Bilić je rodom iz Slavonskog Broda, u kojem je završio prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Nakon toga je 1991. godine upisao Građevinski fakultet u Zagrebu. Studiranje mu je ubrzo prekinuto izbijanjem Domovinskog rata te se vratio u Brod.

S obitelji je otvorio kafić, a zatim i noćni klub, da bi se 2000. opet preselio u Zagreb. Radio je kao konobar u nekoliko lokala, a jedno vrijeme bio je zaposlen i na benzinskoj pumpi.

'Ugostiteljstvo je najteži način da zaradite novac. To vam odgovorno tvrdim', bez imalo sumnje u svoje riječi govori Bilić.

Zahvalan je sugovornik. Lako i jasno se izražava te će vas brzo šarmirati svojom srdačnošću. Vidi se da uživa u komunikaciji s ljudima, što mu je sigurno velik plus u poslu kojim se bavi.

Sjedimo u njegovu hotelu Aristos u zagrebačkom Buzinu. Prije samo četiri godine ovaj je hotel bio pred zatvaranjem. Polovica od 150 soba uopće nije bila u funkciji, a bivši vlasnik bio je do grla u dugovima.

Preuzimanje hotela - egzibicionizam

Situacija je sada dijametralno suprotna. Prošla godina završena je sa 76 posto popunjenosti, što je, tvrdi vlasnik Aristosa, osjetno iznad prosjeka zagrebačkih hotela.

'Preuzimanje hotela nazvao bih svojim egzibicionizmom. Međutim, kad nešto radiš i znaš da si dobar u tome, ne sumnjaš u uspjeh. Zato je kupovina Aristosa bila ludost za sve, osim za mene. San mi je bio imati hotel i to sam i ostvario', smije se Bilić.

Sadašnjim, a zatim i njegovim budućim planovima, posvetit ćemo se kasnije. Molimo našeg domaćina da se vratimo u 2000. godinu. Je li se nakon prekinutog studiranja na Građevinskom fakultetu ipak dodatno školovao?

'Morilo me to. Završio sam gimnaziju, fakultet ne. Nisam želio čitav život biti konobar. Uvijek sam vjerovao da ću dobiti šansu. Znao sam govoriti drugima - dajte mi šansu i sve drugo je povijest. I ta šansa je došla. Kristalno jasno sjećam se tog trenutka. Bio sam u automobilu i vraćao se s posla. Konobario sam tad u nekom lokalu na Jarunu. Na semaforu sam čuo reklamu na radiju. Pozivali su na upis u privatnu poslovnu školu, smjer turizam i hotelijerstvo. Isti tren sam se okrenuo i otišao upisati. Tako je krenula moja priča', prisjeća se Bilić.

Paralelno je radio i školovao se. Uspio je položiti sve ispite u roku. Svoj prvi posao s diplomom u rukama dobio je u hotelu Phoenix u Sesvetama. Krenuo je s konobarske pozicije i u samo 15 mjeseci bio je postavljen za direktora hotela.

'U dvije godine duplo smo podigli promet', s neskrivenim ponosom kaže Bilić.

Otrežnjenje na otoku Pagu

Iz Phoenixa je prešao u hotel Dvorac Gjalski kod Zaboka, u kojem se zadržao godinu i pol, da bi 2010. prvi put okusio kako je to raditi u hotelu na jadranskoj obali. U hotelu Luna u Jakišnici na otoku Pagu dobio je posao direktora prodaje.

'Mislio sam da znam sve o hotelijerstvu, da sam top menadžer. Gledaš u sustav, sve puno, rezervacija koliko ti srce želi. Ali tad se zahuktala velika globalna financijska kriza. U trećem mjesecu sve je bilo otkazano. Pet dana sam sjedio, gledao u more i mislio - što dalje. Tad sam shvatio da jedino mogu brzo reagirati tržišta Hrvatske i Slovenije. Napunili smo hotel tako da su se svi čudili. Te godine najviše noćenja imali su Hrvati. Nismo čak ni toliko spustili cijene, već smo našli novi kanal prodaje, složili atraktivne pakete i ljudi su došli. To je moj život, to je ono što ja radim', govori Bilić.

Nakon Paga nova stepenica u njegovoj karijeri bilo je Željezničko ugostiteljstvo, tvrtka kći Hrvatskih željeznica. U njoj se kao član uprave zadržao oko dvije godine pa se vratio u privatni sektor, točnije u našu vodeću turističku agenciju Uniline iz Pule.

Dobitna kombinacija - slovenski kapital i hrvatska pamet

Konačno, 2015. krenuo je sa samostalnim biznisom. S partnerima, slovenskom tvrtkom Nektar Natura, otvorio je agenciju BTravel.

