pokret fi/re

Mlate milijune, a jedu iz konzerve, krpaju odjeću i ne pale grijanje: Sve to da bi u mirovinu otišli već s 40

02.11.2019 u 18:51

Bionic
Reading

Pokret za financijskom neovisnošću koja omogućuje rani odlazak u 'mirovinu' posljednjih je godina zadobio nešto popularnosti u svijetu, a karakteriziraju ga mladi pripadnici koji usprkos dobrim primanjima žive vrlo štedljivo i oskudno kako bi već do 40. godine mogli dati otkaze i uživati u plodovima štednje i ranijeg odricanja

Užarena rasprava koja se još nedavno vodila u domaćim medijima i javnosti oko predloženih promjena u mirovinskom sustavu i planiranog povećanja dobi za odlazak u mirovinu pokazala je koliko je ta tema važna u našim životima. I dok se ta rasprava najčešće vodi oko toga treba li u mirovinu ići sa 62, 65 ili 67 godina, posljednjih godina u svijetu iz sfere opskurnosti izlazi pokret koji zagovara odlazak u mirovinu puno ranije, u tridesetima ili najkasnije s četrdesetak godina.

Pokret se skriva iza skraćenice FI/RE koja dolazi od engleskih riječi 'financial independence, retire early'. U prijevodu: financijska neovisnost i rano umirovljenje. Zaživio je prije desetak godina u glavama i životima nekih pojedinaca, mada mu korijeni sežu i nešto dalje u prošlost, a posljednjih godina se pojavio kao zajednička filozofija koja okuplja zainteresirane najčešće kroz društvene mreže i razmjenu iskustava na internetu.

U osnovi se radi o načinu života koji zagovara vrlo visoku razinu štednje kombiniranu s investicijama kako bi se što prije moguće dosegnula razina ušteđevine koja omogućava neovisnost i slobodu bez ovisnosti o radu, odnosno radnom mjestu. Za razliku od poznatih sličnih primjera financijske neovisnosti mladih ljudi, kad se ona stjecala uglavnom zahvaljujući bogatim roditeljima ili eventualnoj sreći, u slučaju FI/RE pokreta najvećim se dijelom radi o prosječnim mlađim osobama koje imaju redovne poslove i potječu ili iz siromašnih ili iz obitelji srednje klase.

Život ispod mogućnosti

Ono što ih izdvaja od ostatka njihove generacije je volja da veći dio svoje sadašnje zarade stavljaju na stranu i istovremeno žive vrlo oskudno, bitno ispod svojih mogućnosti. Cilj je zaraditi dovoljno da se redovni posao može napustiti već u tridesetima, a najkasnije sa četrdesetak godina. Pri tome se naglašava da ciljevi pokreta nisu da njegovi pripadnici budu bogataši u trenutku kad prestanu raditi već žele imati dovoljno novca da mogu realistično očekivati nastavak životnog standarda na koji su navikli.

U tome su se iskristalizirale neke okvirne brojke mada svaki sljedbenik FI/RE filozofije prilagođava situaciju vlastitim mogućnostima. Glavna od njih je '4 posto' – dio ušteđevine koji se može godišnje isplatiti, a da se ne naruši glavnica i da omogućava željeni životni standard. Drugim riječima, ako netko za život troši 20 tisuća dolara godišnje potrebna ušteđevina mu je pola milijuna dolara. Mnogi sljedbenici ističu da čak 50 posto svojih prihoda odvajaju u štednju.

Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
  • Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
  • Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
  • Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
  • Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
  • Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH
    +5
Sindikat umirovljenika uručio otvoreno pismo Vladi RH Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic/PIXSELL

Ciljevi sljedbenika filozofije su osobni i variraju već o okolnostima, no ono što im je zajedničko je da se odriču velikog dijela potrošnje koji je uobičajen njihovim vršnjacima. Američki dnevnik New York Post je na svojem portalu nedavno objavio priču o nekolicini pripadnika pokreta. Među njima se nalazi 36-godišnji Daniel koji godišnje zarađuje čak 270 tisuća dolara kao korporativni pravnik u New Yorku, no živi u susjednom New Jerseyu kako bi izbjegao visoke poreze, nema televizor već mu razonodu predstavljaju knjige koje za pedestak centi kupuje u lokalnoj crkvi, ima samo pet odijela koja zašije kad se rasparaju, a zimi čak niti ne uključuje grijanje nego jednostavno 'odjene još nekoliko slojeva'. Uz dosadašnju ušteđevinu nada se da će 'u mirovinu' za tri godine.

