Ostavinski postupak je redoviti sudski postupak koji se pokreće nakon što sud primi smrtovnicu ostavitelja ili izvadak iz matice umrlih. Vodi ga općinski sud ili javni bilježnik kao povjerenik suda i to u pravilu u mjestu zadnjeg prebivališta ostavitelja. Samo u određenim slučajevima može se voditi i prema boravištu ili mjestu gdje se nalazi pretežni dio pokojnikove ostavine.

Za ostavinsku raspravu određuje se ročište na koje sud poziva zainteresirane osobe, kao i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo u slučaju postojanja oporuke te izvršitelja oporuke ako je postavljen.

Što se određuje u ostavinskom postupku

U ostavinskom postupku treba utvrditi nasljednike, sastav ostavine i prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama.

Ako nema spornih elemenata ostavinski postupak traje kratko i rješenje se izdaje unutar mjesec dana. No, ako između nasljednika dođe do spora oko ostavine tada se ostavinski postupak prekida, a nasljednici se upućuju u parnicu, što može značajno produljiti okončanje čitavog postupka.

Nasljeđivanje u pojedinim slučajevima može biti vrlo složen problem pa ostavinski postupak može trajati godinama, posebno ako se radi o osporavanju oporuke od zakonskih nasljednika, kod sporova s nužnim nasljednicima ili spornog vlasništva nad nekretninom.

Tada se može donijeti i djelomično rješenje o nasljeđivanju, za imovinu koja neosporno ulazi u ostavinsku masu nakon smrti ostavitelja.

Ostavinska se rasprava ne provodi se ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu ili ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.

Kako se utvrđuje pravo nasljeđivanja ako nema oporuke

Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, imovinu nasljeđuju zakonski nasljednici i to prema nasljednim redovima. Pritom vrijedi načelo da nasljednici bližeg reda isključuju iz nasljedstava osobe daljnjeg nasljednog reda.

Prvi nasljedni red čine potomci, posvojenici te bračni partner pri čemu svi nasljednici prvoga nasljednog reda dijele imovinu na jednake dijelove.

Pritom treba naglasiti da je u pravima nasljeđivanja izvanbračni partner (zajednica osoba istoga spola) izjednačen s bračnim drugom.

Iza njih su u drugom nasljednom redu ostaviteljevi roditelji, braća i sestre te njihovi potomci. Ako ostavitelj nije imao potomke ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine podijeljenu na jednake dijelove, a drugu polovicu nasljeđuje bračni dug (izvanbračni partner).

Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po istim pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.

Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci po istim principu koji bi vrijedio za ostaviteljeve potomke da ih je imao.

Treći i četvrti nasljedni red jesu djedovi i bake odnosno pradjedovi i prabake, a ostale nasljedne redove čine ostali preci.

Što je nužni dio kod oporuke

Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. To je dokument koji se ovjerava kod javnog bilježnika kojim se određuje tko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju smrti. Međutim, i tada postoje određena zakonska ograničenja. Naime, prema zakonu određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je ostavitelj napisao.

Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova usvojena djeca te njegov bračni drug ili izvanbračni partner.

Nužni nasljednici su i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake...) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog dijela.

Kako bi ostvarili nužni dio nasljednici moraju dati prigovor u kojem navode da ne priznaju oporuku, nakon čega ih javni bilježnik ili sudac upućuje na pokretanje parnice.

Kako se utvrđuje ostavinska masa

Često se događa da nakon nečije smrti nasljednici moraju istraživati koja sve imovina ulazi u ostavinsku masu. Predmet nasljeđivanja su nekretnine, pokretnine i novac.

Kada je riječ o nekretninama u ostavinsku masu ulaze sve nekretnine ostavitelja bez obzira da li su uknjižene u zemljišnim knjigama i bez obzira na to gdje se nalazile.

U slučaju uredno upisne nekretnine kao dokaz vlasništva dovoljan je izvadak iz zemljišne knjige, a ako nekretnina nije uknjižena u zemljišnim knjigama, vlasništvo se mora dokazivati vjerodostojnim dokumentima.

Koliko košta ostavinski postupak

Za usluge provođenja ostavinskog postupka nasljednici su dužni platiti sudsku pristojbu ili javnobilježničku naknadu čija visina ovisi o vrijednosti nasljedstva.

Do vrijednosti od 60.000 kuna javnom bilježniku se plaća 200 kuna, a ako je vrijednost veća, na svakih 10.000 kuna plaća se dodatnih 100 kuna, pri čemu je maksimalna vrijednost naknade 3.125 kuna.

Tko (ne) plaća porez

Na naslijeđenu imovinu plaća se porez po stopi od maksimalno pet posto, a od plaćanja su oslobođeni članovi najuže obitelji.

Porez na nasljedstva plaćate ako ste naslijedili nekretnine, gotov novac, novčana potraživanja i vrijednosne papire. Na pokretnine (vozila, tehnika) plaća se porez ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000 kuna.

Ako se kao nasljednik odreknete nasljedstva ili ga ustupite u ostavinskom postupku, porez plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo.

Visinu porezne stope na naslijeđeni novac i pokretnine određuju županije i može iznositi do pet posto. Naslijeđene nekretnine oporezuju se porezom na promet nekretnina koji iznosi pet posto na procijenjenu vrijednost nekretnine.

Kod nekretnina pravo na oslobođenje plaćanja poreza imaju bračni ili izvanbračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji. Kod novca i pokretnina plaćanja poreza su, uz navedene kategorije, oslobođeni i braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ako su živjeli s njim u zajedničkom kućanstvu.

Ako porez nije plaćen, porezna uprava ima ga pravo naplatiti iz ukupne imovine. Također, u slučaju kašnjenja obračunavaju se zatezne kamate, pa s plaćanjem ne bi trebalo odugovlačiti.

Mogu li se uz imovinu naslijediti i dugovi

Često se događa da umrla osoba uz imovinu, ostavi i dugove poput nepodmirenih režijskih troškova ili kreditnih obveza. Tada se i dugovi prenose na nasljednike, o čemu svi zainteresirani trebaju biti detaljno i pravodobno informirani.

Olakotna okolnost je što nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Međutim, problem može nastati kod ostavinskog postupka opterećenog sporovima. U tom slučaju potencijalni nasljednici moraju plaćati dospjele dugove premda je neizvjesno hoće li i kada stupiti u posjed imovine.

Svaki nasljednik pokriva dugove proporcionalno svom nasljednom dijelu, ali nepovoljna okolnost je to što za dugove odgovaraju solidarno što znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od bilo kojeg nasljednika ili od svih u isto vrijeme, bez obzira na to je li provedena dioba nasljedstva.

Jedini način da izbjegnete plaćanje dugova je da se na ostavinskoj raspravi odreknete nasljedstva.