'Često vidim ono što drugi ne vide. Brz sam. Teško je nekom vlasniku kapitala raditi sa mnom. Mnogi me ne mogu pratiti. S druge strane nisam ni cvijeće, ne mogu dugo trpjeti neke stvari. Imao sam veliku sreću naići na partnere koji mi vjeruju. Znali su što i kako radim. Htjeli su mi pomoći, a bila je to i za njih prilika da disperziraju svoje poslovanje. Mogu im samo zahvaliti. Mladim poduzetnicima u Hrvatskoj najveći je problem doći do početnog kapitala. Nema investitora ni investicijskih banaka', upozorava Bilić.

Nektar Natura vodeći je ponuđač voćnih sokova i točionika za sokove za hotele u Europi. Godišnji joj je promet veći od 40 milijuna eura.

'Tvrtku vode četiri suvlasnika, a ja sam im bio ludo simpatičan sa svojim idejama. Postavili su se više nego fer i korektno od samog početka. Čak te ni obitelj ne bi tako podržala kao što su oni mene', ističe Bilić.

Kombinacija slovenskog kapitala te njegova znanja, iskustva i ogromne energije pokazala se dobitnom kombinacijom. BTravel je već prvu godinu poslovanja završio s pet milijuna eura prihoda, da bi za četiri godine došao na 13 milijuna eura i 50 zaposlenih. Agencija je imala urede u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i Puli. Bilićeva ideja bila je da se firma gradi kroz tri segmenta poslovanja – sportski, poslovni i odmorišni turizam. Mediji su im pak prikačili titulu 'najbrže rastuće putničke agencije u regiji'.

Korona-kriza: Kao slamka spasa pokazao se sport

'Sve važne poslovne odluke donosio sam samostalno. Naravno, oko nekih smo se većih stvari dogovarali, ali stvarno su imali apsolutno povjerenje u mene. Posložili smo tvrtku od početka tako da bude velika. Imali smo svoje financije, knjigovodstvo, pravnu službu, kontroling… Htjeli smo postati regionalni lideri u sportskom turizmu. Povezali smo se s gotovo svim velikim nacionalnim sportskim savezima – za košarku, vaterpolo, judo te ostalima. Kupili smo agenciju DC Travel od Erste Card Cluba, a ona je imala licencu za aviokarte. Postali smo službena agencija Erste grupe i brinuli se za njihove VIP klijente. Sjećam se da smo za 2020. godinu očekivali čak 22,5 milijuna eura prometa. I onda je došla korona.'

Velik uzdah oteo se Biliću kad je spomenuo koronu. Vidi se da ga to još uvijek boli. Njegova ideja da se disperzira rizik poslovanja sačuvao je BTravel od propasti. Poslovni i odmorišni turizam pod koronom se ugasio, ali ono što se pokazalo kao slamka spasa bio je sport. Sportaši su se nastavili natjecati, a to je značilo da im treba osigurati smještaj u hotele i avionske karte.

'Te 2020. promet nam je pao za 83 posto, s 13 na 2,5 milijuna eura. Opaka kriza. Na mene je to ostavilo posljedice… Morali smo neke ljude i otpustiti. Za one koji su ostali moja je odluka bila da im ne smanjimo plaću. Tvrtku smo tad zadužili za ozbiljan novac. I tad dolazi 2021., kad se otvara mogućnost da preko Erstea preuzmemo hotel Aristos. Za mnoge je to, kao što sam rekao, bila ludost, ali sam ja vidio, bolje reći znao, koji potencijal ima taj hotel. Preuzeli smo ga bez novca.'

Pitamo ga kako to misli 'bez novca'?

Bilić sve vidi u brojkama

'Nismo imali novac da ga kupimo. Već sam uspio uvjeriti banku da smo mi ti koji će spasiti hotel i od njega nešto napraviti. Tako da smo preuzeli kredite i platili sve dugove banci. Radilo se o stotinama tisuća eura… Sve što radim, radim s velikom emocijom i energijom. Ono što imam je to da mi ljudi vjeruju. Ljudi me prate. Uz to sam matematičar. Sve što radim, radim kroz brojke. Cijeli svoj biznis vidim u brojkama. Cijeli život vrti mi se oko brojki. Čitam ih i vidim na drugačiji način nego većina ljudi', kaže Bilić.

Vraćamo se na njegovu tvrdnju da je 'znao da je Aristos imao potencijal'. Ono što laiku prvo upada u oči to je da se radi o hotelu na zagrebačkoj periferiji, na sedam kilometara zračne linije od centra grada - u neatraktivnom i kaotičnom kvartu stisnut je među zgradama različitih oblika i funkcija.

Bilić se smješka na našu 'stručnu ekspertizu'.

'Kad ljudi kažu da smo dislocirani, ja ih pitam - od čega? Hotel je na 100 metara od autoceste, na 10 minuta od zračne luke, a do centra vam treba 10 minuta taksijem. Znači, nema nijednog razloga da ne radi dobro. Osim toga, ja nikad nisam vodio hotel koji je imao položajnu rentu. Uvijek sam morao napraviti priču. Turizam je priča. Moraš sve svoje potencijalne nedostatke pretvoriti u prednosti.'

