U srijedu je na izjave Grupe reagirao ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović, koji se sastao s Upravom Petrola i potom održao presicu za medije. Rekao je da je 'neugodno iznenađen ponašanjem Petrola'. 'Marža je u Hrvatskoj ista kao i u Sloveniji, 75 lipa. No oni bi htjeli veće marže, oko jedne kune. U prvih devet mjeseci ostvarili su gotovo 100 milijuna eura dobiti, znači da nisu problemima. Zašto zatvore pumpe Sloveniji? Ina je osigurala dovoljne količine svega. Ja ću pozvati sve na razumno ponašanje i dijalog', rekao je Filipović.

Uprava Petrol Grupe demantirala je ministrove izjave o poslovnim rezultatima, ustvrdivši da oni nisu točni. 'Grupa Petrol u Hrvatskoj (podaci se odnose na Petrol d.o.o. Zagreb uključujući tvrtku Crodux Derivati ​​​​dva d.o.o., koji je početkom studenoga 2022. godine pripojen Petrolu d.o.o.) ostvario gubitak od 3,5 milijuna eura u prvih devet mjeseci 2022. (prilagođeni bruto poslovni rezultat iznosio je 88,77 milijuna eura, a EBITDA 23,18 milijuna eura)', naveli su iz Petrol Grupe.

Iz Petrola su također pojasnili kako se regulatorna ograničenja u Sloveniji i Hrvatskoj značajno razlikuju. Ponovili su i da su trenutne regulatorne mjere u području prometa goriva nesrazmjerne okolnostima za regulaciju cijena naftnih derivata, jer su cijene naftnih derivata opet na istoj razini kao prije početka rata u Ukrajini. Dotaknuli su se i marže.

'S važećim državnim propisom, marža određena u Hrvatskoj niža je od marže koja je regulirana važećim državnim propisom uredbe o prodaji naftnih derivata u Sloveniji. Marža u Hrvatskoj trenutno iznosi 0,65 kuna (0,086 eura) po litri goriva. U formuli koju određuje slovenska uredba, uključen je i djelomični trošak umješavanja biokomponente. U Hrvatskoj taj trošak nije uključen i pokriva se neposredno iz marže', navode iz Petrola u odgovoru ministru Filipoviću.

Članovi Uprave Petrola Hrvatska smatraju da je došlo vrijeme za deregulaciju cijena naftnih derivata, da naftne kompanije u Hrvatskoj ne ostvaruju nikakve enormne profite i da će iduća godina biti još i gora, te da su im sadašnji uvjeti poslovanja neodrživi. Uprava Petrola je, kako su ranije naveli u priopćenju, kontinuirano pozivala resorno ministarstvo i Vladu Republike Hrvatske, da izmijene nerazmjerne mjere.

Tvrde i da su upozoravali hrvatsku Vladu da nastavkom primjene postojeće uredbe više neće biti moguća daljnja opskrba hrvatskog tržišta naftnim derivatima od strane Petrol Grupe. Unatoč brojnim aktivnostima usmjerenim na prekid nerazmjerne i neodržive regulative, rješenja do danas nisu pronađena.

'Svako interveniranje sa strane u tržišni mehanizam vodi do poremećaja'

Aktualnu situaciju potanko je prokomentirao hrvatski ekonomist Ljubo Jurčić. On, naime, kaže da se Hrvatska opredijelila za tržišnu ekonomiju i time prihvatila da tržišni mehanizam bude glavni alokator proizvodnih resursa. Podsjeća da su glavni element tržišta cijene koje se u konačnici formiraju pod utjecajem tržišnih sila, odnosno ponude i potražnje.

'Na ponudu i potražnju mogu utjecati i sile koje dolaze izvan ekonomskog i financijskog sektora. U dužim rokovima to su redovito tehnološke promjene i promjene u ukusima potrošača, a u kraćim rokovima to su prirodne nepogode, geopolitičke promjene, ratovi i slično. Kako god bilo, cijene su uvijek glavni indikator gospodarskih kretanja. Odnosi među cijenama različitih roba i usluga pokazuje njihove relativne ekonomske odnose. Odnosi cijena roba i usluga i cijena rada utječe na relativni ekonomski položaj i ekonomski odnos između proizvođača (ponuđača) i kupaca. Isto tako, odnosi među cijenama između sudionika u proizvodnom lancu utječu na njihov relativni ekonomski položaj. Ukratko, može se reći da je glavni faktor tržišnog mehanizma cijena, kao rezultat ponude i potražnje. Svako interveniranje sa strane u tržišni mehanizam dovodi do poremećaja u 'prirodnom' funkcioniranju tržišta, kao najboljeg regulatora ekonomske aktivnosti, i do lošijeg ukupnog ekonomskog rezultata. Izuzetak su monopoli i eksternalije', navodi Jurčić.

Osvrnuo se na regulaciju, odnosno 'zamrzavanje' cijena finalnih proizvoda, točnije maloprodajnih cijena koje su zadnje u proizvodnom procesu. Jurčić to naziva 'najrizičnijom i najopasnijom regulacijom'.

