Iz HUB-a smatraju da "određeni dionici u javnom prostoru" koriste odluke Europskog suda koje se odnose na specifične okolnosti pravnih rješenja unutar svake pojedine države, različite od hrvatskih, te su neprimjenjive na slučajeve hrvatskih korisnika kredita i i aktualnih sudskih predmeta u Hrvatskoj.

"Za hrvatske okolnosti relevantnija je jučerašnja odluka Europskog suda C-81/19, u kojoj se zaključuje da se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva, odnosno, u hrvatskim okolnostima, na odredbe sporazuma o konverziji sklopljenih u skladu s pravilima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. Naime, podrazumijeva se da je nacionalni zakonodavac svojom intervencijom uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana", kaže se u priopćenju HUB-a.

Bankari navode i da su sporazumi o konverziji u RH sklopljeni "u sadržaju koji odražava zakonska pravila", slobodnom voljom na strani potrošača, a prinudom zakona na strani kreditora, na osnovi jasno propisanih i zakonom utvrđenih uvjeta i parametra, koje kreditori stoga nisu ni mogli ni smjeli komunicirati potrošaču nikako drugačije nego je propisano zakonom.

Prema odluci Europskog suda C-425/18, sporazum o konverziji ne bi bio bi protivan mjerodavnom europskom pravu ni u slučaju da nije sklopljen na temelju zakona, ocjenjuje HUB.

Podsjeća i da se u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji vodio kolektivni postupak Udruge Potrošač i već je bila objavljena pravomoćna presuda o dijelu zahtjeva koji se odnosio na promjenjive kamatne stope.

Shodno tome, svaki potrošač je prije prihvaćanja konverzije točno znao za utvrđenu nepoštenost originalnih kamatnih odredbi, a na temelju samog zakona je znao i za točno definirane kamatne stope koje se primjenjuju sporazumom o  konverziji umjesto prvotno ugovorenih, i to unatrag od prvog dana otplate, kažu iz HUB-a.

Stoga smatraju da je svaki potrošač mogao odlučiti hoće li obeštećenje ostvariti sklapanjem sporazuma o konverziji, u sadržaju kojega je zakonodavac jasno definirao, te propisao obvezu i uvjete konverzije, ili će iskoristiti sudski put zaštite. 

Potrošači su, dodaju bankari, bili informirani i o ekonomskim posljedicama koje proizlaze iz sklapanja sporazuma o konverziji, s obzirom na činjenicu da su kreditne institucije u skladu sa zakonskim propisima imale obvezu potrošaču učiniti dostupnim detaljan pregled izračuna svih elemenata konverzije i to od prvog dana otplate kredita.

Udruga Franak proglasila "konačnu pobjedu"

Podsjetimo, Udruga Franak jučer je u priopćenju ustvrdila da je Sud EU-a presudom u španjolskom predmetu C-452/18 potvrdio da sporazum o konverziji nije prepreka za potpuno obeštećenje potrošača, koja je pritom proglasila i "konačnu pobjedu potrošača protiv banaka koji se tiče prava na obeštećenje iz konvertiranih kredita".

"Sud EU-a donio je dugo očekivanu i izuzetno važnu presudu u španjolskom predmetu C-452/18, kojom su i naši sudovi dobili sve potrebne odgovore na pitanja vezana za prava potrošača koji su konvertirali CHF kredite", poručili su iz Udruge Franak.

Iz te presude Suda EU-a između ostalog izdvojili su da je utvrđeno da potrošač može sklopiti sporazum kojim zamjenjuje nevaljanu odredbu drugom odredbom, međutim zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 i koristi koje bi imao od sudskog proglašenja odredbe nepoštenom, potrošač se može odreći samo ako je u trenutku odricanja znao da je odredba o kojoj sklapa sporazum nepoštena i ništetna i slobodno pristao da se zaštite odrekne.

Na današnjoj konferenciji za novinare aktivist "Franka" Goran Aleksić rekao je kako od Vrhovnog suda očekuje da hitno riješi sve revizije po završenim predmetima koje se tiču konvertiranih kredita i da konačno razriješi pitanje pravne sigurnosti za 18 000 sadašnjih i za sve buduće tužitelje kojih će možda biti još 40 tisuća.

Banke je prozvao da su financijski okupatori Republike Hrvatske koji su opljačkali hrvatske građane sa CHF kreditima za 15 milijardi kuna i još za pet milijardi kuna na ime kamatnih stopa sve druge građane s euro i kunskim kreditima.

Kaže da se banke s jedne strane brane u Hrvatskoj konverzijom u sporovima gdje se radi o konvertiranim kreditima i tvrde da su potrošači obeštećeni pa više nemaju nikakvog prava dok su s  druge strane tužile RH zbog konverzije.