Oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja i ako je napisana u skladu sa zakonom, jača je od zakonskog prava nasljeđivanja. Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. To je dokument kojim određujete tko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju vaše smrti.

Kao ostavitelj ovlašteni ste oporukom raspolagati svime čime ste bili ovlašteni raspolagati i za života, uz ograničenja koja nameću zakonske odredbe.

Oporuka je strogo osobno očitovanje volje, što znači da imovinu ne možete valjano oporučiti preko zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Iako u postupku oporučivanja katkad sudjeluju i druge osobe, što ovisi o obliku oporuke, kao očitovanje posljednje volje oporuku može izjaviti jedino oporučitelj.

Kako se sastavlja oporuka?

Da bi bila valjana oporuku morate sastaviti na jedan od načina predviđenih Zakonom o nasljeđivanju. Redovnim putem oporuku možete sastaviti u obliku privatne ili javne oporuke, a u izvanrednim okolnostima dopušteno je da oporuku izjavite usmeno pred dva svjedoka.

Privatna oporuka sastavlja se samostalno bez sudjelovanja javnih tijela. Kod vlastoručne oporuke dokument samostalno sastavljate i potpisujete. Kod takve oporuke ne treba ovjera potpisa kod javnog bilježnika, ali zato ona mora biti pisana vlastitim rukopisom, a ne računalom ili na bilo koji drugi način. Za valjanost takve oporuke nije nužno, ali je korisno naznačiti mjesto i datum kad je sastavljena.

Privatnu oporuku možete sastaviti i pred svjedocima na način da za pisanu ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavite da je to vaša oporuka i da je pred njima potpišete. U tom slučaju i svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci.

Javna oporuka je oporuka načinjena uz sudjelovanje javnih tijela (sud, javni bilježnik). Javna oporuka dostupna je svakome tko želi na taj način dati izjavu posljednje volje. Na vaš zahtjev, javnu oporuku može sastaviti jedna od zakonom ovlaštenih osoba: sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske. Za nepismene osobe zakon je predvidio oporučivanje isključivo u obliku javne oporuke kako bi se izbjegle moguće zlouporabe.

U izvanrednim okolnostima (rat, elementarne nepogode i sl.) zbog kojih nije moguće sastaviti oporuku ni u jednom drugom valjanom obliku, dopuštena je i usmena oporuka. U takvim okolnostima možete izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Ta oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

Što sadrži oporuka?

Tipičan sadržaj oporuke čini: određivanje nasljednika, određivanje zamjenika, otpust duga, raspolaganje u dopuštene svrhe i osnivanje zaklade, priznanje majčinstva odnosno očinstva, postavljanje uvjeta, rokova i naloga te određivanje izvršitelja oporuke. Oporukom možete odrediti jednog ili više nasljednika kojima ostavljate imovinu u cijelosti ili u razmjernom dijelu.

Oporukom možete odrediti i zamjenika odnosno osobu kojoj će pripasti nasljedstvo u slučaju da određeni nasljednik umre prije vas ili se odrekne nasljedstva ili ne bude dostojan da naslijedi vašu imovinu. Međutim, ne možete odrediti nasljednika svome nasljedniku.

U oporuci možete dio imovine ili cijelu imovinu namijeniti za postizanje određenih svrha (primjerice, za uređenje i održavanje grobnice) ili za neke općedruštvene svrhe (školovanja potomaka ili darovitih pojedinaca, financiranje humanitarnih aktivnosti i sl.). U takvim slučajevima obično se osnivaju zaklade koje upravljaju naslijeđenom imovinom pod određenim uvjetima.

Nasljedstvo možete uvjetovati izvršenjem određene obveze ili dužnosti. Primjerice, pravo na nasljedstvo možete uvjetovati uspješnim završetkom školovanja i sl. U slučaju da potencijalni nasljednik ne ispuni nalog gubi ono što mu je namijenjeno oporukom. Pritom treba naglasiti da sud neće prihvatiti nemoguće, nedopuštene ili nemoralne uvjete.

Kod sastavljanja oporuke bitno je da pojedine odredbe budu što preciznije određene kako ne bi bilo nedoumica u tumačenju. Stoga je kod složenijih oporuka formuliranje sadržaja najbolje prepustiti specijaliziranom odvjetniku.

U sadržaju oporuke možete odrediti i izvršitelja oporuke, koji u ostavinskoj raspravi pred sudom treba prihvatiti tu dužnost da bi ta odredba bila pravovaljana. Izvršitelj oporuke vodi brigu i poduzima sve što je potrebno za očuvanje ostavine, upravlja njom i u ime i za račun nasljednika poduzima što je potrebno za isplatu dugova i zapisa. Izvršitelj oporuke ima pravo na naknadu troškova i pravednu naknadu za uloženi trud.

Mogu li se oporukom isključiti zakonski nasljednici?

Prema zakonu, određeni krug osoba ima pravo na dio nasljedstva (tzv. nužni dio) bez obzira na oporuku koju ste napisali.

Nužni nasljednici su vaši potomci, njegova usvojena djeca te njegov bračni drug ili izvanbračni partner. To mogu biti i vaši roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake...) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog dijela.

Primjerice, ako autor oporuke ima dvoje djece iz prvog braka, a oporukom svu svoju imovinu ostavlja drugoj ženi, njegova su djeca oštećena u nužnom dijelu. Nužni dio predstavlja polovinu zakonskog dijela koji bi inače zakonskom nasljedniku pripao da nema oporuke. U našem primjeru da nema oporuke maćeha i svako dijete naslijedili bi trećinu (1/3) ukupne imovine. Kako je oporukom sva imovina ostavljena maćehi, djeca imaju pravo na nužni dio koji čini za svakog od njih šestinu (1/6) ukupne imovine.

Kako bi ostvarili pravo na nužni dio nasljednici u ostavinskom postupku moraju dati prigovor u kojem navode da ne priznaju oporuku, nakon čega ih javni bilježnik ili sudac upućuje na pokretanje parnice ukoliko oporučni nasljednik ne prizna njihovo pravo.

Kada je oporuka ništavna ili nevaljana?

Prema zakonu, oporuka je ništava, ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako netko želi osporiti oporuku jer smatra da oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, treba dokazati da u trenutku sastavljanja oporuke oporučitelj nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

Oporuka se može poništiti i ako je oporučitelj natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili se nalazio u zabludi.

Poništenje oporuke može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke.

Može li se oporuka mijenjati?

Sadržaj oporuke za života može se bezbroj puta mijenjati. Pritom se mora držati pravila opoziva postojeće oporuke. U slučaju postojanja više različitih verzija oporuke u pravilu je važeća ona koja je zadnja sastavljena. Međutim, ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti s odredbama kasnije.

Oporuka se može opozvati, u cijelosti ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka, uništenjem isprave, sastavljanjem nove oporuke ili odlukom da raspolažete sa stvarima ili pravima koje ste nekom oporukom namijenili (npr. prodaja nekretnine).

Kako se čuva oporuka?

Oporuku, neovisno o obliku u kojem je sastavljena, možete čuvati sami ili je predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Ako svoju oporuku želite povjeriti na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, oni su je dužni primiti na čuvanje i o tome bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.

Hrvatski upisnik oporuka je javni upisnik, ali podaci iz upisnika ne mogu se prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju on za to posebno ovlasti. U upisniku se evidentira činjenica da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka, a vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. U taj upisnik, na zahtjev oporučitelja, podatke o navedenim činjenicama dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku.

Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti.