Zbog diskrecijske naravi takvih razgovora zasad o svom sudjelovanju na natječaju govore veoma uopćeno. 'Mi smo načelno svakako zainteresirani za tu koncesijsku priču', kaže Dinko Novoselec, prvi čovjek AZ fonda, najvećeg u kvartetu mirovinskih fondova drugog stupa, za Poslovni dnevnik.

I premijer Zoran Milanović je za srpanjske sjednice Vlade na kojoj se raspravljalo o monetizaciji autocesta u uvodnom izlaganju znakovito naglasio kako je 'otvorena mogućnost da u monetizaciji hrvatskih autocesta sudjeluju i hrvatski mirovinski fondovi'. Budući da je koncesioniranje autocesta politički i zapaljivija tema od klasičnih privatizacija, Vladi bi očito odgovaralo da oni participiraju u toj priči jer je onda ipak mogu 'prodavati' i kao posredno sudjelovanje gotovo 1,7 milijuna građana, članova tih fondova.
Jedno od zanimljivijih pitanja pritom su svakako iznosi s kojima bi oni to mogli učinili. S obzirom na postojeća ulagačka ograničenja i trenutačnih 54 milijarde kuna imovine cijeloga fondovskog četverca, značajnije uključivanje zahtijevalo bi izmjene zakonskih propisa.

Zanimljivo je s tim u vezi primijetiti da su otprije planirane promjene zakonske regulative za mirovinske fondove još početkom srpnja bile spremne za sjednicu Vlade i prvi saborski ogled, ali su očito stavljene na čekanje. Vrijeme će pokazati je li upravo projekt koncesioniranja autocesta razlog tome.

Investicijski bankar blizak Vladi kaže kako su mirovinski fondovi u kombinaciji, tj. konzorciju sa strateškim investitorom iz sektora upravljanja autocestama, pogodan investitor za to. Optimalnim drži da ulože do desetak milijardi kuna. To je, međutim, i mimo pitanja limita novac koji daleko premašuje udio lako unovčive imovine tih fondova. Čak i kad bi u narednih pola godine mjesečne priljeve od oko 400 milijuna kuna doprinosa parkirali (na užas burzovnih igrača) za potrebe te operacije, ne bi se došlo to iznosa kojim bi u potencijalnom konzorciju participirali više od četvrtine.

Stoga se kao moguća opcija u financijskim krugovima spominje i svojevrsno prebijanje potraživanja fondova od države, odnosno debt-to-equity swap. Drugim riječima, to znači da bi mirovinski fondovi svoj dio cijene platili odgovarajućim dijelom portfelja koji imaju plasiran u državne obveznice, a trenutno je u njima 35 milijardi kuna.