Ukidanje državnih poticaja na stambenu štednju nije opravdano ni ekonomski ni socijalno, a niti sa stajališta financijskog i građevinskog sektora, jer uštede u državnom proračunu od tog će se ukidanja vidjeti tek za dvije-tri godine i bit će manje nego što proračunu pridonosi rad stambenih štedionica, a investitori u stambene objekte te posebno štediše-građani izgubit će najpovoljniji i najsigurniji način za rješavanje stambenog pitanja
Ističući sve te zaključke sudionici današnjeg poslovnog foruma 'Perspektiva državno poticane stambene štednje u Hrvatskoj - izazovi i mogućnosti', održanog u organizaciji Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM), vjeruju da će Ministarstvo financija još jednom dobro preispitati prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenoj štednji i da neće od iduće godine ukinuti državna poticajna sredstva (DPS) na stambenu štednju.
Dekan ZŠEM-a Đuro Njavro kazao je pritom da 'ako ova vlada ukine te poticaje, prva iduća će ih vratiti' ocjenjujući i da je sustav stambenih štedionica s državnim poticajima jedna od najuspješnijih 'intervencija' za stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj jer se na taj sustav u nešto više od deset godina odazvalo više od 730 tisuća štediša.
Kada se pogleda da stambena štednja u štedionicama čini tek 5 posto od ukupne štednje u Hrvatskoj to izgleda malo, ali ako se gleda štednja na duži rok, tri i više godina, onda je dvije trećine pa i više ukupne štednje u tim štedionicama, a sustav poticanja te štednje za državu je daleko jeftiniji od primjerice POS-a, daje bolje rezultate i ne upliće se u tržište, istaknuo je Njavro.
Predsjedavajući Odbora stambenih štedionica pri Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) i predsjednik Uprave štedionice Wuestenrot Zdravko Anđel naglasio je da bi ukidanje poticaja na stambenu štednju bilo višestruko negativno pa bi tako samo u državnom proračunu već iduće godine u izostalo oko 400 do 500 milijuna kuna direktnih i indirektnih priljeva koji se generiraju iz aktivnosti koje stambene štedionice potiču na građevinskom tržištu.
S druge strane, uštede u proračunu o kojima se govori od oko 110 milijuna kuna bile bi vidljive tek u 2016., kazao je Anđel dodajući da bi štete od tog ukidanja bile i puno veće jer se predviđa da bi se time u građevini iduće godine izgubilo tri do četiri tisuće radnih mjesta.
Prednosti postojećeg sustava vidi i stalni sudski vještak za graditeljstvo Vladimir Krtalić i to za obnovu stambenog fonda u Hrvatskoj koji je 70 posto stariji od 32 godine i u većini slučajeva zapušten, bez sredstava za investicijsko održavanje i povećanje energetske učinkovitosti, za što se primjerice u Njemačkoj krediti najviše i najpovoljnije uzimaju upravo od stambenih štedionica.
Direktor HUP-Udruge poslodavaca u graditeljstvu Zdenko Karakaš naglasio je kako stanje u graditeljstvu u Hrvatskoj pokazuje da je stambena štednja zastupljena samo sa 14 posto, a da bi za uređenu državu normalno bilo da bude oko 24 do 25 posto. Ukidanjem bilo kakvih mogućnosti za poticanje i financiranje gradnje i kupnje taj bi se postotak i smanjio, a i stanje u graditeljstvu bi se stoga radikalno pogoršalo, smatra Karakaš.
Analitičar Velimir Šonje istaknuo je da se sustav poticane stambene štednje već pokazao dobrim u Hrvatskoj pa ga nikako ne bi trebalo gasiti nego poboljšati, što bi bilo logično i za što ima načina poput diferenciranih državnih poticaja, uvođenja određenih kazni ili drugih mjera.
Smatra i da postoji čitav niz razloga zašto bi taj sustav trebao ostati, od toga da osigurava financijsku stabilnost do toga da se pokazao 'žilavim' i u kriznim godinama u kojima su stambene štedionice zabilježile porast kredita, za razliku od banaka koje su imale pad stambenih kredita. To što je oko polovice stambene štednje ili 54 posto išlo u stambene kredite Šonje ne drži razlogom za ukidanje poticaja, ali kaže da ako država od iduće godine ukine poticaje više neće biti ni perspektive za tu štednju