'Budući da u proizvodnom procesu najčešće sudjeluje veći broj sudionika kojima cijene inputa rastu, radi održavanja svog relativnog ekonomskog položaja ili čak i pozitivnog poslovanja, oni to povećanje cijena svojih inputa trebaju prebaciti na cijene svojih proizvoda koje isporučuju svojim kupcima. Ako to ne mogu, njihov ekonomski položaj se pogoršava s opasnošću da počinju ostvarivati negativan rezultat. Primjerice, ograničenje cijene naftnih derivata će potaknuti trgovce naftnim derivatima na racionalizaciju poslovanja na samo one proizvode s kojima ostvaruju zadovoljavajući pozitivan rezultat. Ako ne mogu održati pozitivno poslovanje, obustavit će prodaju i zatvoriti prodajno mjesto. Neke kompanije mogu izdržati negativno poslovanje u kraćem roku, ali u 'produženom' roku zasigurno će obustavit će poslovanje, odnosno isporuku svojih proizvoda, radi prestanka proizvodnje 'negativnog' rezultata. Ako se situacija ne promijeni poduzeće dolazi u opasnost opstanka', pojašnjava Jurčić, osvrnuvši se pritom i na regulaciju cijena naftnih derivata koju Hrvatska provodi, a koja bi prema Jurčiću trebala biti 'na vrlo kratak rok'.

'Moglo bi doći do nestašice naftnih derivata'

'U protivnom doći će do prekida lanaca opskrbe, odnosno do nestašice naftnih derivata. Energenti, a time i naftni derivati, imaju karakteristike infrastrukturnog proizvoda, tj. proizvoda koji su direktno ili indirektno input svih drugih proizvoda, zbog čega oni spadaju u strateške proizvode. Zbog toga je njihova cijena bitna, ali prije cijena je puno važnija njihova sigurna i dovoljna opskrba tržišta, odnosno nacionalnog gospodarstva i stanovništva. Pucanje lanaca opskrbe naftnim derivatima dovodi do njihove nestašice na tržištu, sa svim negativnim posljedicama za gospodarstvo i društvo. Iako naftni derivati sudjeluju s par postotaka u vrijednosti ukupne proizvodnje, njihova nestašica neće smanjiti tu proizvodnju za tih par postotaka nego se cijela proizvodnja gubi', kaže.

Kao primjer negativnih efekata takve regulacije Jurčić navodi Mađarsku gdje se, kaže, pojavila nestašica te je takva regulacija morala biti ukinuta.

'Prema članku 49. Ustava Republike Hrvatske, Poduzetničke i tržišne slobode su temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Tržišne slobode znači da tržišna ponuda i potražnja određuje cijene, a ne Vlada. Vlada treba samo osigurati i zaštititi slobodu tržišnog natjecanja, zakonima o slobodi tržišnom natjecanju i organizirati institucije za njegovo provođenje. Negativni utjecaj povećanja cijena nekih proizvoda bitnih za životni standard građana, kao što su i naftni derivati, Vlada treba umanjiti socijalnim, ciljanim mjerama prema društvenim grupama kojima je to najnužnije. Pored toga treba donijeti mjere za poticanje štednje kako bi se smanjila potražnja – a time smanjio i poticaj za povećanje cijena – te koordinirati fiskalnu i monetarnu politiku s jasnim ciljem.

Koliko je god potrebna briga za očuvanje standarda građana, isto toliko potrebna je politika za očuvanje i razvoj gospodarskih subjekata. Iako mjere za očuvanje standarda građana možda daju vidljive, i u vrlo kratkom roku, neke pozitivne rezultate, bez politike očuvanja i razvoja sudionika u lancu dobave naftnih derivata, na tržištu bi se u kratkom roku mogle pojaviti oskudice, sa svim negativnim efektima, a u dugom roku ti negativni efekti bi bili višestruko veći. I za gospodarstvo i za društvo', rekao je Jurčić.

'Najugroženiji su građani'

Ustvrdio je kako je aktualna kriza poticaj za zelenu energetsku tranziciju prema kojoj su naftne kompanije već krenule. Stoga smatra da bi tu tranziciju zaustavile regulacija i zamrzavanje cijena naftnih derivata. To bi, prema Jurčiću, značilo 'dugoročno isključenje Hrvatske iz kvalitetnog uključivanju u ovu tranziciju'. Smatra da su time najugroženiji građani, te da se politika zaštite standarda građana treba voditi 'kroz širok skup razrađenih socijalnih mjera'.

Jurčić smatra da regulaciju cijena naftnih derivata treba prepustiti tržištu, dok Vlada samo treba osigurati funkcioniranje tržišta bez monopola, oporezovati negativne eksternalije, a podupirati pozitivne.

'Propisi o maržama mogu biti samo na kratki rok, možda mjese -dva, čisto iz političkih razloga. Na duži rok marže se ne smiju ograničavati. One trebaju biti rezultat tržišnog natjecanja i poslovne politike na kratki rok i razvojne politike kompanije u dugom roku. Marže održavaju kompanije u sadašnjem vremenu, ali one omogućavaju ili onemogućavaju i budući razvoj, odnosno tranziciju u skladu s promjenom tehnologije, propisa, promjena na tržištu i slično. Uz sve to Vlada ne bi smjela donositi mjere koje bilo koji subjekt doveo u neravnopravan položaj ili mu neopravdano povećava troškove, jer su tržišne slobode i ravnopravan položaj na tržištu zagarantirane Ustavom. Ako takve mjere Vlada donese zbog nekih drugih ciljeva, ona bi trebala pokriti štete takvih mjera, ili će doći do zahtjeva dobavljača prema državi za nadoknadu štete.

Budući da se očekuje smanjenje ponude naftnih derivata na europskom tržištu već od veljače iduće godine, a time i dodatni pritisak na rast nabavnih cijena zbog nastupanja embarga na ruske derivate, već sada je nužno znati politiku Vlade, u narednom razdoblju, prema poslovanju na naftnom tržištu. Ta politika treba osigurati predvidljivost i stabilnost poslovanja. Nafta i naftni derivati se naručuju za naredno razdoblje. Ako uvjeti poslovanja nisu poznati za naredno razdoblje, velik je rizik sada naručivati. Ako se procijeni da su ti rizici preveliki, vrlo lako bi mogla doći do oskudice naftnih derivata na tržištu', zaključuje Jurčić.