Ministarstvo zaštite okoliša i energetike početkom kolovoza uputilo je u javnu raspravu prijedlog izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, kojim se, između ostaloga, regulira način prikupljanja vodnih doprinosa i naknada.

Na prijedlog zakonskih izmjena reagirao je Ivan Jukić, direktor Vodovoda Osijek, ispred cehovske udruge koja okuplja 132 opskrbljivača vode u Hrvatskoj.

Jukić upozorava da zakonskim izmjenama nije riješeno pitanje naknade za korištenje voda, koja bi prema postojećem zakonu početkom iduće godine trebala značajno porasti.

Inače, ova naknada jedna je od njih pet koje ulaze u obračun cijene vode za krajnje potrošače, a služi za financiranje poslova osiguravanja vodnih zaliha i za ulaganja u građenje novih vodnih građevina za korištenje voda.

Prema novom modelu, ta naknada trebala bi se naplaćivati prema kubičnom metru zahvaćene vode, a ne kao dosad, prema potrošenoj i naplaćenoj vodi od potrošača. To znači da bi obračun naknade ubuduće uključio i vodu koja ne dođe do potrošača.

Kako se zbog zastarjelosti vodoopskrbnih sustava na razini Hrvatske gubi gotovo 50 posto vode, promjena modela naknade dovela bi do značajnog poskupljenja.

Jukić procjenjuje da bi primjenom zakona od 1. siječnja 2018. cijena vode za krajnje potrošače poskupjela od 10 do 30 posto, a bez stvarnog učinka na poboljšanje usluga. Kako bi se to izbjeglo, predlaže da se primjena zakona odgodi dok se ne riješe problemi gubitaka u sustavu. 

Inače, odredba o promjeni načina obračuna naknade za korištenje voda uvedena je u zakon još 2010. godine kao obveza iz pravne stečevine europskog zakonodavstva, ali je njezina primjena u više navrata odgađana. Novim modelom trebali bi se ustvari natjerati opskrbljivači da smanje gubitke u sustavu.

Unatoč odgodama, u zadnjih osam godina malo je toga napravljeno na unapređenju vodoopskrbnog sustava u kojem djeluje velik broj lokalnih vodovoda. U većini slučajeva oni posluju na granici rentabilnosti i nisu u stanju pokrenuti značajnije investicije. Iako je već davno trebalo provesti njihovo restrukturiranje i okrupnjavanje, do danas nije učinjeno gotovo ništa.

Jukić ističe da ni Hrvatske vode ni državni proračun nemaju osigurana sredstva za sanaciju gubitaka u vodoopskrbnim sustavima, niti su javni isporučitelji do sada imali na raspolaganju značajnija sredstva.

Jedno od mogućih rješenja je povlačenje sredstava iz fondova EU-a, iz kojih se dosad većina dostupnih sredstava za vodoopskrbu i odvodnju koristila za sanaciju kanalizacijskih sustava.