'Cijeli proces, od načelnog postizanja dogovora o zapošljavanju do realizacije, trajao je otprilike sedam tjedana', odgovara tportalu Lončar.

Iako su se na samom početku raspitali o sličnim iskustvima, prije svega kod članica strukovnih udruga Osijek Software Cityja i CISEx-a, to im nije puno pomoglo jer se nisu našli u takvoj situaciji. Pitamo Lončara može li proces zapošljavanja stranaca biti kraći?

'Vjerujem da može', odgovara on, napominjući kako se nikako ne može požaliti na ljubaznost zaposlenih u Uredu za strance osječkog MUP-a, ali slučaj Velšanina kojemu su trebali izdati dozvolu za boravak i rad za strance iz države s moratorijem bio im je prvi takav pa je došlo do nekoliko pogrešnih koraka, zbog čega se odužio cijeli taj proces prikupljanja i predaje papira.  

Sama dokumentacija, opisuje, nije zahtjevna i komplicirana, ali da su odmah imali sve potrebne informacije, vjeruje kako bi ju prikupili za dva dana.

'Sljedeća četiri tjedna čekali smo da se obavi sigurnosna i provjera dokumentacije. Pretpostavljam da bi i to moglo trajati kraće, ali kako, ne mogu točno reći jer ne znam što i koga sve uključuje taj proces', smatra on.

Koliko je dokumentacije potrebno prikupiti da bi se zaposlio stranac, ovisi pak o tome čije ima državljanstvo. Dijele se na tri kategorije, a Velšanin Nicholas John-Davies upao je u onu s moratorijem.

Od igara do Osijeka

'Imamo državljane članica takozvanog Europskog gospodarskog prostora (EGP). U drugu pripadaju iznimke od državljana EGP-a, a državljani su članica EU-a koje su za hrvatske državljane uvele/produžile ograničenje zapošljavanja, takozvani moratorij, što su trenutno učinile Austrija, Malta, Nizozemska, Slovenija te Ujedinjena Kraljevina Velika Britanija i Sjeverna Irska, dok u treću pripadaju državljani država koje nisu članice EGP-a; oni su pod pojmom državljani trećih država', svladao je Lončar kategorije tijekom procesa zaposlenja stranca u Inchoou, ali priznaje kako mu je najteže bilo doći do informacije mogu li ga uopće zaposliti. Odahnuli su kada su im se trud i čekanje isplatili.

Izbor je pao na Nicholasa, otkriva, jer im se javio otvorenom zamolbom za posao. Igrajući online igrice, upoznao je dečke iz Hrvatske, iz jednog mjesta nedaleko od Osijeka, s kojima se i sprijateljio.

'Puno su mu govorili o gradu, programerskoj sceni i Osijek Software Cityju. Želio je promjenu u svom životu, pa je kroz razgovor s njima odlučio napustiti Swansea i pokušati naći posao ovdje. Prijavio nam se za razvoj web rješenja. Bili smo vrlo zadovoljni obavljenim razgovorom preko Skypea i ponudili mu posao koji je prihvatio i to je bilo to', kratko opisuje kako su došli u kontakt s mladim Velšaninom, nakon čijeg dolaska se promijenila situacija u firmi jer sada engleski jezik počinju koristiti i u internoj komunikaciji.

'Nije problem, samo se treba naviknuti', dodaje Lončar jer je i do sada engleski bio uobičajen u poslu - gotovo su im svi klijenti stranci pa ga 50-ak zaposlenih koristi na dnevnoj ili tjednoj bazi.

Dok im strani jezik ne predstavlja problem, pitamo ga hoće li zaposliti još kojega stranca? 

'Što se nas tiče, uopće nije bitno radi li se o strancu ili ne, važno je zna li i želi li raditi. Nismo ni ovo planirali, dogodilo se. Ciljano ne idemo na strance, ali ako se javi netko zanimljiv, zašto ne', kaže on.

Problem kvota

U Inchoo, tvrtku koja je prema posljednjim službenim podacima Poslovne Hrvatske prošle godine uprihodila 12,46 milijuna kuna, dok joj je dobit iznosila 2,21 milijun kuna, upiti stranaca zainteresiranih za posao stižu gotovo svakodnevno. Najčešće im se javljaju programeri iz susjedne Srbije i BiH.

'Bilo je nekoliko vrlo zanimljivih prijava. Neke smo čak i pokušali realizirati, no prema njima se primjenjuju pravila za treće države, što podrazumijeva primjenu pravila o radnim kvotama za te zemlje. Problem je što su te kvote namijenjene zapošljavanju osoba s visokom stručnom spremom u polju za koje je otvorena kvota, a u ovom slučaju riječ je o kvotama za softverske inženjere. No u praksi je jako malo programera koji su diplomirani softverski inženjeri, kako kod nas, tako i vani. Mogli bismo ih podugovoriti ili zaposliti na daljinu, ali Inchoo je dosta tradicionalan po tom pitanju, pa se i dalje držimo rada iz ureda i fiksnog radnog vremena, što našim zaposlenicima i odgovara', objašnjava Lončar.