Slične 'mane' imao je i hotel Phoenix u Sesvetama. Također je smješten u periferiji grada, u neatraktivnom kvartu. Bilić se tamo dosjetio razvijati vjerski turizam.

Hotel za vanzemaljce

'Nedaleko od Sesveta je marijansko svetište Marija Bistrica. Imamo svetišta u Aljmašu, Voćinu, Trsat u Rijeci i drugdje. Palo mi je na pamet poslati dopis svim hrvatskim katoličkim misijama u svijetu. Prezentirao sam Sesvete, odnosno Phoenix, kao polazišno mjesto za obilazak. Javila mi se hrvatska katolička misija iz Njemačke. I za nekoliko tjedana u Sesvetama su se okupili svećenici. Među njima i kardinali Bozanić i Puljić. Sedam dana smo s njima obilazili Hrvatsku. Svaki dan autohtona jela Slavonije, Dalmacije, Like… To je ono što radim.'

Za hotel Lunu na Pagu imao je ideju da ga pretvori u prvi svjetski hotel za vanzemaljce. Dok to govori, vaš ga novinar gleda u čudu. Bilića, vidi se, baš to zabavlja.

'Ljudi su mi govorili da nisam normalan. Govorio sam tada i njima što i vama sada – turizam je priča. Što je priča luđa, to bolje, ali mora imati barem neke temelje u stvarnosti. Tada je to dobar proizvod. Na Pagu postoje svjedočanstva iz 60-ih godina prošlog stoljeća o viđenju NLO-a. Imate i priču o paškom trokutu, za koji neki tvrde da je otisak svemirskog broda. Htio sam oko hotela postaviti reflektore usmjerene na nebo, poziv vanzemaljcima. U hotelu smo imali i wellness program za njih. Zatim bismo im organizirali večeru među stablima maslina, a neka od njih na Pagu su među najstarijima na svijetu. Turu bismo završili na božanskoj zabavi na Zrću. Sve sam imao osmišljeno, ali nažalost mi vlasnik hotela nije dao da to napravim.'

Smijemo se uglas. Šteta što hotel za vanzemaljce nije nikad zaživio. Hotel Luna završio bi u svim svjetskim medijima. Kakvu 'ludu priču' Bilić ima za Aristos?

'Prvo što smo napravili kad smo preuzeli hotel bio je parfem.'

Opet znakovi upitnika iznad glava tportalove ekipe.

'Prvo što osjetite kad dođete u hotel njegov je miris. Po tome ćete ga pamtiti. Barem je tako kod mene. U suradnji sa španjolskom parfumerijom Monegal napravili smo parfem. Imamo difuzore na svakom katu koji ga raspršuju.'

Mali resort na rubu metropole

Mirisni potpis bio je tek prvi korak u preobrazi Aristosa u, kako ga Bilić zove, mali resort na rubu Zagreba. Pod imenom Cortes club, hotel je dobio dodatne sadržaje – restoran Cortes Steak Hause, Cortes Pizzeria & Pub, aperitiv bar i cigar bar. Uz to su preuređene 74 sobe, a investicija je ukupno koštala 2,5 milijuna eura.

'Tu je i naš wellness centar od 500 kvadrata. U Steak Hauseu poslužujemo samo vrhunsko meso i namirnice iz okolnih OPG-ova. Imamo svoj kruh, radimo svoje slastice. Sve je na vrhunskoj razini. Ono što sam vidio i iskusio na svojim putovanjima po svijetu i što mi se svidjelo iskoristio sam u Aristosu. Gosti kod nas imaju full service na jednom mjestu. U tim dodatnim uslugama mislim da nam nitko ne može parirati u Zagrebu', uvjeren je Bilić.

Klijentelu Aristosa većinom čine sportaši, zatim poslovnjaci, a preostalu - turističke grupe.

'Preko agencije DTravel povezali smo hotel s našim partnerima iz sporta i poslovnog segmenta. Napravili smo zdravu sinergiju. Ne ovisimo o globalnom tržištu. Od ukupnog prihoda 15-ak posto dolazi od online providera, sve ostalo je direktna prodaja', objašnjava Bilić.

Ne veseli ga ono što će se događati u budućnosti

Hotel Aristos posluje preko tvrtke Turopolis. Zbirno s DTravelom i DC Travelom, godišnji promet im je veći od 15 milijuna eura i zapošljavaju oko 120 ljudi. Kako Bilić vidi svoj daljnji put?

'Moram priznati da se osjećam malo umorno i istrošeno. Ne veseli me ono što će se događati u budućnosti. Ljudi su se otuđili nakon korone. Puno se manje komunicira. Većina želi sve riješiti preko aplikacija ili online. Gubi se potreba za recepcijama. To nije turizam u kojem se vidim. Meni treba kontakt s ljudima. Izdržat ću još nekoliko godina, a onda se nadam prepustiti sve mladim snagama. Imam dvije kćeri i sina. Srednja kćerka je na turističkom studiju. Pričekat ću je da završi, a onda joj prepustiti upravljačku palicu.'