Političari željni pomoći Ukrajini u obrani od ruske agresije pozivaju europske proizvođače da proizvode brže, više i po nižoj cijeni. No uprave kompanija poručuju da se prvo trebaju potpisati čvrsti i obvezujući ugovori s vladama da bi se krenulo s energičnijom proizvodnjom.

Neke tvrtke - uključujući švedski Saab, norveško-finski Nammo, njemački Rheinmetall te francuske Nexter i MBDA - krenule su sa samostalnim investicijama. Sada pozivaju na sklapanje ugovora kako bi se osigurale da ne troše stotine milijuna eura samo da bi vidjele kako potražnja nestaje za nekoliko godina.

'Malo riskiramo', izjavio je za američki Politico glavni izvršni direktor Saaba Micael Johansson, ističući da njegova tvrtka ulaže u infrastrukturu, osoblje i sirovine. 'To su potpuno naša ulaganja. Zato nam je važno da dobijemo dugoročne ugovore.'

Zadatak s kojim se suočava europska obrambena industrija je golem. Nakon desetljeća sve tanjih proračuna i vojnih planova, uglavnom usredotočenih na relativno male inozemne operacije kao što su Afganistan i regija Sahel u Africi, europske vlade suočavaju se s hladnoratovskom situacijom u kojoj su nužne velike količine tradicionalnog oružja poput tenkova i topništva. Lekcija je to izvučena iz borbi u Ukrajini, u kojoj se 'spaljuje' nevjerojatna količina streljiva i opreme dok se dvije strane međusobno bore na relativno statičnim linijama bojišnice.

Europska unija obećala je isporučiti Ukrajini milijun komada topničkog streljiva u sljedećih 12 mjeseci, a sve te granate trebale bi biti proizvedene u europskim tvornicama.

U travnju je Europska komisija predložila 500 milijuna eura vrijedan Zakon o potpori proizvodnji streljiva (ASAP) kako bi se potaknula industrijska proizvodnja za isporuku streljiva i projektila Ukrajini te pomoglo zemljama članicama da popune svoje zalihe — što ga čini ključnim dokumentom industrijske vojne strategije.

To dolazi povrh porasta vojne pomoći koju su zemlje EU-a poslale Ukrajini. Njemačka je izdvojila 7,4 milijarde eura u 2022. i 2023. za opskrbu Ukrajine i obnovu vlastitih zaliha. Nakon početnog nećkanja, Berlin sad šalje sve od 18 tenkova Leopard 2A6 do topničkih sustava i protuzračnih obrambenih sustava Patriot — s tim da je mnogo više toga na putu.

Poljska i Slovačka poslale su većinu svojih borbenih zrakoplova MiG-29 iz sovjetske ere, a Varšava je također uputila u Ukrajinu 325 tenkova — uglavnom nadograđenih T-72 iz sovjetske ere, kao i Leoparde. Francuska je poslala sustave protuzračne obrane, lake tenkove i haubice Caesar. Švedska pak šalje haubice Archer, borbena vozila pješaštva i protutenkovsko oružje.

Ministarstva obrane smišljaju kako nastaviti slati materijal u Ukrajinu dok obnavljaju i moderniziraju svoje zalihe, a industrija očekuje niz ugovora za popunjavanje skladišta koja se brzo prazne. Da bi to učinile, tvrtke moraju u vrlo kratkom roku nadoknaditi desetljeća smanjenog financiranja i manjeg broja radne snage.

'Možete provesti kratkoročne mjere za povećanje proizvodnje, ali ako želite imati temeljnu promjenu u kapacitetima i zalihama, to su milijarde eura u sljedećem desetljeću' rekao je Tom Waldwyn, znanstveni suradnik za vojnu nabavu pri think tanku Međunarodnog instituta za strateške studije.

Iako većina zemalja EU-a još uvijek ne ispunjava cilj NATO-a o trošenju dva posto BDP-a na obranu, savez je doživio osam godina sa stalnim povećanjem potrošnje. U 2022. ona je u europskim zemljama porasla za 13 posto, na 345 milijardi dolara.

Ukrajinski rat je ubrzao taj tempo. U proteklih 18 mjeseci većina zemalja EU-a obećala je povećati vojnu potrošnju. No riječi europskih političara sporo se materijaliziraju u stvarne dugoročne narudžbe oružja i streljiva, a novi instrumenti EU-a za olakšavanje zajedničke nabave i financiranja još uvijek su u fazi pregovora u Bruxellesu.

'Postoji ogroman jaz između povećanih obrambenih proračuna i tinte na ugovoru', rekao je Jan Pie, glavni tajnik Udruge europske zrakoplovne, sigurnosne i obrambene industrije, koja predstavlja teškaše, uključujući KNDS, Dassault Aviation i Rheinmetall. Ne radi se o nedostatku političke volje, ustvrdio je Pie, već o posljedici birokratskih prepreka i sporosti. 'Još smo uvijek u mirnodopskom raspoloženju', smatra Pie.