Shang Saavedra je konzultantica za korporativnu strategiju koja zajedno sa suprugom također zarađuje više od 100 tisuća dolara godišnje. Žive na Manhattnu, ali mjesečno za zabavu troše tek 25 dolara, nikad ne kupuju pića, a odjeću si sami šivaju. Saavedra bi sa svoje 34 godine već sada mogla dati otkaz na radnom mjestu i živjeti od ušteđevine.

BBC je prije godinu dana u svojoj priči o FI/RE pokretu dao primjer britanskog računovođe koji je dvadeset godina pažljivo štedio vozeći se, primjerice, biciklom na posao umjesto da plaća javni prijevoz kao i odricanjem od pića, da bi do 43. godine uštedio dovoljno za miran nastavak života. The Guardian u sličnoj priči donosi primjer Kanađanina koji živi u američkoj državi Colorado, a koji je zahvaljujući štednji i skromnom životu u mirovinu otišao već nakon što je proslavio 30. rođendan.

Rade kad žele i što žele

Uz volju za štedljivim životom ono što spaja pripadnike FI/RE filozofije je i razmjena iskustava na internetu. U posljednjih deset godina pojavio se niz blogova, rasprava, grupa na društvenim mrežama, pa čak i podcast ili video kanala preko kojih se dijele savjeti za štedljivost u životu. Odricanje od materijalnih dobara za pripadnike pokreta često znači i odricanje od određenih iskustava pa i dijela društvenog života jer radi svoje filozofije nerijetko nisu spremni trošiti na zabavu, izlaske, obroke u restoranima i putovanja.

Pojedinci iz FI/RE pokreta koji su već postigli svoje ciljeve ističu zadovoljstvo ali i napominju da im nikada nije bio cilj isključivo to da više ne moraju raditi, već jednostavno da to nisu primorani. Financijska neovisnost omogućuje im da rade ono što žele i kad žele, a ako baš nisu raspoloženi, uvijek imaju ušteđevinu na koju se mogu mirno osloniti.

Neki kritičari pokreta smatraju da prosječne ušteđevine koje sljedbenici navode kao svoj cilj financijske neovisnosti ipak nisu dovoljne. Iznosi u razini od nekoliko stotina tisuća do možda milijun dolara čine im se nedostatnima za potencijalne velike troškove koji se mogu javiti tijekom života, posebno kad su u pitanju zdravstveni troškovi. Taj je problem svakako aktualniji za američke sljedbenike FI/RE filozofije radi već poslovično visokih medicinskih troškova koji su karakteristični za SAD i njima se preporuča nešto veća ušteđevina od nekoliko pa do desetak milijuna dolara.

Koliko god je FI/RE pokret u posljednje vrijeme izašao iz sjene i o njemu se počelo i nešto više govoriti u javnosti, posebno na društvenim mrežama, i dalje se radi o filozofiji koja će odgovarati vrlo malom dijelu ljudi. Za prihvaćanje tih ideja treba imati mogućnosti, odnosno treba živjeti u državi gdje su primanja dovoljno visoka da se od njih mogu odvajati značajni iznosi za štednju. Treba biti u mogućnosti raditi na takvom radnom mjestu koje to omogućuje za što je najčešće potrebno i visoko obrazovanje koje nije dostupno svima.

Treba, na kraju, biti spreman u potpunosti se posvetiti toj filozofiji što znači dosta odricanja, kako materijalnih tako i drugih, na što mnogi nisu spremni. U doba kad mlađe generacije ističu da je teško dobiti pristojno plaćeni posao, a kamoli nešto štedjeti sa strane, inspirativno je vidjeti da ima i drugačijih primjera. No, s obzirom na uvjete današnjeg života, ne može se baš učekivati da će se FI/RE previše razbuktati.