'Izgradnja ovog vijadukta bila je poput nošenja nacionalne zastave u finalnoj utakmici za Svjetsko nogometno prvenstvo', izjavio je Pietro Salini, izvršni direktor građevinske tvrtke Salini Impregilo. Uz kompaniju Fincantieri Infrastructure, tijekom nevjerojatnih devet udarničkih mjeseci konstrukcijskih radova podigli su kilometarski most u Genovi arhitekta Renza Piana, na mjestu tragično urušenog starog mosta Morandi preko doline rijeke Polcevera.

Morandi je kolabirao tijekom žestoke ljetne oluje 14. kolovoza 2018., usmrtivši 43 osobe i zdrobivši stanove 600 obitelji. Na gradnji nove strateški važne poveznice Italije i Francuske danonoćno je radilo 500 ljudi, s jedinim predahom za Božić, ne prestajući ni zbog pandemije korone. Most se u promet stavlja u srpnju, a završetak radova prije nekoliko dana svečanom su ceremonijom obilježili premijer Giuseppe Conte i gradonačelnik Genove Marco Bucci.

Pozdravljajući se češanjem laktova umjesto rukovanjem kao mjerom zaštite od infekcije, dvojica su čelnika izjavila da novi vijadukt postaje 'simbol nade i uskrsnuća Italije'. Nije čudo to što premijer nije mogao odoljeti velikim emocijama: zemlja je upravo prebrodila vrhunac krize u ratu protiv Covida-19 s 30.700 mrtvih i stišavanjem glavnog žarišta u susjednom, 153 kilometara udaljenom Bergamu.

'Genova je model za Italiju', rekao je Conte, 'ona nas podsjeća na činjenicu da je najveći čin ljubavi prema domovini obvezati se na to da nešto zajednički pokrenemo.'

Zašto je baš taj objekt Talijanima postao simbol novog svjetla na kraju tunela?

Prelazeći dolinu Polcevera, rijeku, golemo željezničko čvorište, gusto zbijene stambene zgrade i nekoliko tvornica, Morandi je 1967. bio jedan od najdužih betonskih mostova na svijetu. Šezdesete su bile godine procvata Italije i Talijani su kupovali prve automobile, ali motorizaciju nisu pratile stare i uske ceste.

Most Morandi, službenog imena Viadotto Polcevera, stoga se izdigao u središtu potpuno nove mreže autocesta, spajajući Milano i Torino na sjeveru s turističkim središtem Ligurske rivijere, zaobilazeći zagušeni centar Genove i dovršavajući obalni magistralni put od južne Francuske do Toskane. Njime su se Talijani potvrdili kao sila u mostogradnji, a konstruktor Riccardo Morandi cijenjen je kao 'inženjer nevjerojatne kreativnosti i najbolji dizajner mostova kojega je Italija ikada imala'.

U to doba čudo talijanskog graditeljstva doživljeno je kao uskrsnuće Italije nakon mračnih fašističkih godina, ali prije svega kao rođenje moderne Genove. Što je ovaj vijadukt i pola stoljeća kasnije značio za gospodarstvo grada, dokazuje izjava gradonačelnika Buccija da svaki dan bez mosta Genovu košta šest milijuna eura.

'Najljepši, najveći i najhrabriji od svih mostova u zemlji', Morandi je tako izdržao tek 51 godinu. Istraga još traje, no pretpostavlja se da bi glavni uzroci katastrofe mogle biti greške u konstrukciji, korozija uslijed zagađenja i slanosti morskog zraka te neodržavanje. Pri gradnji Morandija prvi put korištene su nove tehnike i materijali poput prednapregnutog betona, kojim su bili zaštićeni čelični kablovi, posebno dizajnirani da izdrže napregnuća. Zahvaljujući tomu, most je bio lakši i snažniji, s minimalnim utroškom skupog čelika, ali već nakon dvadeset godina primijećena su napuknuća i korozija te je prije 25 godina zaključeno da mu je potrebna temeljita obnova. No tvrtka zadužena za održavanje, Autostrade per l'Italia, natječaj je raspisala tek u travnju 2018., ali most nije dočekao jesen, kada je trebala započeti obnova.

Zgrožena apokaliptičkim scenama, kako su spasitelji opisivali mjesto nesreće, talijanska javnost odjednom je postala svjesna činjenice da se od 2004. u zemlji srušilo 12 mostova i nadvožnjaka, usmrtivši sedam osoba. Početkom 2015. vijadukt vrijedan 13 milijuna eura u Palermu srušio se nekoliko dana nakon otvaranja. Pet ih je kolabiralo u zadnjih sedam godina, a u većini slučajeva razlog je bilo slabo strukturno održavanje. Ukratko, u Italiji rušenjem prijeti nekih 300 mostova.

Stari đenoveški most nastao je u razdoblju masovne izgradnje cesta, zgrada, škola, izniklih uz korita rijeka, na klizištima, uz litice, na visokorizičnim hidrogeološkim i seizmičkim područjima, u blizini teške infrastrukture, često sa slabim i jeftinim materijalom zbog profita jer je stvar u ruke uzimala – mafija.

Podaci državne agencije za statistiku iStat pokazali su to da je dva milijuna domova nestabilno, a u zadnjih sedam godina u 156 škola srušeni su stropovi. Zgrade i ceste u južnoj Italiji izložene su većem riziku, što nije slučajnost, tvrde stručnjaci. Ucijenjene mafijom, građevinske tvrtke koristile su beton s nerazmjerno malom količinom cementa, posljedice se znaju. Od 12 srušenih mostova, četiri su se nalazila na Corleoneovoj Siciliji.

Istražuje se desetak mostova i tunela u Kalabriji, u kojoj su stručnjaci nailazili na cementne blokove tri puta manje otporne od norme. Gradio ih je mafijaški klan N'drangheta, a danas je cijeli građevinski sektor u tom području navodno pod njihovom kontrolom. U vrijeme u kojem je šef klana Corleonesi bio nadglednik radova u Palermu rušile su se 19-stoljetne vile i na njihovim mjestima nicale sive niskobudžetne zgradurine.

Kako je moguće da je u zemlji s rimskim Kolosejem i akvaduktima, srednjovjekovnim palačama i tisućgodišnjim crkvama velik dio infrastrukture izgrađene prije samo 60-70 godina ugrožen zbog – starosti? Prema Nacionalnom vijeću za istraživanja, važan razlog za to je korištenje novih materijala s vijekom trajanja od 50 do 60 godina.

Novi most u Genovi arhitekta Renza Piana (projektirao je londonski Shard) stoga mora vratiti povjerenje i ugled talijanske mostogradnje. Rođeni Đenovežanin Piano pritom se poglavito brinuo za sigurnost i izdržljivost te je, između ostaloga, na zdanju ugradio robote za provjeru čvrstine i potrebe za održavanjem. Među mnogim inovacijama ugrađene su i solarne ploče za napajanje osvjetljenja i senzora.

Uz znak ponosa zbog zajedništva i simbola vjere u pobjedu nad epidemijom, novi vijadukt tako treba spasiti i poljuljani ugled talijanskog graditeljstva, a Genova dokazati da može bolje. Gradonačelnik Marco Bucci zato je prigodom svečanog završetka radova izjavio:

'Most za naš grad nije samo most. To je način da pokažemo Italiji i svijetu da možemo činiti dobre stvari.'