Slična poruka stigla je i sa svibanjskog sigurnosnog foruma GLOBSEC u Bratislavi. Govoreći u prostoriji punoj dužnosnika, viši potpredsjednik KNDS-a Marcel Grisnigt bio je otvoren: 'Nemamo dugoročnu jasnoću. Jasnoća nisu signali ili obećanja, to su ugovori. Dugoročni, čvrsti ugovori.'

Neki su ugovori sklopljeni ​​— ali ne tempom koji priželjkuje industrija. Njemačka je nedavno naručila tenkove Leopard 2 od Krauss-Maffei Wegmanna za zamjenu oklopnjaka doniranih Ukrajini, a Rheinmetall je potpisao više od 500 milijuna eura vrijednih ugovora o isporuci streljiva s više zemalja. Finska će pak kupovati streljivo od Nextera.

'To je vrlo specifično tržište. Nema privatne potražnje i tvrtke se jako oslanjaju na države', rekla je Lucie Béraud-Sudreau, direktorica programa za vojne izdatke i proizvodnju oružja u Štokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI).

Međutim, kada se vlade stvarno pokrenu, one ne favoriziraju uvijek europsku industriju. Neki od ugovora najavljenih od početka rata u Ukrajini idu tvrtkama izvan EU-a, što izaziva strahove da će kompanije iz Južne Koreje, Izraela i Turske najviše omastiti brke.

Nad svakim europskim povećanjem izdvajanja za oružje nazire se silueta SAD-a, države koja tradicionalno isporučuje više od polovice europske vojne opreme.

'Još uvijek čujem neke ljude kako govore da francuski proizvođači zrakoplova profitiraju od rata u Ukrajini - što se tiče Dassault Aviationa, to je nula', rekao je izvršni direktor Dassault Aviationa Éric Trappier prošlog mjeseca u francuskom Senatu. 'Oni koji profitiraju od rata u Ukrajini su Sjedinjene Američke Države — točka. Drugih nema. Barem što se borbenih zrakoplova tiče.'

Poljska ima gotovo 10 milijardi dolara u ugovorima za kupnju tenkova Abrams i lovaca F-35 od SAD-a, a također troši 10 milijardi dolara na južnokorejsku vojnu opremu. Danska i Nizozemska kupuju izraelsko oružje, a Rumunjska je u pregovorima o kupnji F-35.

'Kad vidim da neke zemlje povećavaju svoje izdatke za obranu kako bi masovno kupovale neeuropske proizvode, jednostavno im kažem - postavljate teren za probleme sutrašnjice', upozorio je francuski predsjednik Emmanuel Macron u Bratislavi.

U proteklih 18 mjeseci neke su europske tvrtke povećale proizvodnju. Ali sada mnogi direktori upozoravaju da su dosegli granicu onoga što mogu učiniti bez vladinih naloga i značajnih dugoročnih ulaganja u izgradnju novih tvornica. Kako bi kratkoročno potaknuli proizvodnju, tvrtke su uvele dodatne smjene, kupile su nove strojeve i zaposlile nove radnike. Kompanije, kao što su proizvođač projektila MBDA i Czechoslovak Group, ove godine zapošljavaju oko 1000 radnika više nego lani.

U Švedskoj je Saab već udvostručio proizvodnju i planira je ponovno udvostručiti do početka 2025. U Francuskoj se proizvodnja nekih artikala — uključujući oružje poslano u Ukrajinu — također udvostručila. MBDA proizvodi 40 protuzračnih projektila Mistral mjesečno umjesto 20, a Thales sada proizvodi 24 radara Ground Master godišnje umjesto 12.

Nexter je povećao proizvodnju haubica Caesar s četiri na osam jedinica mjesečno, a tvrtka je u pregovorima s talijanskom vladom o pokretanju noćnih smjena, rekao je šef Nexterovog ogranka za streljivo Dominique Guillet.

U Njemačkoj je izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger obećao u svibnju povećati godišnju proizvodnju topničkih granata od 155 milimetara s 450.000 na 600.000, uglavnom širenjem postojećih pogona i integracijom preuzimanja španjolske tvrtke Expal Systems.

Nakon desetljeća proizvodnje malih količina streljiva i oružja, jačanje obrambene sposobnosti Europe na smislen način zahtijevat će još milijarde eura ulaganja i godine strpljenja, izjavilo je za Politico nekoliko čelnika europske vojne industrije.

Dok tvrtke pojačavaju proizvodnju, istovremeno se bore s inflacijom, manjkom sirovina, mikročipova i radnika. Za neke elektroničke komponente čeka se i po devet mjeseci.

Oživljavanje vojne proizvodnje također znači da tvrtke proizvode iste stvari u isto vrijeme, što povećava pritisak na opskrbne lance. Vlada nestašica raznih sirovina, uključujući aluminij, titan i barut. U Francuskoj je zrakoplovna industrija počela gomilati zalihe titana i zalaže se za više recikliranja.

Čelni ljudi europske vojne industrije nadaju se da svi ti napori neće biti uzaludni. 'Bilo bi grozno da za dvije, tri godine političari odluče zaustaviti sva ta ulaganja. Bili bismo prisiljeni otpustiti tisuće ljudi', rekao je Jean-Marc Duquesne, glavni delegat francuske lobističke skupine GICAT, koja predstavlja tvrtke kao što su Safran, Thales i Airbus.