Njegov 'prvi put' bio je u jednom zagrebačkom stanu u potkrovlju čiji vlasnik nije imao potrebne papire.

'Bilo mi je prilično neugodno, posebno kad sam vidio dječju sobu. Stao sam i pitao sam sebe, što sad. Ali tad sam to pregrizao i napravio što trebam. Koliko znam, taj je čovjek poslije ozakonio taj stan', ispričao nam je Oršanić.

Kako je nedavno krenuo prvi val rušenja bespravno sagrađenih objekata, bageri trenutno rade u Istri i na Braču, željeli smo od njega saznati kako teče akcija, kakva su iskustva inspektora s terena i općenito o stanju u građevinskoj inspekciji.

Nakon što završe posao u Istri i na Braču, bageri će, najavljuje, krenuti redom u Šibenik, Zadar, Gospić i Zagreb. Oršanić se nada kako će do kraja godine biti uklonjeno i više od najavljenih tridesetak građevina. Zasad, kaže, nema nikakvih problema, a vlasnici bespravnih objekata u pravilu sami financiraju rušenje.

Kad je riječ o stanju u građevinske inspekcije, ono nije baš bajno. Trenutno Hrvatsku pokriva samo 132 inspektora, a prema Oršanićevom mišljenju, trebalo bi ih biti barem 210 do 220. Plaće im se kreću od šest do deset tisuća kuna.

'Jasno je da to nije dovoljno, ali mi smo unutar državne uprave i takva je situacija', kaže Oršanić objašnjavajući kako je većina inspektora visoko obrazovana, inženjeri su građevine i arhitekture, a sam posao je vrlo zahtjevan.

'Inspektori nisu osobe koje se vole eksponirati. Ako želite malo mira, bolje je da vas ljudi ne znaju. I ja sam tražio da maknu moj broj iz telefonskog imenika. Kad sam postao pomoćnik ministra, ljudi su me počeli doma zvati, razgovarati s djecom i ženom, što nije baš ugodno', kaže Oršanić.

Nisu rijetki slučajevi i fizičkih napada. Nedavno je u Rijeci, priča, gospođa od 80-ak godina nasrnula na građevinsku inspektoricu nezadovoljna dobivenim odgovorom. Njezinoj kolegici iz Vele Luke nitko na Korčuli nije želio popraviti mašinu za rublje, usto su joj izbušili gume na autu, pa je na kraju morala na servis u Split.

Pitamo ga koliki je rok trajanja građevinskog inspektora? 'Ljudi požele biti inspektori jer misle kako je to državna služba i siguran kruh. Ali nije to baš tako. Neki nisu za to spremni. Nije lako doći čovjeku na vrata i reći dobar dan, došao sam vam srušiti kuću. Oni koji to ne mogu brzo otpadnu, ostali često ostanu i do kraja svog radnog vijeka', kaže Oršanić.

Pojedinci koji se stvarno nađu u tom poslu, objašnjava, nikad ne prestanu biti inspektori, već su naučeni poštivati određene stvari i život gledaju kroz posebnu prizmu.

Tako njemu, koji je već dugo u građevinskoj inspekciji, dan danas nije jasno kako je netko spreman uložiti velike novce u bespravnu gradnju

'Još mogu shvatiti ako gradite u građevinskom području pa, izluđeni čekanjem dozvola, krenete bez papira jer znate da će te ih kad-tad dobiti. Iako to ne odobravam, jasna mi je logika. Ali graditi van građevinskog područja, to jednostavno nema smisla', čudi se Oršanić.

Kao primjer pojedinaca koji misle da su jači od države, navodi slučaj povratnika iz Kanade Ivana Antičića iz Igrana pored Makarske. Iako mu je prije osam godina srušena bespravna šesterokatnica, on na istom mjestu ponovno gradi zgradu usprkos svim upozorenjima. Izgledno je da će mu je opet srušiti.

'Ima još takvih ponavljača. Ali ljudi se na kraju opamete kad im isporučimo račun', kaže Oršanić.

Trenutno u Hrvatskoj, prema grubim procjenama ima od 300.000 do 500.000 bespravnih građevina. Taj broj je manji kad se u obzir uzmu samo stambeni objekti; prema Oršaniću, njih je oko 100.000.

Uvjeren je kako je sad Ministarstvo na dobrom putu da taj problem riješi novim Zakonom o legalizaciji, ali i planovima da izdavanja potrebnih dozvola učini jednostavnijim i transparentnijim.

'Vlasnici 31.000 građevina imaju šansu do kraja godine podnijeti zahtjev za legalizaciju. Ako rezultati budu dobri, onda ćemo moći kontrolirati situaciju', optimističan je Oršanić.