijenja ženska štikla.