U svojim predviđanjima za budućnost često navodite kako je razmišljanje business us usual recept za katastrofu. Što to točno znači i kako bismo trebali razmišljati da se bolje pripremimo za promjene koje neizbježno stižu?

Ako nastavite sa svojim principom business as usual, bit ćete u potpunosti nepripremljeni na ono što dolazi. Mogu vam dati jedan primjer. Što se dogodi kada se kombiniraju tehnologije autonomnih i električnih vozila? S obzirom na to da električna vozila imaju puno manje pokretnih dijelova, mogu prijeći preko milijun kilometara, umjesto dosadašnjih nekoliko stotina tisuća, što mijenja cijenu po kilometru vožnje. To znači da će postati razumnije kupovati vožnju kao uslugu nego posjedovati automobil. To će imati ogroman učinak na prosječan obiteljski budžet te će jedna obitelj na taj način moći uštedjeti oko četiri tisuće eura godišnje jer više neće posjedovati automobil i trošiti novac na gorivo. Proizvodnja vozila će se smanjiti do 70 posto dok će se potrošnja nafte, samo u SAD-u, smanjiti za čak 30 milijuna barela dnevno. Također, nestat će osiguranja vozila jer vozila kao takvih više neće biti. Stoga ako ste vlasnik osiguravajuće kuće za vozila ili tvornice automobila ili kompanije koja se bavi proizvodnjom goriva i nastavite poslovati kao da se ništa neće promijeniti u budućnosti, idete prema potpunoj katastrofi.

Smatrate li da će mnoge korporacije nestati?

Ono što ja vidim to je da se pomičemo iz svijeta 'ekonomije razmjera ili obujma' starog svijeta, u kojem su glavnu ulogu igrali veliki igrači i korporacije, prema svijetu 'ekonomije distribucije', u kojem mrežna rješenja mogu učiniti mnogo toga daleko bolje, jeftinije, efikasnije i bliže. Stoga ako niste na to pripremljeni, postajete irelevantni, bez obzira gdje se nalazili. Kao što Seth Godin kaže, u budućnosti će ostati samo dvije vrste kompanija – one hrabre, koje će se prilagoditi novom načinu poslovanja, i one mrtve, ako nastave svoje poslovanje po principu business as usual.

Koje su to ključne promjene, događaji i tehnologije što će obilježiti idućih 20 godina i najviše promijeniti svijet?

Prva je umjetna inteligencija koja će definitivno utjecati na većinu današnjih poslova, što će se dogoditi vrlo brzo. Ako ste velika organizacija što ima puno zaposlenika i oni rade poslove koje danas mogu obavljati strojevi, iskoristite priliku, razmislite o tome koja su to nova radna mjesta za ljude i kako bi gospodarstvo temeljno na tim poslovima trebalo izgledati. Druga su obnovljivi izvori energije koji trenutno prolaze kroz izuzetno uzbudljivu fazu. Ono najzanimljivije što bi obnovljivi izvori energije mogli donijeti u budućnosti je da će, s obzirom na to da ih distribuira priroda, biti mnogo više energije koju će generirati mala poduzeća, farme, škole, a ne više velike korporacije. Kada se tom energijom krene trgovati putem 'energetskog interneta', promijenit će se cjelokupna dinamika moći u svijetu. Osim toga, cijena energije više se neće mijenjati jer nakon što postavite solarne ploče ili svoje vjetroturbine, marginalni trošak goriva je nula s obzirom na to da su vjetar i sunce besplatni. Sve što morate pokriti su minimalni troškovi održavanja, a to znači da imate mnogo stabilnije okruženje za ulaganja jer ćete točno znati cijenu energije. Treći potencijalni igrač je, iako ne možemo još biti u potpunosti sigurni kako će se ta tehnologija razviti - blockchain.

Kako će po vama izgledati svijet za 20 godina?

Vrlo rijetko predviđam i zapravo uopće ne volim predviđati. Svatko tko vam kaže kako će svijet izgledati za 10 ili 20 godina je arogantan i u krivu. Predviđanja ljudskih bića su skoro uvijek pogrešna i to zbog dva glavna razloga. Prvo, jer smo skloni predviđati na temelju svojih predrasuda i prema vlastitom referentnom okviru. Nastojimo predvidjeti nešto što se samo malo razlikuje od onoga što se već događa oko nas ili predviđamo samo ono što želimo vidjeti u budućnosti. Drugi razlog je to što je interakcija društva i tehnologije izuzetno kompleksna da bismo uopće mogli nešto predvidjeti. Uzmite za primjer dolazak interneta – bilo je vrlo lako predvidjeti porast korištenja e-maila, no nitko tada nije predvidio društvene mreže, kako će se one moći koristiti u širenju lažnih vijesti i kako će utjecati na demokraciju.

Po vašoj procjeni, koliko su današnje kompanije spremne za promjene koje nosi budućnost, s obzirom na to da su mnoge iznenadile tehnologije poput blockchaina i trendovi poput ekonomije dijeljenja?

Mislim da većina kompanija zapravo ne razumije to koliko će značajne neke od promjena u budućnosti biti i koliko će se brzo to dogoditi. Budućnost je konstantna bitka. Najveći problem koji imamo danas je to što su naše institucije i način razmišljanja u potpunosti neprikladni za rješavanje problema s kojima se suočavamo. Primjerice u poljoprivredi, uz današnju stopu erozije tla, ostalo nam je manje od 60 godina za žetve, tako da moramo početi mijenjati stvari, raditi ih bolje i drugačije. Polovica svjetske populacije nema pitku vodu, a 80 posto svjetske populacije živi pod težinom korumpirane države. Demokracija je pred uzmakom jer je bazirana na sustavu koji je kreiran u 19. stoljeću, a treba se suočiti s problemima 21. stoljeća. Obrazovni sustav je zaglavio u 1950-ima, a zdravstvo je kreirano tako da čeka da se ljudi razbole kako bi profitiralo od njihovog liječenja, radije nego da pomogne ljudima da budu zdravi, odnosno da uopće ne obole.

Trebamo li se bojati previše snažnog razvoja umjetne inteligencije - može li ona u negativnom smislu poremetiti naš business as usual ili je zapravo umjetna inteligencija tehnologija koja će u budućnosti svima olakšati život?

Većina onoga što nazivamo umjetna inteligencija zapravo je strojno učenje, to nije inteligencija. Dolazimo do sadašnjeg trenutka u kojem svi govore kako ćemo uskoro imati strojeve što će imati sposobnost rasuđivanja. Iskreno, baš i ne vjerujem u to. No ono što zapravo imamo nevjerojatni su strojevi. Ako ih iskoristimo na pravi način, da rade s ljudima, i usto pronađemo najbolji način za suradnju, kombinirajući najbolje od oba svijeta, to onda može biti itekako pozitivno. Ali, da, to naravno prijeti brojnim poslovima. Stoga ono što moramo napraviti jest izgraditi gospodarstvo temeljeno na poslovima koje strojevi ne mogu raditi, a to su poslovi koji uključuju istinske ljudske vještine poput empatije, brige, sustavnog razmišljanja, postavljanja pravih pitanja, sve što strojevi ne mogu jer nemaju svijesti. Zato moramo dizajnirati obrazovni sustav koji će podržati takvo gospodarstvo. Neke će države to shvatiti i izgraditi gospodarstvo temeljeno na tim poslovima, a druge države neće i one će imati probleme u gospodarstvu i ogromnu stopu nezaposlenosti. Države koje to shvate bit će vrlo vjerojatno izuzetno uspješne.